< | siječanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Odmičem se od propagande izbora na meni jedini način. Zapisujem misli poetski. Možda mnogim nerazumljive, no niti ne tražim da mi slučajni posjetitelj objašnjava što misli moje govore jer ja znam. Sve je u životu samo trenutak koji bljesne i prebrzo se ugasi da bismo ga svi mogli razumjeti. I eto tek tako: STRAH Kreni, samo kreni Niz ovu ulicu koju život zovemo. “Samo kreni”! Govorim sebi po ne znam koji put, A nije lako. Nije lako korak ubrzati Kad ukopan od tuge stoji na mjestu U prošlost grabeći. Kreni! Potiskujem tu riječ što bubnja Danima, godinama, U pokušaju nadglasati Nemoć otužnog stanja. Izgubljenog u svim lažima Dnevno serviranim sa prijateljskog stola. Čemu jadikovke, tužbalice? Izbor je moj osobni stav. Tješim se listajući mogućnosti na listi prioriteta, Napravljenoj davno prije no što krug ovaj zatvorih. Kreni! Sada već vrišti potreba bijega. Rasprsnuti, raznijeti, Uništiti te okove razumijevanja drugih, A poništavanja sebe. Pomaknuti makar centimetar prostora Stisnutog do tjemena I glavu sa prljavog pločnika nebu podići. Kreni, kreni! Hoću, hoću, odgovaram bunilu što me gura, Ali ako i krenem, kuda, kuda da krenem? Krug je moj premalen, A izvan njega strah. |