< | srpanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Pokušavam opravdati sebe sebi jer za druge me i nije briga. Možda sam malo ljuta što me neka krivica grize, a krivnja ne postoji. Danas znam da si prikrio stvarnost ili si samo mislio kako ona nije bitna, nije važna za naš susret. Nismo tada, ispijajući večernju kavicu, tražili baš sve saznati odjednom. Bilo je toga previše za reći, za ispričati. Bilo je previše pitanja, a odgovori nisu mogli pravu sliku opisati. Polako smo klizili po toj putanji kao da nam je baš potrebno. Jesmo li se slušali ili samo pokušavali proniknuti koje su želje, koje potrebe, što nas je dovelo tu večer na kasni cappuccino? Novi susret, novi razgovori, novi pogledi. Proniknuti u nutrinu onog drugog ili se samo prepustiti ugodi sitnih, trenutnih osjećaja osvajanja. Zavođenje onog drugog bio je gotovo zadatak dok je miris cappuccina pomagao posložiti pitanja, pospremiti odgovore. I onda bez plana, poljubac koji je otvorio vrata novom svijetu. Oblikovao je putovanje koje godinama traju. Jedan poljubac. Pomislim, koliko je strasti sakrivao? Koliko dugo čekao da ostvari čežnju pod zvjezdanim nebom dok je grad u daljini treperio neonom? Ništa se nije promijenilo. Još uvijek kao da jednaka snaga na tvojim usnama požudno iščekuje predaju i mekoću mojih. Razmišljam, koliko smo sretni, a sve je započelo uz miris cappuccina u kasni večernji sat. 18.06.2013. |