život je kako kada

< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (8)
Kolovoz 2013 (8)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

30.04.2015., četvrtak

Kao i lani

PRVI MAJ



Crveni karanfil u zapučku revera
rascvjetane lijehe zelena polja.
Prvi svibanj u svijetu rata i nevera
ponovo se od moćnih traži dobra volja.

Olako zaboravljamo patnje i boli
samo da preživimo još jedan dan.
Makar tek na vodi i kruhu bez soli
riješiti kredit nedosanjan je san.

Crveni karanfil, parade bez kraja
pognute glave i zdjelica graha.
U mnoštvu na licima bez sjaja
pitanja se množe i pogledi od straha.

Kako do sutra preživjeti Bože nam daj
molitve su nijeme, pogledi tuge.
Podobni su znali pokupiti bogatstva sjaj
Prvi Maj je i dalje ostao za one druge.

Crveni karanfil u zapučku revera
rascvjetane lijehe zelena polja i sunca sjaj.
Prvi svibanj u svijetu rata i nevera
siromasima sad treba novi Prvi Maj.

01.05.2014.

- 18:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.04.2015., utorak

Trenutak za riječi i glazbu



GOVORIŠ

Dijelit ćemo samotnu noć
i odlazak mjeseca iza oblaka,
tišinom.
Čekanje ispuniti pjesmom bure
iza zatvorenih škura.
Dodirima prizvati zaboravljene
trenutke žudnje
i sretno spustiti glavu
na isto uzglavlje.
Moru u zagrljaj jutrom žurit ćemo
dok grad još sniva.
Uvala nas naša čeka
i pozdravlja kao prijatelje stare,
onom istom pjesmom
što zaborav ne priznaje.
I dan i noć bit će naši,
Mi njihovi, govoriš,
A osmjeh pečati sigurnost.

28.04.2015.

- 13:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.04.2015., ponedjeljak

Istina o kojoj malo tko govori


Ovo je vrijedno pročitati iako će vam trebati nešto više vremena. Oni koji ne vole čitati neka niti ne otvaraju.

https://radiogornjigrad.wordpress.com/2015/01/25/parajezicne-formacije-sa-savske-ceste/
- 09:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.04.2015., subota

Ponekad jutrom kad mi krene

KAO DIJETE RAZIGRANO


Razmišljam jutros, zorom ranom još za mračka, kako bi valjalo krenuti bilo kuda. Odmaknuti se od buđenja istih muka, istih pitanja. Odmaknuti se od same sebe, ali ništa nije moguće jer i tamo negdje ostaje ono nutarnje isto, jednako. Pa iako je tako, želja ili nagon bježanja gotovo vapi i zove, i moli, i zapovijeda, i traži nemoguće. Jedini bijeg kojim uvijek uspijem makar na kratko ostaviti trenutke ovog sada je tamo u moju Slavoniju ravnu, u selo moje ušoreno. Više se ne čudim kako mir pronalazim dok bestjelesno lutam onim ulicama mog djetinjstva, moje mladosti, ne sadašnjim. Današnje ulice više nisu moje jer neki su drugi ljudi došli, neki drugi jezik govore i pjesme se više tamo ne čuju kao u mladosti mojoj. Onda, dok još bijah zanesena mirisima božura i jorgovana, dok je rosa umivala pomlad u bašćama našim slavonskim, onda je život šaputao o ljepoti jutra, o danu što zasjat će suncem, o nedjeljnom ručku mirisnom i štrudlima sa sirom vrućim i rumenim. Miris mi se taj širi, Bože mili kao lepeza širi se kućom slavonskom malom kao da ga mama sada iz rola vadi. I dok jutros gledam ove vrtove zelene ispod mog prozora ja sam tamo, u Slavoniji, tek dijete razigrano, sretno što pobjeglo je makar na trenutak od istine dana.



25.04.2015.

- 07:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

24.04.2015., petak

Pola pola

Kažu jučer na osvrtima vezano uz Noć knjige kako smo mi narod koji malo čita. Malo se čitaju knjige, posebno kvalitetnih pisaca. Čitat će se štivo koje je ili trač ili pikanterija osobnog života. Neću navoditi koje su to knjige jer se o nekima sve zna. Osobno uvijek dajem prednost dobroj knjizi pred TV programom. U vrijeme moje mladosti nismo imali TV prijemnike, tek poneka kuća u selu. Samo za neke serije okupljali smo se gotovo kao gosti i uz gledanje i komentirali, i donosili svoje sudove, a i pokušali predvidjeti iduću epizodu. Bila su to stvarno sjajna vremena. Današnja mladež koja ima prijemnik u svojoj sobi ne može zamisliti tako nešto. Između tjedne epizode, čekajući novi tjedan ostalo nam je slobodno vrijeme za čitanje. Moram se pohvaliti da je u mom malom Slavonskom selu postojala knjižnica od 1906. godine sa sjajnim knjigama meni tada. Knjiga mi je bila i ostala večernji ritual. A kada čujem kako pola Hrvata u godinu dana ne pročita niti jednu knjigu, nekako ostanem neugodno iznenađena. No istina je da školarci sve manje čitaju lektiru jer na internetu ima baš sve u skraćenim verzijama. Lako je dostupno preko tih pametnih mobitela pa tko bi onda čitao. Dosta mladih ljudi kaže da ih čitanje ne zanima jer im je lakše slušati glazbu satima, a i moraju biti u toku zbivanja na društvenim mrežama koje sigurno umjesto da pomažu oduzimaju previše vremena. Koliko se ne čitanjem gubi na kvaliteti samoobrazovanja za sada se vrlo malo govori. Ono što sam primijetila kod tih osoba je manjak riječi u razgovoru, a zbog toga se koriste raznim poštapalicama koje su često riječi engleskog ili američkog podneblja. Hrvatska ima prekrasan jezik i zato bismo trebali svi skupa puno više čitati kako bi obogatili osobni rječnik.

24.04.2015.

- 16:49 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.04.2015., četvrtak

Misli pozitivno

Misli pozitivno, samo misli pozitivno. Koliko sam puta čula te riječi više i ne znam. Prije godinu dvije sve je bilo O.K. s tim riječima jer i ja sam ih drugima često uputila. No kada sam se počela ježiti od njih, a moji su prijatelji uporno nastojali osnažiti moj duh upravo na taj način, shvatila sam koliko smo površni. Vjerujem da tek kada se nađemo u situaciji koja od nas traži puni angažman oko problema ne baš jednostavnih, tek tada nam to; misli pozitivno, samo kao riječi, najmanje pomaže. Naravno, lako je misliti pozitivno kada sve štima. U ponekim trenucima te su mi riječi bile prazne i jednostavno su mi prijatelji toliko išli na živce da bih najradije vrištala, iako su njihove želje bile dobre. Zapravo čini mi se da kako na neki način stvarno sve ostane samo na razini pro forme, neke praznine, kao eto mi smo napravili svoje, a onaj koji ima problema neka ih rješava kako god zna i umije. Šokirana spoznajom da sam iz jednog tzv. zdravog stanja u trenutku postala brojka na listi kardiologije trebalo mi je pobjeći od te istine, ali ne postoji način. Moj bijeg je vjerujem dobra odluka koju sam donijela ovih dana: Živjet ću smireno i sretno. Kako ću to provesti još ne znam, ali neću dozvoliti mom Hašimotu da zagospodari. Svaka intervencija boli i nitko ne potvrđuje garantni list, ali ću ja zato sama sebi udariti štambilj i krenuti lagano slijediti životnu stazu. Ono; misli pozitivno, više bih voljela doživjeti toplim prijateljskim zagrljajem i makar na nekoliko minuta razgovora o cipelama ili bilo čemu, samo da se odmakne od tih žica koje kroz naše arterije svako toliko kontroliraju što i kako naš motorček radi. Nitko se ne mora složiti s mojim razmišljanjem, jer ja ništa ne žalim, ali veselit će me svaki živi susret u kojem neće biti tema; samo misli pozitivno.



23.04.2015.

- 09:58 - Komentari (11) - Isprintaj - #

01.04.2015., srijeda

Pitanja bez odgovora

Još davno, još kada sam bila dijete, ali i počela razumijevati svijet oko sebe, tražila sam smisao mog rođenja, samim tim i smisao postojanja Zemlje, i svemira općenito. Ne želim reći da sam bila neko pametno dijete, samo nikako nisam uspjela shvatiti da se ljudi rađaju, kratko žive i umiru. A što onda. Nakon što sam naučila kvalitetno čitati, doslovno sam gutala sve knjige, čak i one koje nisam tada, a neke ni sada, nisam uspjela razumjeti. Sa filozofijom sam uglavnom na vi i sve mi treba biti egzaktno prikazano. Onda su došla razmišljanja o vjeri. Od rođenja sva je moja obitelj bila duboko vjernički orijentirana bez ikakvih pitanja o istinama vjere. Kada bih postavila neka pitanja, odgovori su uvijek bili isti: „Pazi da ne završiš na lošem mjestu“. Pod lošim mjestom mislilo se uvijek na pakao. Danas vidim koliko se i taj dio kojim su me odgajali promijenio. Sigurna sam da nas je strah od tog pakla držao podalje od raznih izazova koji bi mogli eskalirati lošim. Kako sam odrastala tako su se i moja mjerila prema životu mijenjala, ali odnos i razmišljanje o smrti ostalo je i dalje velika enigma. Mislim da je najlakše onima koji su se pomirili da iza smrti nema ništa, tj. da postoji jedino veliko ništa. No kako izgleda to veliko ništa? Meni i onima koje muči to vječno pitanje što je to iza, jer nismo spremni prihvatiti kako se rađamo kratko ostajemo živeći svatko svoj mali život i nestajemo bez traga. Nama pomaže vjerovanje u nekakav oblik nastavka putovanja tim nemjerljivim svemirom. Kao niti dok sam bila mala, a i sada nikako da moj um prihvati bez ikakvi pitanja sve što nas vjera uči. Kada kažem vjera mislim na kršćanstvo. Ta podjela na trodijelni dio iza smrti zapravo više plaši nego što bi mogla tješiti. Svakog Uskrsa ponovo ista razmišljanja koja je imao t sv. Pavao još prije dvije tisuće godina: „ Ako Isus nije uskrsnuo, uzalud nam je živjeti“. E pa sad, vjerojatno ću i na samrti biti sa istim pitanjem.
01.04.2015.



S obzirom da me neće duže vrijeme biti (ovisno o oporavku) želim Sretan Uskrs onima koji će ga slaviti 5.4. i Hristor Voskrese onima koji koji će ga slaviti 12.4.


- 08:44 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se