život je kako kada

< prosinac, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (8)
Kolovoz 2013 (8)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

31.12.2014., srijeda

I tako

Evo nas ponovo pred vratima još jedne. Svima želim sve ono što i samoj sebi. Neka nam se ostvari.


zimsko jutarnje sunce 31.12.2014.


- 08:29 - Komentari (21) - Isprintaj - #

29.12.2014., ponedjeljak

Laž

Laž je riječ koja stvara ružne događaje. Još jednu čuh ponovo. Od kada smo ostvarili samostalnost pa dok je ponovo nismo izgubili ulaskom u EU stalno su me lagali svi, baš svi političari. Sebe su opskrbili i djecu svoju, poneki unuke i praunuke. Završavali i još pune zatvore, a imovina ih mirno čeka da izađu i dalje u miru bogato žive, dok će mnogi ostati bez krova nad glavom, bez toplog obroka, bez cipela. Gospođa Kolinda mi poručuje da ne želi biti predsjednica zbog sebe nego zbog naroda. Voljela bih da mi kaže istinu, jer samo oni koji su u politici žive dobro i nitko od njih nije napravio išta za bolji život naroda. Predsjednik me blijedo gleda i čudi se kako nije u prvom krugu prošao. Ništa se ja ne čudim, svima njima jedino je želja za vlašću na prvom mjestu i zato mi se ne sviđa kada me lažu i to još sa osmjehom. Da imaju snage vratiti sve pokradeno možda bih povjerovala, ovako nitko od njih vjerojatno ne smije po tom pitanju baš ništa napraviti i zbog toga mi je apsolutno svejedno tko će me idućih pet godina nastaviti lagati.
- 19:53 - Komentari (21) - Isprintaj - #

28.12.2014., nedjelja

Zov djetinjstva

Nisam od onih što rano rane. Više volim ostati ušuškana među plahtama u toplini perja. Istinaibog sada je perje pospremljeno u ormar, a moderne deke ga jednako dobro zamjenjuju. Dakle paše mi jutro produžiti kada vani sjeverac pjeva i anđeli perje rasipaju snježno, ali jutros me zora vabila. Dozivala me bez glasa kao zov zaboravljenog vremena. Nevoljko se ipak odlučih izvući na prohladan zrak. Prvi pogled kroz prozor iako sam ga očekivala tako nježnog, nevinog, tako mekog i laganog na pogled, ostah zagledana. Ostah zagledana na žuto svjetlo razliveno preko nedirnute bjeline i učas se vratih tamo u ono moje malo selo slavonsko. Gotovo uvijek ljepota me prenese u moja prva sjećanja. U ona sjećanja kada je snijeg bio viši no što sam ja bila. U vrijeme kada su zime bile duge, hladne, beskrajno bijeli pokrivači cijelog sela. Gledajući ovo žuto jutro sjetih se jutarnje petrolejke što je titrajući bacala žuti sjaj u polutami zimskih jutara, a vatra veselo pocikivala u staroj zidanoj peći. Miris mlijeka i žuti zlatni žganci zaposjeli bi sve kutke naše seljačke kuhinje. Na banku je mjesto čekalo za nas malene jer samo bi djed ili tata izlazio ranom zorom puteljke po dvorištu pripremiti. Danas ću ja malo kasnije puteljak očistiti od mojih vrata i spojiti ga sa svim ovim puteljcima koji me okružuju u današnjem gradskom selu. Potiho pjevušim staru pjesmu koju smo pjevali u večernjim satima, kada bijah mala.
Tihe noći selo malo
nad seocem pršit stalo.
Prši snježe pahuljama
bijeli krove kolibama.
A kolibe ove male
kao da su bliže stale.
Kao da su zagrljene
das ne smrznu osamljene.



Naravno da bez fotića nemre proć. (28.12.2014.)
- 10:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

27.12.2014., subota

Tiho

Ne mislim tiho zbog izbora već zato što nisam sigurna koliko ljudi zna da Božić traje sedam dana i da je to vrijeme za pokušati u tišini shvatiti misterij koji se zove čovjek. Ako je Bog postao čovjek, onda smo svi mi ljudi jednostavno najposebniji. Sa tim mislima svima vama vjerovali ili ne želim:


Malo sam izvan svih događanja jer je došlo vrijeme da ga svega posvetim sebi u nastojanju popraviti, koliko se bude dalo, sve što sam cijeli život zanemarivala.
- 08:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

17.12.2014., srijeda

Nešto drugo

Zapel mi je za fotić




- 08:30 - Komentari (20) - Isprintaj - #

16.12.2014., utorak

Izgubljen

Možda, a možda je ostao čekati glasovanje jer ne vjerujem da nebo ima konzularno predstavništvo. (Malo zezancije unosim u moje ozbiljne trenutke, zato molim samo šaljive komentare, ako može naravno. Hvala!)

- 09:21 - Komentari (16) - Isprintaj - #

15.12.2014., ponedjeljak

Ne znam poradi čega

Nakon mojih tmurnih dana ovo me raspoložilo.

Jurišićeva ulica, Zagreb 15.12.2014.
- 16:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.12.2014., nedjelja

Svijeća

Vjerujem da ste se često pitali o smislu paljenja svijeće. I ja sam, no danas palim treću svijeću na adventskom vijencu (koji kod mene nije vijenac, ali važne su svijeće ili simbolika svijeća) i s obzirom na tanku nit koja me je dijelila od gašenja „moje svijeće“ ponovo se vraćam smislu života. Neki su vjernici, neki nisu, neki ne znaju što bi mislili i u što vjerovali. Čovjeku treba vjerovati u nešto, kako god se to zvalo. Za vjernike u našem jeziku to je Bog. No kako vjerovati u nešto što ne možete ni vidjeti, ni čuti? Moja obitelj je bila vjernička i tako su mene odgajali iako mi nisu mogli dati suvisle odgovore na mnoga pitanja. Danas kao odrasla osoba, kao osoba koja je dobila sasvim jasnu životnu poruku o tome kako se život može zagasiti svakog trena, često razmišljam o tome; što je iza??? Vjera i nevjera nekako idu ruku pod ruku i nama koji smo potrebni vidjeti, opipati, čuti, osjetiti teško je zamisliti bilo što iza, ali nikako ne želimo vjerovati da ga nema. Gledajući te svijeće odjednom mi ni od kud doleti misao; svijeća ima mali komadić pamuka u sredini i zapravo taj mali trak konca gori tako dugo dok oko sebe ima vosak. Kada se sav vosak rastopi ostaje sasvim maleni komadić konca. Taj maleni komadić je kao naša duša ili ona energija koja je cijeli naš život držala. Može li nestati bez traga? Ako da, onda naše rođenje, život i umiranje postaje besmisleno, no ako ne, ono iza postaje smisleno. Tko u što vjeruje je osobni izbor, ja odabirem vjerovati da nisam rođena bez nekog smisla onog iza.

14.12.2014.


SVIJEĆA

Titraji njenog plamena,
Otkucaji su mog srca.
Svjetlost njena,
Blago tamu razmiče
Pred mojim očima.
Put trnovit obasjat može
Ako poželim.
Vjerujem da svijeća sam
U Tvojim očima.
Tek mali sam trag
U Svijeći svemira.
Trajanje moje svijeće
Neumitno onom Iza
Korak po korak
Dolazi.
Svijeća titra nježno
Kao otkucaji mog srca,
A misao me prene
I najavi treću nedjelju
Došašća.

14.12.2014.

- 10:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.12.2014., petak

Odluke od A do Z drugi dio

L
Lijepo. Zanimljivo je da smo skloni najprije vidjeti ono što nije lijepo, a kada bi to ružno pogledali sa druge strane vidjeli bismo i ono što je lijepo. Uh kako sam to pametno izvukla. Kako god od sada na prvo mjesto ono lijepo, ono što veseli i usrećuje.

M
Mogu. Naravno da mogu, ali uvijek je tu onaj ali i AKO. Mogu sve što želim samo u obimu koji je dozvoljen mojim godinama pa se neću žaliti. U mlađim sam godinama mogla puno više, no tada nisam razmišljala da će doći vrijeme kada će se smanjiti mogućnosti. To me neće ni smetati, ni ljutiti, dapače uživat ću u svemu što MOGU.

N
Novo. Mnogi danas misle kako si ne mogu priuštiti ništa NOVO, ali to novo se ne mora kupovati. NOVO može biti bilo kakva odluka koja će unijeti zadovoljstvo. Moje NOVO bit će moja zavičajna zbirka koju razvlačim već godinama, a sve zato što mi AKO stalno podmeće.
Bit će NOVO, slavonska zbirka „Pocjek“.

O
Odluka. I evo me do te riječi koja me potiče, gura, koju stalno koristim i kao gumicom izbrišem. Riječ koja mi se izgleda jako, jako zaprijetila. Prihvaćam konačno da se ODLUKE treba provoditi jer sve pregažene odluke su kao kosturu u ormaru. Nema više kostura.

P
Prijatelj/ica. Svatko od nas ima pravog prijatelja/cu. Onog koji o nama zna više nego i mi sami o sebi, ali i mi o njemu/njoj znamo isto tako. Istina je da ponekad zanemarimo naše prijateljstvo, a onda kažemo: „Da se pravo prijateljstvo pozna u nevolji“. Točno, ali zašto ne bismo tog našeg prijatelja/cu pozvali na zajedničku šetnju ili sat razgovora ne uvjetno uz kavu. Možda ne svaki tjedan, ali zar ne bi bilo sjajno svaki tjedan sat vremena podijelili s nekim tko nam je drag, a nije familija. PRIJATELJ/CA može očekivati puno više moje pažnje.

R
Riba. U mom životu riba nije osnovna namirnica jer kod nas Slavonaca ptice-prasice zauzimaju prvo mjesto. Apsolutno sam sigurna da je od izuzetne važnosti imati ribu češće na tanjuru, naravno ako je svježa i financijski dostupna. Od sada RIBA će jednom tjedno i u mom tanjuru zaplivati.

S
SRCE. Kao mnogi doživljavala sam ga kao nešto sasvim normalno i jednostavno. Ura koja uredno ide tika-taka bez da razmišljamo o njoj. E sada se bar u mom životu sve mijenja jer nešto je posustala ili je rođenjem navijena na točno određeno vrijeme. No ipak gotovo u zadnji čas, zapravo u pravi čas stručnjak ju je uspio popraviti. Kako dugo će ovako popravljena trajati nije mi znano, ali čuvat ću moje SRCE kao dragocjenost jer je veća nego sva blaga svijeta.

T
Tlaka. To svi znamo. Tlaka mi je peglanje, pospremanje, odlazak u šoping (nekima to nije), isprobavanje cipela (ni to nekima nije). Meni je dosta toga bila tlaka, ali od sada prestajem vjerovati kako me baš sve to tlači. Naravno i dalje neću biti prestretna peglanjem, ali peglat ću samo ono što baš treba, a ne kao do sada baš sve. TLAKA prestaje biti dio mog života.
U
Ustajanje. Kažu: „Tko rano rani dvije sreće grabi“. Naravno to je vezano za rano ustajanje, a ja ne spadam u one koji žele grabiti dvije sreće. Često sama sebi prigovaram jer bih mogla više posla napraviti kada bih se ranije izvukla iz kreveta. Onda se loše osjećam jer kao da spadam među ljenčine. I dalje se neću ranije ustajati, ali si više neću prigovarati jer kasnije USTAJANJE nije niti mora biti išta negativno.

V
Volim. Svi mi volimo, djecu, partnera, unučad, prijatelje, roditelje, rođake, ali voljeti sebe je nešto najvažnije. Tko ne voli sebe teško da će moći voljeti koga drugoga. Nakon povratka sa kardiologije još sam odlučnija da sam sebi na prvom mjestu i VOLIM se više nego do sada.

Z
Zato. Od A do Z ispisano ću postaviti na vidno mjesto kako bih se mogla svakog dana podsjetiti što sam sve odlučila. Koliko ću uspjeti znat ću već danas jer odluke su za odmah, ne za sutra ili kako često znamo ponedjeljak koristiti za početak nekih odluka. ZATO krećem odmah.

- 11:53 - Komentari (12) - Isprintaj - #

10.12.2014., srijeda

Abeceda odluka

Odluke, odluke. Često sam ih donosila i još češće pogazila, ali sada je gotovo. Ne samo da ću zapisati velikim slovima, ŽIVOT SE MIJENJA, nego ću ga promijeniti od A do Z.
A
Ako, ta tri slova su prečesto bila korištena u mom životu kada su se odnosila na mene. Ako stignem otići ću frizeru, pedikeru jer pete su ispucane. Ako stignem spavat ću dva dana da se odmorim. Više nema AKO. Ne gledam prašinu na polici, ne razmišljam što će reći susjeda. Odmah iza ručka uzimam sat odmora, a prašina će pričekati.
B
Bijes, koliko puta je sve u meni kipjelo, jer tramvajski je zastoj, autobus ponovo ne vozi, a ja bih na vrijeme trebala stići. Na pošti red do ceste, u banci ista priča, a sve za ovo malo crkavice od novca. Ne, ne, nikada više BIJES. Knjiga u ruci i smireno čekanje.
C
Crveno, baš je ispred mene crveno na semaforu svaki put i to zato što je idiot, kreten morao stati ispred mene. Kao njemu se više žuri nego meni. Od sada CRVENO je samo jedna od prekrasnih boja koju uostalom jako volim. Nema više problema sa crvenim semaforom taman ispred mene.
D
Dom, sretni su svi koji ga imaju. Dom je kutak u kojem se možemo sakriti od svih neželjenih pogleda, osim ako vam neki susjed ne virka svako toliko znatiželjno tražeći što vi to radite. Moj je dom dobro nadziran i to je takaj jedan od razloga zašto ponekad puknem, ali neću više. DOM je svetinja i ponosno ga mogu pokazati svima koga zanima, takav je kakvog ja želim, u kakvom ja uživam i baš me briga tko će sve virkati.
E
Elan, eh kako sam nekad bila ne puna, nego prepuna i sve je prštalo od uređenja, preuređenja, putovanja, pisanja, čitanja, kazališta, koncerata, ma svega je bilo i mene u svemu. Kada se smanjivao bijah tužna, ali od sada više ne. ELAN će i dalje biti pokretač u mjeri koju moje godine i snaga mogu pratiti bez tuge na sjećanja od nekad.
F
Fizička aktivnost. Nedostaje mi, bicikl. Nedostaje mi penjati se brdima. Nedostaje mi pogled sa vrha Hvara, Holyhilla, iz grada Eze jer do tamo se ne može automobilom. Nedostaju mi duge šetnje. Od sada ću biti zahvalna za svaki korak i čuvati snagu za sve fizičke aktivnosti koje ću moći.

G
Glava. Naravno moja, često je služila drugima u smislu; „ti ćeš to bolje, ti ćeš to brže, tebi to bolje ide itd.“ Onda se jednog dana desilo. Glavu je posjetio prvi, pa drugi inzult i više nije bila najbolja. Ljutila sam se jer želje su i dalje bile velike i još su, ali od sada više ne. GLAVA postaje dio mene koju ću daleko više cijeniti sretna, jer funkcionira bez tuđe pomoći.

H
Htjeti. E da, kako sam tu riječ trošila kao da se nikada neće potrošiti, a je ili ona ili ja svejedno. Od sada ću HTJETI samo ono što će mi mogućnosti dopuštati jer preveliko htjenje nikako nije zdravo.

I
Imati. Da mi je imati….tako sam često razmišljala, a kada bih shvatila na mi nije moguće tuga bi me stisnula. Od danas nema više tuge jer sam odlučila biti sasvim zadovoljna onim što ću moći IMATI. Nije sreća imati sve što se poželi. Danas znam.

J
Jedan. Broj kojim označavamo puno stvari, događaja. Rijetko sam kada razmišljala da će doći taj jedan poseban dan. Dan kada ću se oprostiti sa svima. Neki mi govore ne razmišljaj o tome, ima još puno do tada, ali tko zna koji je to. Želim biti pripremna na taj za mene poseban JEDAN dan. Kako? Još ne znam, ali poraditi ću na tome.

K
Krevet. Obožavam to čudo. Vjerujem da svatko od vas voli baš svoj krevet kao što ja svoj. Ono što baš nije lijepo je da ima dana kada ga ne pospremim da stvarno lijepo izgleda, ali to ću promijeniti i kao što je dobar tako će moj KREVET biti od danas i lijep, uvijek.

(nastavak u idućem postu)

- 09:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

07.12.2014., nedjelja

Ambicije

Ambicije. Svi ih posjedujemo u većoj ili manjoj mjeri. Ponekad nam se učini kao da više nismo sposobni ni za što. To su trenuci kada je potrebno osjetiti blizinu obitelji, prijatelja jer oni će svojim željama i naše potaknuti. O tome sam razmišljala ovih dana kada su mi stvarno bili potrebni; živi, optimistični, sa osmjehom i prepoznatljivim vjerovanjem da će već sutra biti bolje. To sutra zapravo ne dolazi preko noći. Znam, čekanje će potrajati, ali važno je da se ambicije ponovo uzdižu. Ne moraju biti kao kod gospođe Kolinde, koja me, uz put da rečem, stvarno iritira svojim lupanjem šakom i petom i kao da prijeti svima i svakome. Ne moraju biti kao kod predsjednika bez i najmanje promjene u intonaciji govora, a sa najvećom željom ostati još jedan mandat bez dovoljno dobrih rezultata iz ovog. Ambicije ostalih su gotovo na vlas iste. Dohvatiti taj čarobni komad kolača i postati sami sebi najvažniji. I dok sam tako sa zabranom pomicanja satima, razmišljala o tim ambicijama u mom malom životnom svemiru, a činile su mi se nedohvatljive, nedostižne, slušajući što sve žele novi ambiciozni u utrci za biti glavni, shvatila sam da želim samo jedno. To jedno je stvarno najvažnije; neka kuca, neka kuca mirno, smireno, sretno i zadovoljno. Sve ostalo je prolazno pa i razne Kolinde, predsjednici i svi pretendenti na razne tronove u lijepoj našoj.

07.12.2014.

drugi tjedan adventa
- 10:33 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se