Nekada, a ima tome rekla bih previše godina, moje su djevojčice svako prijepodne pratile emisiju Preživljavanje ili kako se to i tada zvalo survival iako klinceze i klinci tada nisu znale engleski. Danas je sasvim druga priča. Klinčadija su sada mlade majke, očevi, supruge, supruzi, diplomirani mladi ljudi bez posla. Svi govore makar jedan strani jezik, uglavnom engleski, a mnogi i dva. No ipak ovo su moderna vremena sa znanjem jezika u kojima penzići trebaju što dulje živjeti kako bi djeca,, naši intelektualci, naša nada u bolje sutra, imala krov nad glavom. Istina u zadnje vrijeme nešto se pomaknulo. Pomicanje je prema zapadu, a i preko mora dalekih, sve samo sa jednom željom; imati svoj kruh, a ako Fortuna zasvijetli možda i kakav krović ponad glave. Danas više nema onih emisija o preživljavanju jer nisu nam niti potrebne, sve imamo u živo u režiji koju nismo mogli niti sanjati. Svi sa posebnom pažnjom pratimo svjetske igre držeći koricu kruha u ruci jer znali su Rimljani što puku treba, a očito ovi naši političari imaju neke korijene od onih Rimljana. Pa bilo je tih Rimljana po našim krajevima posvuda. U zadnje vrijeme ne slušam radio mi - Sljeme – najdraži, ne pratim TV pa nisam znala da su Brazilci onako opako izgubili, niti da su Argentinci dobili jer nogomet,… ma nije važno što ja mislim o tom, recimo, sportu, uglavnom ne spada u popis sportova koje pratim. Jutros odlučih čuti vijesti i s obzirom da pretplatu plaćam otvaram prvi program TV-a da bar dio pretplate koristim. Kad na moje iznenađenje nema sporta već sjajna emisija o spektru svijetla. Nije da se ja razumijem u te dužine, valove, ultra duge, kratke, zrake ovakve i onakve i što se sve ne mjeri, ali tako je savršeno napravljen dokumentarac da sam ga cijelog odgledala i sjetila se klinaca koji su onda davno imali priliku puno toga naučiti, ali na žalost nikakvo znanje im u ovoj nam današnjoj lijepoj našoj ne može pomoći pa mnogi kreću na put zvan bijeg od preživljavanja u život. Samo me još zanima tko će sve starce koji će na kraju ostati pokopati ili ni to neće biti u budućnosti važno. Možda ovo moje razmišljanje jutros izgleda pesimistično, no rekla bih prije tužno, pretužno jer svemir je tako lijep i traje milijardama godina, a mnogi (i ne samo u lijepoj našoj) u svom kratkom životu ništa lijepog neće niti vidjeti niti doživjeti.
10. 07. 2014.
|
