život je kako kada

< travanj, 2017  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Travanj 2017 (7)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (8)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (7)
Lipanj 2013 (9)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (12)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

25.04.2017., utorak

Lete ptice lete avioni

Pratim ja ovih dana i ptice i avione. Nastojim izbjeći stabla na kojima se gnijezde ptice jer posljedice su vrlo smrdljive.
No pratim ja i ptice koje ljude prevoze s kontinenta na kontinent. Iznad ovih planina je ruta prema Americi pa su te druge ptice veeelike, a i visoko lete.

Dan je bez i jednog oblačka na nebu



lete u obadva smjera, a i više





iza njih ostaju tragovi



a onda me iznenadi jedan koji mi ostavi neku šifru



iznad nje preleti drugi no šifra ostade



i stajaše dosta dugo, ali ne uspijeh odgonetnuti



na kraju sve se stopilo u oblak kroz koji ni sunce nije uspjelo proći



danas lete, nebo je plavo bez oblačka, ali nema iznenađenja




- 11:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

22.04.2017., subota

Zašto

NEBOJ SE

Dubine su te, tamne, duboke
Što zovu i mame i traže,
A nedaš se, nedaj se, nedaj se.
Tek snovi te prevare k'o da java bje,
A nedaš se, nedaj se, nedaj se.
Šapat razbija oblak k'o munjom udaren,
A nedaš se, nedaj se, nedaj je.
Prolit ćeš se pljuskom i gnjevom neba,
A nedaš se, nedaj se, nedaj se.
Tiho uranjaj, dubina je samo varka,
A nedaš se, nedaj se, nedaj se.
Ništa iza ne postoji, neboj se,
A nedaš se.
Zašto?

22.04.2017.



Atlantik

- 10:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

21.04.2017., petak

Misni kamen- oltar

Nije post o Englezima iako je u ovom slučaju njihova uloga bila stoljećima okrutna. Danas se malo tko na to osvrne, osim malog broja kojeg zanima povijest. Nekim sam čudom u tom broju znatiželjnih. Dakle samo kratko, mali djelić povijesti na koji smo jučer svratili (nama najbliže gradiću Allihies čitaj Alihiz) u planinama. Kako se ne mogu uspinjati slike oltarskih mjesta možete vidjeti na internetu.

Misna stijena (Carraig an Aifrinn na irskom) bio je kamen korišten kao oltar sredinom 17. stoljeća u Irskoj za rimokatoličku misu. Mise su se služile na izoliranim lokacijama jer je prisustvovanje katoličkoj misi bila opasnost u to vrijeme kao rezultat Cromwellove kampanje protiv Irske i Kaznenog zakona iz 1695. godine. Biskupi su bili protjerani i svećenici su se morali registrirati kako bi propovijedali prema Zakonu o registraciji iz 1704. godine. Lovci na svećenike bili su zaposleni hapšenjem neregistriranih svećenika i prezbiterijskih propovjednike prema Zakonu iz 1709.

U mnogim slučajevima oltarni kamen bi se preuzeo iz crkvene ruševine, i preselio u ruralno područje, s jednostavnim križem uklesanim na vrhu. Budući da je aktivnost bila ilegalna, službe nisu bile zakazane nego se verbalno prenosilo među župljanima. Praksa se smirila krajem 17. stoljeća, kada se obred vratio u crkve.

putokaz prema



negdje na ovoj planini



uspjela sam do ovih stepenica



dalje samo pogled kroz objektiv



pogled na drugu stranu



i pogled koji razgali srce



- 10:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.04.2017., utorak

Ponovo zaspati


Dan se odmotao sasvim jednostavno kao da noći i nije bilo. Jutro je ranim cvrkutom najavljivalo dobar početak. Mir posvuda polegao i niti jedan zvuk svakodnevnog rituala nije se čuo. Valjalo je ustati, pomaknuti se iz tog gotovo mistićnog trenutka buđenja. Ipak ostaje jednako mirno skoro bez disanja samo osluškujući pjev rano-jutarnjeg zbora. Pokušava prizvati u svijest o kojem se to danu radi, ali mozak je još izvan pogona i nakon nekoliko pokušaja odustaje. Saznat će kasnije. Sve će saznati kasnije. A zapravo krenulo je to još nekoliko mjeseci ranije. Snijeg je lagano sipio, cesta je bila čista, ali mokra i valjalo je oprezno voziti. Djeca su spavala na zadnjem sjedalu svatko u svojoj sjedalici, ona je dremuckala jer put je bio dug, nekoliko sati vožnje. Božić su trebali proslaviti kod njegovih roditelja kao svake godine. Podijeljeni su bili tako da Uskrs budu sa jednim roditeljima, a Božić sa drugim. Ona nije vidjela ta jaka svjetla koja su nevjerojatnom brzinom jurila prema njima. Morao je nešto poduzeti. Skrenuo je najviše što je mogao, ali uzalud. Šleper ih je pogodio postrance odnijevši tri života u trenu. Pomoć je stigla prekasno osim za nju. Nakon dugotrajnih bolničkih besvjesni stanja njenim su roditeljima rekli da se nikada više neće probuditi. Oporavljenu od lomova vratili su je u njenu djevojačku sobu i njegovali. Njegovali mjesecima sve do tog jutra kada je čula pjev ptica i poželjela ostati još malo ušukana. Vrata su se polako otvorila i mama je kao svakog dana na prstima tiho ušla. Ona ju je veselo pozdravila otvorenih očiju, toplog glasa pitajući koji je dan jer nikako se ne može sjetiti. Nijema od šoka, sreće, prepuna emocija mati je zaplakala. A onda su slijedili sati i sati razgovora. Njezino sjećanje je bilo potpuno prazno između mature i dana kada se vratila iz kome. Poželjela je ponovo zaspati.

( Male priče iz zbirke, NOĆI BESANE u kojima su nastajale)



i malo glazbe



- 10:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #

11.04.2017., utorak

Kiša i novine

Znala je da će padati. Slušala je prognozu dok se spremala za posao, a ipak je do zadnje sekunde prije polaska još pospremala po kuhinji. Nije voljela ostavljati šalicu, čašu, bilo što neoprano da cijeli dan stoji u sudoperu. Zadnja sekunda i izjurila je na ulicu žureći, gotovo trčeći prema autobusnoj stanici. Uhvatila je autobus u posljednji tren, za malo pa bi zakasnila. Uopće joj nije jasno zašto sve to ponavlja svakoga dana? Ponovo je odlučila kako će sutra krenuti minutu ranije. Tramvaji prepuni radnih ljudi, umornih lica već od jutra, deprimiraju je i razmišlja kako bi bilo dobro kupiti neki mali rabljeni automobil i priuštiti si bar malo komocije. Njihov je automobil uzeo bivši kao da se to najnormalnije podrazumijeva. Nije se željela cjenkati oko bilo čega, glavno da se taj dio života završio. Istina neslavno kako joj je otac i prognozirao. Stan i namještaj joj nije mogao uzeti jer je to bilo njenih roditelja i stvarno im je bila zahvalna što su joj omogućili odvojen život i prije nego se udala. U tom razmišljanju nije primijetila muškarca koji je stajao u njenoj blizini i balansirao držeći se jednom rukom za rukohvat, a drugom držeći novine zadubljeno čitao. Nebo se sasvim prekrilo tamnim oblacima i prve kapi su krenule. Još dvije stanice i izići će iz tramvaja točno kada se kiša spusti. No da, znala je da će padati, znala je ali ta njena zadnja minuta, juriš iz stana i kišobran je ostao u kutu do vrata. Lijepo se spustilo, izlazi van no ne osjeća kišu po obrazima. Jedna je ruka uz njeno lice podigla novine iznad njene glave. Tiho je rekao kako bi bila šteta da ta lijepa frizura pokisne. Zatečena nije znala što da odgovori osim hvala i da je njen ured odmah preko ceste. „Tim bolje“ odgovorio je bar će novine izdržati. Kada su stigli pred njen ured željela mu je platiti novine. Pristao je, ali tek nakon što završe radni dan, oko šest, tu će je ispred ureda pričekati. Što li je podignuta obrva željela reći?





i još malo sjajne glazbe


- 17:52 - Komentari (32) - Isprintaj - #

05.04.2017., srijeda

Ni med cvetjem ni pravice

Zajček, gumbek, bažulek i slak
čuli su terpuca kak punta se bedak.
Pak rekel je gumbek: "Ti si bedak,
to je tak vola božja, pak ima biti tak"!
"Ni ja nis roža ni fergismajniht
ni dijacint, ni holer, ni admiralov cvet!
Ja priklonit sem gumbek, a nis dišeča teja,
pak srečen sem kak gumbek, kad nis Galateja!"



A rekel je terputec: "Slatki vi gosponček,
naj daju mi jen preponizni pardonček,
kajti ja ne klimam sakom kakti zvonček!"
"Vi v gartlicu dišite, kakti mačuhice,
a nas pak zoblu vrapci i tice krilatice.
Po nama smrade krave i cigan se posce,
na kačino mleko, na zimolezine.
Vu plahticam vašim božje dete spi,
na piriku, terpuca ni vrag ne gledi."



"Ak pak če bi tak,
da na svetu biti ima tak
da na jenog krava i cigan se sce,
a drugi pak v gartlicu kak admiral diše,
če ima biti tak, naj onda bu tak,
a ja, kak jalnuš, gladnuš i bedak,
del si bum za škrilak goreči čerleni mak
pak nek dojde veter, sivi severnjak!"
"Severec, kozoderec, skunkačov strah i kač,
raznesel bu vre farbe s pisanih vaših gač,
a nami bu sejeno, mi tak sme polski drač,
bespuci, terpuci i kravji kolač!"

(M. Krleža, iz Balade P. Kerempuha)



Sve to cvijeće tu oko kuće cvate. Čovjek bi pomislio da nije moguće jer temperatura još nije bila više od 13 st. Ipak prekrasno je. više vrsta narcisa, raznobojne kamelije, livadno cvijeće, forzicije su napupale, kale su krenule



Hortenzije se spremaju, ruže bujaju. Stvarno čudesno. Sve kaj bute svratili lijepo pozdravljam.
- 20:51 - Komentari (18) - Isprintaj - #

01.04.2017., subota

Čaj i narcise

Znala je da se novi dan budi iako se skrivala iza stisnutih vjeđa. Prozori zastrti teškim zavjesama jednako su je čuvali od jutarnjeg svjetla. Ispruži ruku na drugu stranu kreveta očekujući osjetiti njegovo toplo tijelo, ali praznina ju neugodno iznenadi. Ponovo po tko zna koji put nije bila sigurna da li je sve samo bio san ili se jednostavno ne može sjetiti. Namjerno puštajući da vrijeme prolazi ne otvara oči jer strah od nepoznatog može biti veći od stvarnosti da je ostatak kreveta prazan. Gotovo je bila sigurna kako ju je grijao, nježno smirivao sigurnim riječima da je sve u najboljem redu iako možda nije niti on u svoje riječi vjerovao. Ipak na neki čudan način osjećala se sigurnom, zaštićenom u njegovom zagrljaju. Kao svake noći snovi su je vraćali u poznate ulice njenog grada, među poznate ljude, među znane zgrade i ograde. Sada razmišlja da li je u istom gradu njenih noćnih lutanja ili je tko zna na kojem kraju svijeta. Jučerašnji dan više nije postojao i nije mogla izvaditi ni najmanji isječak jučerašnjeg dana. Ostala je samo noć koju nastoji ne prepustiti danu. Čula je otvaranje vrata i glas njoj nepoznat kako joj poluglasno poželio dobro jutro. Lagano otvara oči i ugleda stranca kako prilazi nudeći joj šalicu čaja i kekse na poslužavniku sa narcisama polegnutim uz čajnik. Nešto govori dok se panika širi njenim zjenicama. Ponaša se kao da je savršeno dobro pozna, govori o novom danu, o tome kako će nakon doručka krenuti kao svakog dana u laganu šetnju ulicama njihove mladosti. Razmišlja ako ponovo zažmiri hoće li taj stranac nestati. Pokuša. Nije nestao. On sjeda na rub kreveta nudeći joj neke tablete uz obrazloženje kako su veoma bitne jer želi da ona što duže ostane uz njega. Zanimljivo, pomisli. Uzima tablete spremna pokušati biti hrabra. Možda će se sjetiti zašto je sve tako čudno. On zna, on zna da se ništa neće promijeniti, ali ona je ljubav njegovog života do posljednjeg daha.




- 22:35 - Komentari (17) - Isprintaj - #

29.03.2017., srijeda

Predatori

Dok ga otac





ovakvim oružjem čuva



a ljupkost krasi kako je moguće razmišljati o ražnju

- 13:52 - Komentari (22) - Isprintaj - #

28.03.2017., utorak

Sivo-zeleno



Pogled na Bantry Bay

Radio Sljeme u pozadini glazbom miluje moje slušne stanice. Kiša rominja po prozoru i kao prozirna zavjesa smanjuje pogled na sivo more dolje u zaljevu. Otok se gubi u oblacima koji nošeni vjetrom s Atlanitka brzinom začudnom prelijeću ponad zaljeva jureći prema planini. Sudaraju se sa praiskonskim stijenama koje su još uvijek smeđe-crne jer rano je proljeće. Potrajat će tjedni da bi se dio planine zazelenio i da bijela runa krenu na svoja uobičajena krstarenja. Iznenađenje je u svemu tome što nije hladno onako kako slika prikazuje. Temperatura se penje iz sata u sat i doseći će i jedanaest stupnjeva, a to je sasvim sigurno na ovom otoku kojeg oplahuje Atlantik zanimljivo. Ipak kamin će mi grijati boravak cijeli dan jer ugođaj koji stvara plamen u kaminu dodaje se pogledu niz zelene pašnjake i sivi otok u zaljevu. Brine me jedino što će kiša ipak nanijetu dosta štete prekrasnim cvjetovima kamelija, narcisama, zvončićima, a treba ih vidjeti za sunčana dana koliku radost pružaju. Kada se suce ponovo ukaže cijela će se slika mijenjati u plavo-zeleni svijet.



Hungryhill u oblacima
- 11:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

22.03.2017., srijeda

Ceili

Uglavnom više-manje znamo kako se slavi dan sv. Patricka u Irskom narodu i zato ne bih o tome. Ono što manje znamo je što se uobičajilo u novije vrijeme dan prije parade koja je, uz put rečeno, karneval kakav se kod nas održava prije Korizme. I naravno trajanje parade ovisi o vremenu. Ove godine nisu imali sreće s vremenom. No da se vratim na dan ranije. Na prostoru ispred koncertne dvorane u Dublinu održano je društveno okupljanje koje se zove keli (ceili). To je bio tradicionalni društveni događaj kako u Škotskoj tako i u Irskoj još od keltskog vremena.
Još uvijek je običaj u malim mjestima za dugih, tamnih zimskim noći da se prijatelji okupe u kući uz ceili (izgovara se keli). Nekada su se zabavljati recitiranjem starih pjesama i legendarnih priča koje su se bavile drevnim vjerovanjima, čuvajući od zaborava tradicionalne heroje i heroine. Danas pjevaju stare i nove pjesme na staru glazbu i novu glazbu na stari način.
Takvo se društveno okupljanje održalo ispred koncertne dvorane u Dublinu. Na pozornici je nekoliko plesača pokazivalo korake, voditelj je objašnjavao kako vrlo polako tako da su svi mogli shvatiti (tu mislim na nas strance jer domaći to ionako znaju). Ispred pozornice je priličan broj svih uzrasta vježbalo i kada je krenuo ples bilo je stvarno vrlo veselo i zanimljivo. Povijest tog druženja je još zanimljivija no ako koga zanima neka sam potraži jer bi post bio predugačak, a znano nam je da nemaju svi blogeri vremena, a možda niti interes za povijest. Meni se posebno dopalo pa sam povijest čula iz prve ruke, ali i iz wikipedie.













ovo su Francuzi kaj su mi spremno pozirali dok smo svi skupa čekali autobus za centar grada.


- 11:55 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se