život je kako kada

< listopad, 2014 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (1)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (10)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

17.10.2014., petak

Pakiranje

Završava ljenčarenje. Prošlo je tri tjedna bez razmišljanja što će biti za ručak ili od kuda započeti sa pospremanjem. Zapravo ni jedno me od toga baš i ne brine nešto posebno, ali ipak kada se odmaknem od dnevnih obaveza zaboravim da postoji životna rutina žene. Sada mi ostaje pakiranje za povratak u onu trajniju stvarnost. Svake godine smanjujem količinu stvari kada krećem na Jadran, a ipak svakim povratkom kofer mi je premalen. Naravno da se dogodi pa nešto zatreba i onda kupim ovo, kupim ono pa razmišljam kako sam ipak trebala ponijeti od kuće. Pakiram sistematski. Sve posložim na jedno mjesto
i tek tada stavljam u kofer ili kofere. Na taj način imam točan pregled kako mi ne bi što ostalo. Polazak je nešto drukčiji. Najprije radim popis stvari pa redom vadim i križam po popisu, za povratak mi nije potreban popis samo pokupiti sve. Ono što stvarno ne volim to je pakiranje bez obzira za polazak ili povratak i zato sve radim doslovno koji sat prije polaska, a to me izluđuje. Unatoč svega čak niti ne pokušavam drukčije. Što je to u čovjeku da iako je svega svjestan ništa ne mijenja? Ovi oblaci su znak da se stvarno trebam vratiti doma
- 22:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se