život je kako kada

< srpanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

15.07.2014., utorak

Zašto dan ima premalo sati


Vjerujem da i vi imate nešto slično ovome. Pa da se opravdam ili da objasnim čemu služi otpad koji uporno čuvam.
Tamo neke godine prije nego sam se upisala u vojsku penzića razmišljala sam kako ću kada konačno ostanem doma imati vremena za sve hobije, kojih nije mali broj. No kao drugi penzići i meni nedostaje svakog dana bar desetak sati. Shvatila sam zašto, ali jednostavno ništa ne poduzimam da promijenim stanje. Odmah u prvih nekoliko mjeseci prestala sam obavljati sve one poslove pod „moraš“. I danas je jednako. Za mene više nema hitnih ili obaveznih poslova. Svaki, ma baš svaki može pričekati. Jednako je i sa pažnjom prema vlastitom zdravlju. Moji brižni znaju da uglavnom hitna rješava poneko alarmantno, a sve ostalo čeka kao da sam tek na početku života. I sada čekam da prođe ljeto pa ću tamo negdje pri kraju jeseni, a prije prvih snjegova, možda, krenuti riješiti ovaj najnoviji srčani. Do tada pokušavam očistiti kuću od beskrajno previše koječega. Poznata sam po skupljanju svega i svačega kao hrčak. Moram biti okružena velikim otpadom kako bih se osjećala dobro. Od tog otpada ponekad, a zahvaljujući mojim hobijima, nastanu posebno zanimljive i lijepe stvari. Uglavnom pokloni u obliku korisnih predmeta. Ovaj sam stolić napravila prije dvije - tri godine. Na nogarima koji su služili za TV učvrstila sam dasku, na koju sam poljepila male pločice. Malo sam imala problema sa lajsnama, morat ću ih mijenjati jer ih je kiša uništila. Sada sam krenula u novi posel. Osposobiti krevet za mog unuka. Bio je to jedan od katnih kreveta moje djece pa je naravno
bio iscrtan i obljepljen raznim etiketama. koje sam najprije pokušala skinuti, otopiti ljepilo. Onda ide brušenje. Još prije nekoliko godina kada sam uopće krenula obnavljati drvenariju kupila sam neke mašine tako da si olakšam posao. Ali bez ručnog rada ne može ništa proći.
Ponekad sam malo tvrdoglava pa mi se neda vaditi one kružne pa idem u koso koliko mogu. Naravno da u mojim godinama treba i odmor uz šalicu čaja i pogled na Sljeme s kojeg se spuštaju oblaci I s obzirom na vrijeme još pregledavam pojedinosti kako bih bila sigurna da je spreman za farbanje. U mom kreativnom kutku ne nalazim temeljnu bijelu pa ću morati do trgovine, ali prije toga može pravi odmor na dragoj mi ljuljački uz pogled na zelene vrtove. Kada obavim posao vidjet ćete rezultat.
- 12:19 - Komentari (20) - Isprintaj - #