Ne malo iznenađenje me pogodilo vidjevši jutros da mi je put u Irsku priskrbio blog tjedna. Hvala uredništvu, hvala svima koji svrate u ovaj moj kutak riječi i fotkica. Hvala na svakom komentaru i sugestiji.
Da nastavim sa razgledavanjem Dublina. Kako se sunce igralo skrivača među oblacima tako su neke fotke bolje neke slabije jer u jednom mi je trenutku bio pun kufer stalnog mijenjanja parametara na fotiću. Dakle Trinity College, gužva na ulazu, ali već u dvorištu sve se razblaži jer studenti brzaju svatko prema svom rasporedu. Stvarno sam zadivljeno gledala te stare zgrade tako uređene. Unutrašnjost dvorišta prekrasno čista, održavani travnjaci, ogromna stabla i magnolije u cvatu. Najvažnije književno ili povijesno blago smatra se Book of Kells koja se nalazi tu u biblioteci Trinity collegea.
Biblija koja je iz osamstote godine po navodima u povijesti Irske. Ovaj put je nismo išli pogledati jer nam je vrijeme bilo ograničeno. Naravno da sam se zapiknula u svaku fasadu, a o satovima da ne govorim. Nema šanse da u Dublinu zakasnite bilo kuda. Gotovo na svakoj zgradi vidjet ćete sat. A boja, stvarno vole tu zelenu. Neke zgrade su posebno zanimljive jer me podsjećaju na Rim. Naravno da smo prošetali gradskim parkom koji je doslovno u samom srcu Dublina. nekima ne smeta ni mokra trava. za nas turiste. Sva sreća kiša nije jako padala i rijetko je tko otvarao kišobran, a i kao da ih vjetar uopće nije smetao. Bila sam među rijetkima sa pokrivalom na glavi. Na glavnom trgu sam pokušala ovu Iglu, tako zovu taj u nebo uperen šiljasti predmet, uhvatiti cijelu, ali eto nedostaje sam vrh. A onda ponovo spomenik zanimljiv po tome što je sav crn. I naravno najvažniji spomenik čovjeku koji je izuzetno značajan za Irsku Charles Stewart Parnel. Naravno da sve što vas zanima o Irskoj možete saznati u Wikipediji pa nema smisla da vam ovdje prenosim. Naravno da sam iako smrznuta do kostiju klikala, klikala desetke i desetke fotkica, a to ćete vidjeti ne baš u tom obimu, u još jednom nastavku.
|
