život je kako kada

< kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (8)
Kolovoz 2013 (8)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

31.08.2013., subota

Ciganski pir

Čerga vatrom obasjana.
Glas violine tamu neba razmiče
u tisuću želja.
Lijeno se bokovi njišu.
Svilene marame ogrnule leđa,
a bijele grudi nadimlju
pripijene košulje.
Kose vrane prosule strast po vratu.
Cijela čerga na ljubav miriše,
na ljubav zove.
Tiho krene pjesma, traži,
doziva od vatre do vatre
plamen ljubavi željan
i krenu ruke,
pokrenu noge tijelo ritmom
iskonskih potreba
dati i uzeti vatrom tijela u plesu.
Nitko tu vatru nema
doli ciganka
kada strast glazbe i ljubav
obuzmu njena čula.
Dugo u noć pjeva čerga.
Dugo u noć vatra i ples
ljubav i strast piruju
najljepši ciganski pir.

10.03.2009.

- 20:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

30.08.2013., petak

Pravda i nepravda

Slušam već danima sve te ljutite glasove koji traže prava i pravice, a sjajno je pisao veliki Krleža: „Ni med cvetjem ni pravice“, pa sve to i danas isto je. No slušam, dobar izvor podataka, kako naši veleuvaženi liječnici sa raznim titulama i nisu baš siromasi jer primanja im mjesečna dosežu i do petnaestak tisuća kuna. Liječnik, onaj mladi koji se ne usudi starijeg buditi noću kada sam ne zna što bi sa pacijentom, koji će vjerojatno umrijeti dok stariji sanja o još većoj plaći, ima najmanje tri puta veća primanja od nekog radnika koji stoji iza stroja po dvanaest sati dnevno. Reći će liječnici kako su oni školovani, stručni, specijalizirani za razna područja. Da jesu, a zaboravljaju da su im to sve omogućili upravo oni koji stoje za strojevima, radeći za mizeriju od plaće kako bi liječnicima bilo sve dostupno. Naravno da svaki rad treba vrednovati, ali i svaku plaću treba zaraditi radom, a ne spavajući ili sjedeći na raznim simpozijima, što je kod nas vrlo čest odgovor kada se traži neki specijalist i čeka po nekoliko mjeseci da bi ga se ugledalo. Osobno sam doživjela tiradu liječnice (kardiolog) jer me je osobni liječnik prijavio kod nje na pregled taj petak kada je ona uzela slobodan dan, a morala je doći zbog dva pacijenta. Šok koji sam možda odmah trebala prijaviti, ali kako naš narod kaže: „Ujeo vuk magare“ pa sam i ja ostavila sve iza sebe. Slušam poštovanog rekotra zagrebačkog sveučilišta kako cvili i kuka i protestira jer bi mu plaća mogla biti za tisuću kuna manja pa bi mogao imati samo dvadeset tisuća. Zapitali se ikada on i svi oni koji mjesečno u svoj džep stave na tisuće i tisuće kuna kako preživljava onaj čovjek u ovoj „lijepoj njihovoj, jer naša već dvadesetak godina nije“, sa tih mizernih tisuću kuna koju će poštovani rektor možda imati manje? Sigurna sam da mu ne pada na pamet niti jedan gladan, žedan, gol i bos bez obzira ovdje ili bilo gdje u svijetu jer u njemu poštovanom rektoru i svima njemu sličnima nema ni trunke empatije. Oduvijek je pravda bila slijepa, a nepravda uzimala danak kao poklon. Oduvijek je mali čovjek grbačio kako bi tajkuni svakog vremena punili svoje „žitnice“ bogatstvom. Oduvijek su povlašteni krojili kapute drugima i uvijek prekratke kako bi sve više imali svega za sebe, samo za sebe. Ta sebičnost, lakomost zgrtanje neprocjenjivih vrijednosti u vidu kuća, vila, jahti, crkvenog bogatstva, zlata, slika neprocjenjive vrijednosti, vlada na ovoj našoj planeti od dolaska čovjeka. Koliko god čovjek stvara, toliko i uništava i baš ti isti bogati, prebogati jer im nikada nije dosta uništit će našu plavu zemlju. Kako na nivou cijelog svijeta tako je i u našoj ili sve više njihovoj ( sebično gramzivih bogataša) maloj Hrvatskoj.

- 08:44 - Komentari (32) - Isprintaj - #

27.08.2013., utorak

Gdje su voditelji bloga

Blog, blogeri, moderatori, naslovnice, urednici, liste, kategorije. Nabrojih nekoliko riječi tek da povežem pitanja na koja ne znam tko ima odgovor. Otvaramo blog sa nakanom pisanja ili nekih drugih osobnih izražavanja. Neki znaju reći da stavljaju postove zbog sebe prvenstveno i nije im važno tko će ih čitati, gledati. No svi ipak znamo da to nije baš tako. Blog pišemo zato što želimo ostalim blogerima pokazati čime se sve uz obaveze koje moramo bavimo u slobodno vrijeme. Želimo drugim ljudima istog afiniteta ponuditi na uvid naše stvaranje, naš pogled na život i svijet koji nas okružuje. Sigurna sam da nam je drago kada nas posjete i ostavi svoj utisak u vidu komentara tzv. blogersko društvo. A sada pitanje urednicima, moderatorima; na koji način se stvara lista svih postova s obzirom da se na njoj ne nalaze svi postovi, pa čemu onda takva mogućnost izbora. Fresh lista je isto tako izbor po afinitetu „nekoga“ ili je program složen tako da odabire po nekom ključu. Pitah neke blogere da li oni nešto znaju o tome, ali nitko ništa ne zna, osim da se i oni pitaju o tome kako je blog koncipiran. Pokušala sam otkriti adresu za kontakt, ali klikom na polje kontakt otvara mi se gmail naslovna stranica. I na kraju mislim da bi bilo uljuđeno kada bi korisnici bloga mogli znati na koji način se organiziraju i vode liste. Ne vjerujem da će ovaj moj post osvanuti na fresh listi, a još manje na naslovnici i neću se čuditi, no bilo bi mi drago da saznam bar dio odgovora na postavljena pitanja.

27.08.2013.
- 12:58 - Komentari (11) - Isprintaj - #

26.08.2013., ponedjeljak

Vječno pitanje

Gledajući ove godine koje smo iza sebe ostavili razmišljam kako nije bilo baš nikakvih razloga da se sretnemo, upoznamo, a još manje da se zavolimo. Tvoje obaveze, moj bijeg, potreba biti udaljen od stvarnosti bila je jača od svih prepreka koje su ispred nas stajale. Nismo tada ništa o svemu znali. Nismo se usudili nadati, čak ni pitati išta o toj slučajnosti. Da li je bila slučajnost? Skloni smo sve proživljeno staviti pod taj nazivnik ne razmišljajući koliko su naše želje bile žarko upućivane tvorcu svemogućem. Nada u nevjerojatno uvijek tinja duboko u nama i kada nas svemir usliša, ostajemo upitno začuđeni pripisujući sve događaje slučajnosti. Sada su već godine odmakle, a ja i dalje tražim izvor našeg susreta, naše ljubavi kao da ne vjerujem da smo uslišani, da nam se dogodilo nešto lijepo, dobro. Uspjeli smo savladati ograde, postavljene uvjete, zabrane, čuđenja, u obećanju kako je za nas najvažnija ljubav. Za nju ne postoje tamnice. Ljubav je slobodna ptica i nitko joj krila podrezati ne može, a mi to najbolje znamo. Ipak voljela bih znati da li je uslišanje naših želja ili slučajni susret dvaju osamljenih bića.

26.08.2013.

- 08:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.08.2013., utorak

Pivo za dvije čaše

Vruć dan, gori i zemlja i nebo,
mi sjedimo u kafiću i
mijenjamo naviku.
Naručujemo, zapravo ja naručim
pivo karlovačko.
Kako bi me mrko gledali oni
što žuju slave, ali nije me briga
više volim karlovačko, hladno.
Dijelimo jedno u dvije čaše,
kako nam samo paše u ovaj
užareni dan.
Već na prvi pogled znali smo
da će jedno biti premalo i
dodajemo još jedno.
Sve kroz razgovor, ovlaš poljubac,
lagani dodir prstiju
pivo klizi i hladi.
Hladi uzavrelu put i želju
koja čekanjem prerasta u slike.
Poljupci postaju češći, strastveniji,
dodiri smioniji.
Više ne pratimo one što su na terasi
i ne razmišljamo hoće li nas
vidjeti oni što šutjeti ne znaju,
a samo smo dva piva, karlovačka,
nas dvoje podijelili.
Život je maskenbal, smijem se
svjesna da me pogodilo, ali
nije mi važno sve dok si kraj mene.
Nije mi važno sve dok nam iste želje
godinu za godinom dodaju.
Ne razmišljam o užarenom danu,
mahnem ti iz tramvaja i ti meni.
Odlazimo u svoje svakodnevne živote
ispunjeni zadovoljstvom
sasvim običnog dijeljenja piva,
karlovačkog u dvije čaše.

19.08.2013.

- 10:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #

17.08.2013., subota

Memento mori

prerano si pogriješio
prerano prihvatio pokoru
kao iskupljenje za bijeg
u nemoguću stvarnost
prerano si odustao
slobodi raširiti krila
a ja ti više pomoći
ne znam mogu li….

prerano sam pogriješila
prerano prihvatila pokoru
kao iskupljenje
puštajući te u moju stvarnost
predugo sam odustajala
slobodi krila vezala
nisam sigurna
možeš li mi pomoći
za bijeg…..

i ti si samo smrtnik…..
a bogovi…
šute….

17.08.2013.

- 08:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.08.2013., srijeda

Sve dok je tako

Napisat ću ti pismo ljubavno
mislim da hoću.
Želim ti ponovo reći
koliko si mi drag,
koliko mi tvoj osmjeh uljepša dan,
kako samo tvoje ruke znaju
moje muke odnijeti.
Želim ti pričati o sebi,
o mom danu kada si daleko,
kada te samo mislima dotaknuti mogu.
Napisat ću danas pismo ljubavno.
Godinama ga nikome pisala nisam.
Hoću li znati?
Kako se započinje?
Trebam li napisati voljeni moj?
Voljen jesi, ali ne moj.
Ne želim te svojatati,
ne želim pisati kao da si predmet.
Ne.
Tvoja je sloboda dragocjena.
Samo u slobodi možemo se voljeti,
bez moranja trajanja.
Samo tako voljet ćemo se do kraja.
Napisat ću ti danas pismo ljubavno.
Hoću, mislim da hoću.
Znam da ćeš se nasmijati, reći ćeš
da sam ludica, djevojčica tvoja,
ali ja sam svoja, samo svoja
i sve dok je tako naša će ljubav
živjeti.

13.08.2013.

- 07:36 - Komentari (16) - Isprintaj - #

08.08.2013., četvrtak

haibun



JEZERO

Hodamo uz jezero s pogledom na suton koji se u jezeru ogleda. Tišina i smiraj, tek poneki ribić u smirenom čekanju i tko zna kojim mislima čeka da zagrize, da se udica zatrese i da borba života krene. On, ribić, zna da će riba izgubiti, ali nadmudrivanje potezanjem i otpuštanjem udice kako bi se riba izmorila je strast koju samo ribići poznaju. Poneki vodomar proleti u potrazi za mušicama. Mahne plavim krilima što još su plavlja iznad tamne vode. Stojimo tako zagledani u daljinu, u obrise šuma i kuća na drugoj strani jezera. Sutra ću ti pričati o toj ljepoti, mislim i pokušavam pamtiti detalje koji me ispunjavaju. Uvijek dijelimo sve što život čini lijepim, ljepšim jer ljubav tako živi.



UZ RUB JEZERA

U SUTON RIBIĆ PECA

NAD JEZEROM MIR


07.08.2013.
- 06:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se