život je kako kada

< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

01.04.2015., srijeda

Pitanja bez odgovora

Još davno, još kada sam bila dijete, ali i počela razumijevati svijet oko sebe, tražila sam smisao mog rođenja, samim tim i smisao postojanja Zemlje, i svemira općenito. Ne želim reći da sam bila neko pametno dijete, samo nikako nisam uspjela shvatiti da se ljudi rađaju, kratko žive i umiru. A što onda. Nakon što sam naučila kvalitetno čitati, doslovno sam gutala sve knjige, čak i one koje nisam tada, a neke ni sada, nisam uspjela razumjeti. Sa filozofijom sam uglavnom na vi i sve mi treba biti egzaktno prikazano. Onda su došla razmišljanja o vjeri. Od rođenja sva je moja obitelj bila duboko vjernički orijentirana bez ikakvih pitanja o istinama vjere. Kada bih postavila neka pitanja, odgovori su uvijek bili isti: „Pazi da ne završiš na lošem mjestu“. Pod lošim mjestom mislilo se uvijek na pakao. Danas vidim koliko se i taj dio kojim su me odgajali promijenio. Sigurna sam da nas je strah od tog pakla držao podalje od raznih izazova koji bi mogli eskalirati lošim. Kako sam odrastala tako su se i moja mjerila prema životu mijenjala, ali odnos i razmišljanje o smrti ostalo je i dalje velika enigma. Mislim da je najlakše onima koji su se pomirili da iza smrti nema ništa, tj. da postoji jedino veliko ništa. No kako izgleda to veliko ništa? Meni i onima koje muči to vječno pitanje što je to iza, jer nismo spremni prihvatiti kako se rađamo kratko ostajemo živeći svatko svoj mali život i nestajemo bez traga. Nama pomaže vjerovanje u nekakav oblik nastavka putovanja tim nemjerljivim svemirom. Kao niti dok sam bila mala, a i sada nikako da moj um prihvati bez ikakvi pitanja sve što nas vjera uči. Kada kažem vjera mislim na kršćanstvo. Ta podjela na trodijelni dio iza smrti zapravo više plaši nego što bi mogla tješiti. Svakog Uskrsa ponovo ista razmišljanja koja je imao t sv. Pavao još prije dvije tisuće godina: „ Ako Isus nije uskrsnuo, uzalud nam je živjeti“. E pa sad, vjerojatno ću i na samrti biti sa istim pitanjem.
01.04.2015.



S obzirom da me neće duže vrijeme biti (ovisno o oporavku) želim Sretan Uskrs onima koji će ga slaviti 5.4. i Hristor Voskrese onima koji koji će ga slaviti 12.4.


- 08:44 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>