život je kako kada

< listopad, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (8)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (7)
Lipanj 2013 (9)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

30.10.2014., četvrtak

Istina ili ne

Često ćemo čuti kako se kaže „Prva ljubav zaborava nema“. Da li je to stvarno tako? Ovih se dana pokušavam sjetiti kako je uopće izgledao školski kolega, moja prva ljubav. Osim tamne kose njegovo mi je lice potpuno nestalo iz sjećanja. Možda se taj izraz o prvoj ljubavi veže uz neku ozbiljniju ili dugotrajniju ljubav, a ne nužno prvu. No i tu sam ostala zamalo šokirana jer ni tih četiri godine hodanja nisu ostavile neki ozbiljniji trag osim ponekih ne baš sjajnih trenutaka. Zanimljivo je kako se teže prisjećam onih uzbudljivijih ili više ljubavnih od onih kada smo kao prekidali pa se ponovo mirili. No pokušaj vratiti lik, lice, vrlo mi je teško. Kosa, samo kosa mi je uvijek sasvim jasna. Crna, kovrčava. Razmišljam o boji oko, koja mu je boja oka bila, ali ništa, nema boje. Dakle sve su to nekako sjenovita sjećanja i to samo onda kada u društvu krene razgovor na tu temu. Možda će netko reći da to i nisu bile ljubavi, možda ne onakve zbog kojih bi poželjela biti Julija svom Romeu, ali ako se sve vrti oko vjenčanja, a onda svatko ode na svoju stranu, nekakva je ljubav morala biti. Pa se pitam što bi bilo da je istina kako zbog prve ljubavi nema zaborava? Da li se itko više može zaljubiti, voljeti? Da li ljudi nakon razlaza mogu ponovo biti sretni u novoj ljubavi, ako zaborava prve ljubavi nema, ili sam možda tek sada pred završetak života otkrila prvu ljubav?

30.10.2014.

- 08:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

26.10.2014., nedjelja

Dubrovnik ispred mog fotića

http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik

Već nekoliko godina provedem nekoliko tjedana u tom biseru jadrana, kako ga često nazivaju. Vjerujem da je biser, ali samo kada utihne sva ona galama, kada se isprazni od tisuća i tisuća nogu koje kroz njega prolaze. Uglavnom to je noću između dva sata i pet u jutro. Prekratko vrijeme za odmor, bar meni i vjerujem da je ovo posljednja godina boravka u samom gradu. Istina imala sam svake godine odličan pogled na događanja u samom srcu, no odlučila sam kako je dosta. No dosta mog kukanja. Radije malo prošećimo gradom.
Uđimo kroz vrata od Pila

ravno na Stradun samo srce grada.


A onda kako se kome sviđa. Posvuda su stepenice, bilo lijevo, bilo desno, no ja gotovo uvijek izađem kroz vrata od Ploča
i onda se sa gornje strane spuštam u grad, a prije toga pogled na žičaru i Srđ

kao i na more i Porporelu i ulaz u grad sa morske strane


Onda polako kroz te lijepe stare ulice polako nazad u srce grada

Opet na Stradun gdje se cijeli dan i veliki dio noći nešto dešava

Od papagajske zabave, predstavljanje automobila na struju, start biciklista ili budnica limene glazbe u rano jutro. Na izbor vam je u koji dio grada ćete ići, ali svuda ćete vidjeti nešto zanimljivo kao što je gotovo bih rekla maskota grada; gospođa Kate

Ona po cijeli dan veze prekrasne vezove i ne smeta je što turisti prolaze i fotkaju, naravno dobro je ako štogod i kupe. Ponekad se smjesti u hlad zidina kada sunce upeče ili se nebo naljuti
.
Prije njenog stalnog mjesta bacim pogled na brodice koje razvoze turiste na obližnje otoke.

Onda se volim izgubiti u starim kamenim prolazima.
A naravno da je poseban doživljaj baciti pogled sa zidina. Mislim da bismo se trebali više ponositi sa svim očuvanim zidinama, ne samo ovima u Dubrovniku.

Nakon obilaska odete na kupanje i u večernjim satima povratak pa još poneki pogled kroz osmatračnicu

na zvonik i očito dolazak kiše
Ali u rano jutro idućeg dana vidite da će sve biti isto kao i sve prethodne dane. Grad još miruje
Ipak vas iznenadi silno jugo na Porporeli kao što je mene kada sam odlučila napraviti nekoliko fotkica mora i Lokruma.

Eto samo maleni dio. U idućem postu ostatak jer bilo bi previše odjednom.
- 11:43 - Komentari (21) - Isprintaj - #

22.10.2014., srijeda

Osmatračnica

Nije to neka čeka, sačekuša ili kaj sličnog, ali je prava pravcata osmatračnica. Zapravo, biti smješten u samom srcu grada ponekad i nije neka privilegija, ali za pobrati koju zanimljivu fotku je. Dakle ono što smeta same stanovnike centra (buka, galama dan i noć i vječna gužva) jednako je neugodna i za one koji se odluče boraviti u centru. Meni su jutra bila zanimljiva jer sam imala sjajnu osmatračnicu na dio gdje se stalno nešto dešava. Pa da puno ne piskaram fotke će reći više.

Rano u jutro ovi statisti kreću na lokaciju gdje se snima nastavak Igre prijestolja.

U večernjim se satima vraćaju ostaviti kostime i umorni od vrućine odlaze na odmor do drugog dana.

Onda prije nego navale Japanci, azijati, južno-amerikanci, i ostali svijet, gospoje prošeću pasiće.


Poneki usamljenik lijeno preko ulice prođe, koferi se jave, a i zaljubljenici u jutarnje fotkanje.

Sve treba dobro podesiti kako bi uspomena bila što ljepša.
Pripremaju se štandovi proizvoda iz okolice
Ipak prije nego turisti krenu u grad valja makar sendvič pojesti u miru.
A onda iznenada krene rijeka ljudi svih boja i govora. Žamor je tako velik da mi nije jasno kako uspiju čuti išta od turističkih vodiča. No ima i onih koji su na poseban način taj dan na tom mjestu Ponekad sunce stvara veliki problem
I eto prvih turista u čipkastim oblekama. Sve je to lijepo, ali ja sam uživala u ovim nošnjama iz Konavala.
- 15:09 - Komentari (24) - Isprintaj - #

18.10.2014., subota

Pozdravljamo se



I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru

J. Pupačić, More
- 13:31 - Komentari (20) - Isprintaj - #

17.10.2014., petak

Pakiranje

Završava ljenčarenje. Prošlo je tri tjedna bez razmišljanja što će biti za ručak ili od kuda započeti sa pospremanjem. Zapravo ni jedno me od toga baš i ne brine nešto posebno, ali ipak kada se odmaknem od dnevnih obaveza zaboravim da postoji životna rutina žene. Sada mi ostaje pakiranje za povratak u onu trajniju stvarnost. Svake godine smanjujem količinu stvari kada krećem na Jadran, a ipak svakim povratkom kofer mi je premalen. Naravno da se dogodi pa nešto zatreba i onda kupim ovo, kupim ono pa razmišljam kako sam ipak trebala ponijeti od kuće. Pakiram sistematski. Sve posložim na jedno mjesto
i tek tada stavljam u kofer ili kofere. Na taj način imam točan pregled kako mi ne bi što ostalo. Polazak je nešto drukčiji. Najprije radim popis stvari pa redom vadim i križam po popisu, za povratak mi nije potreban popis samo pokupiti sve. Ono što stvarno ne volim to je pakiranje bez obzira za polazak ili povratak i zato sve radim doslovno koji sat prije polaska, a to me izluđuje. Unatoč svega čak niti ne pokušavam drukčije. Što je to u čovjeku da iako je svega svjestan ništa ne mijenja? Ovi oblaci su znak da se stvarno trebam vratiti doma
- 22:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #

16.10.2014., četvrtak

Dakle

Bankomat, zrakomlat, mljekomat, a sada i
JAJOMAT.
Kaj bi rekle kumice na placu, a kak bi kokice bile ponosne??
- 20:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.10.2014., utorak

Kada se susreću noć i dan


- 08:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

11.10.2014., subota

U Hrvatsku preko Neuma

Svima je to jako dobro poznato. Stane se u Neum kupiti dobar i jeftiniji sir, a bome i pojesti štogod jer dug je to put od glavnoga grada lijepe naše pa do jednog od bisera Jadrana. Dakle Neum. Grad me baš i nije i nema čime impresionirati, ali uvijek možete doživjeti zanimljivosti ako zastanete recimo, ručati u hotelu Orka. Vidjeh da se nude svježi prstaci pa zapitah cijenu. Olala, zamalo sam zazviždala. Porcija od pola kg dođe dvijesto kuna. A što imate u pola kile? Možda za jednu osobu? Dobro neću prstace jer živim i bez njih sasvim dobro. Slijedeći izbor teleći medaljon a la orka. Kod nas teletina skupa, tamo ni u hotelu nije. Narudžba predana, pivo stiglo i čekanje. Najprije stiže pribor. Malo je reći da sam bila iznenađena.

salveta koja vas željeli ili ne nasmije pa čekate dalje. Zatim dolazi kruh u
nemam pojma što vas više razočara košara iznutra ili salveta koja očito pranje nije dugo vidjela. No razveseli vas kruh koje je božanstven.
A onda dolazi hrana kojoj baš nikakve zamjerke nemate
Stvarno ostanete bez riječi jer stalno je sve puno i gotovo svi se čude salvetama, ali nitko dok smo bili tamo nije ništa rekao. Fotkali su kao i ja pa mislim da to direktor hotela namjerno tako želi. Tko bi znao.
- 13:14 - Komentari (19) - Isprintaj - #

08.10.2014., srijeda

Tko nas to gleda

Jutros začuh neku buku i provirih kroz prozor, kad se sa tla uzdiže neki zanimljiv objekt. Izgleda kao helikopter, zapravo samo propeleri su kao na helikopteru. Dakle taj objekt ima pričvršćenu kameru i šeće oko crkve, iznad glava turistima, podiže se visoko prema nebu, lagano se spušta i tek tada vidjet jednog bradatog gospodina kako ima neku konzolu kojom upravlja tu helikoptersku kameru. Razmišljam kako će uskoro biti, ili već je sasvim jednostavno zaviriti susjedima kroz prozor bez obzira bili oni pa i na stotom katu. Zatvaram persijanere za svaki slučaj ili za bolju sigurnost.

žao mi je što fotka nije bolja, ali sve su mi baterije bile prazne, samo tablet stari, kojem je zum očajan, bio je od neke koristi.
- 22:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #

07.10.2014., utorak

Dobro je dok nije slomljeno

Kada se ulica zbog kiše uzjoguni,


a još je vrijeme za kupanje, samo kako ovako.


- 08:49 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se