Dakle šutim iako razmišljam kako će danas nekom obojci, a nekom opanci kako se to u mojim malim danima govorilo. E sad, meni osobno apsolutno svejedno jer svaka vrana u ovoj našoj lijepoj nesređenoj, opustošenoj posvuda, zna kako nema promjena dok se one ne dogode u ljudima. Mi smo možda narod koji voli puno prigovarati, ali kada imamo pravog, poštenog šefa tada znamo i pošteno raditi. To je zanimljivo jer sjećam se onih dana kada se govorilo kako nas ne mogu tako malo platiti kako mi možemo pošteno malo raditi. U našim državnim ustanovama se to zadržalo do danas. Na žalost. Šutim, evo šutim. Gledam jutros stanje na mom računu jer jučer je stigla nova mirovina. Odradila sam ja 35 godina kako se tražilo, istina bilo je i onih godina kada smo radili polako kao što i danas uhljebljeni rade, ali smo ipak stvorili nešto. To nešto neki novi su pograbili brzinom svjetlosti, a mi šutimo. Pa i red je da raja šuti, zar ne? Dakle gledam ja tu moju novu uvećanu i ne mogu vjerovati da sam čula kako su neki Rođaci već dobili prilično veća primanja. Osobno imam točno 19 kuna više. I sad razmišljam u kakve bi se sve troškove mogla upustiti. Recimo neki najdugoročniji kredit kojeg bi rata bila 19 kuna, ali da za kredit mogu zamijeniti ovu moju četrdeset godina staru kuhinju za neku noviju može i polovniju. (ako netko nudi mlađu, mislim kuhinju nek se javi).
Eto šutim. Ovako silno bogata možda uspijem platiti sve što država traži i možda mi ipak još ostane za sretan život. Znam reći ćete da ima tristo i nešto tisuća nezaposlenih, da ima onih koji nemaju krov nad glavom, da ima teško bolesnih koji ne uspiju dobiti pravu skrb, da ima…. Sve ja to znam i mislim da nitko ne bi trebao biti na ovoj plavoj planeti nesretan, a ipak je daleko najviše nesretnih. Ja danas samo šutim i razmišljam kako da kvalitetno to moje novo bogatstvo iskoristim. Savjeti su dobrodošli.
I tako šutim jer ja sam............. kao i Zvonko
|
