život je kako kada

< rujan, 2018  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili


ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

17.09.2018., ponedjeljak

I tako




Sve vam je jasno. Procurilo dolje, a kod mene se ruši cijela kupaona. Hoću li preživjeti saznat ćete ili ne. Do tada uživajte u lijepom babljem ljetu.
- 10:33 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.09.2018., nedjelja

Sunce, čaj i

NEDJELJNO JUTRO

Volim Bablje ljeto, volim to blago sunce i miris jeseni u dolasku. Volim šuštanje lišća pod stopalima i bisernu rosu na vrhovima travki. Razigrana su jutra u blagosti jesenjoj kroz šarenilo boja na starom hrastu i crvenim ukrasima na granama divljeg šipka. Grlice još pjevaju sa antene na susjedovom krovu uživajući ljepotu prijepodneva. Nedjelja je. Nedjeljni mir u ulici me smiruje. U miru ispijam prvu šalicu čaja znajući da danas nitko neće izvikivati: „Krumpir, luk, jabuke“ kao inače u druge dane. Lijepo je ovako, još samo da tugu zaliječim.

SAMO DA TUGU
ZALIJEČIM NEKAKO
JUTROM NEDJELJNJIM

16.09.2018. (haibun)



(Atlantik, 2017. g.)


- 09:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.09.2018., petak

Kroz vrijeme

KROZ VRIJEME MI
PROLAZIMO PREBRZO
OSTAVLJAJUĆI
SAMO PONEKU SLIKU
ZA SJEĆANJE DRUGIMA




(14.02.2018-14.09.2018.)
- 08:24 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.09.2018., srijeda

Pelikani

Oni ne sele iz ovog doma. Oni ne brinu ima li riba u jezeru jer o tome će ljudi brinuti. Njihovi su želudci uvijek dobro popunjeni, ali zato nakon svake šetnje po maksimirskom jezeru treba pomno perje urediti. Nisu se osvrnuli na mene i aparat, ali sam ja zato posebno uživala hvatajući razne trenutke tog uljepšavanja.

NAKON PLIVANJA
MAKSIMIRSKIM JEZEROM
ČIŠĆENJE PERJA

12.09.2018.



(fotografija 11.09.2018. Maksimir park)


- 12:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.09.2018., srijeda

Brodice



Promatrah brodice kako se, dok je sunce silazilo u more zlateći ga svojim sjajem, lijeno se ljuljajući po zlatnoj površini vraćaju u svoju luku, u sigurnost svojih vezova. Učine mi se slične nama ljudima koji se uvijek ma kuda pošli uvijek vratimo svom sidrištu, svom domu.


SUNCA ZALAZAK
I POVRATAK BRODICA
U MIRNU LUKU

- 21:53 - Komentari (14) - Isprintaj - #

03.09.2018., ponedjeljak

PONOVO JE RUJAN

Bio je rujan. Ljeto je spremalo svoje šarene perle u kofere odlaska. More se lijeno zibalo, usporeno i nekako smireno nakon ljetnih svakodnevnih uzburkanosti od ruku od zvukova, od cike, od brodskih motora. Bio je rujan i tišina od ruba mora i plaže, male, moje pa sve do na kraj zaljeva. Ne vidjeh ga, ne čuh jer okom hvatah galeba što je tik uz samu površinu lagano, lagano lebdio. Nije bio u lovu, samo kao da se ogledao u zrcalu od mora. Koliko je dugo stajao tamo na početku plaže male, ne znam. Još samo koju sliku da uhvatim okom kamere, još samo tu smirenost, to more koje ću i ja za dan, dva napustiti kada pozdrav čuh: „Dobar dan“. U svom svijetu, galeba, mora, ljepote rujna i još koji kadar hvatati samo odgovorih: „Da li je stvarno dobar“. Tišina, odgovor ne čuh. Okrenuh se. Gledao me je, a ja dolazeći mu bliže ponovih: „Da li je stvarno dobar“ sa upitnim pogledom. Kao da je bio malo zbunjen upita: „ Malo english“ držeći palac i kažiprst malo razdvojene kako bi mi pokazao to malo. Tako je sve počelo. Bio je rujan.
Ponovo je rujan i ljeto opet sprema sve svoje šarene ukrase u kofere odlaska, a njega više nikada na mojoj maloj plaži neće biti.

03.09.2018.



- 08:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.09.2018., subota

Slučajan susret

BRESKVE VINOGRADARKE

Upoznah jučer staricu Tiliku kojoj je devedeset godina, a još uvijek čilo izgleda iako malo pomiješa ono što je bilo jučer, ali zato se bez imalo krzmanja i sasvim točno sjeća svega što je bilo u vrijeme njene mladosti. Kaže mi da je iz Kalinovca, a ja znam gdje je to i tako smo u nekoliko trenutaka postale zemljakinje iako nas gotovo sto kilometara dijeli. Govori mi da nema nikoga svoga, a pod tim svoga misli na djecu. Ne pitam je zašto nema jer razlog je za naš susret nebitan. Ipak mi govori kako je prošli tjedan bila u Kalinovcu sa nekom daljnjom svojtom i da joj je baš bilo lijepo. Zanima je zašto nema Vinka jer obećao je doći pomoći pobrati breskve. Ponudim joj pomoć, ali kao da je to ne zanima, samo je potrebna razgovora pa okreće razgovor na vrijeme, na vrućinu, na to što nema kiše i opet naravno kako je sama i nije joj jasno zašto tako dugo živi jer nije računala te godine dočekati. Slušam je i nemam potrebu za prekidati njen monolog jer i ja se na kratko izgubim u mojim brdima vinograda i stabala voća, a bilo je svega; trešanja, jabuka, bresaka vinogradarki i dudova. Bilo je dudova tamnih, plavih, koji su tako ruke farbali da je trebalo nekoliko puta veš prati kako bi se boja duda isprala, a bili su posebno slatki. I dok ona, Tilika raspreda o Kalinovcu i mladosti ja se uspinjem do našeg vinograda i bresaka i slatko coknem jezikom od sreće. Tilika mi daje vrećicu punu krasnih bresaka i kaže kako je breskva urodila toliko da su se dvije grane odlomile, a Vinko nikako da dođe pomoći joj brati. Pozdravljam dragu staricu, odlazim kući sa vrećicom bresaka vinogradarki u mislima na naše vinograde na obroncima Bilogore.

PUNU VREĆICU
VINOGRADARSKIH BRESKVI
ODNOSIM KUĆI
*
ODLOMILE SE
PLODOM OPTEREĆENE
BRESKVINE GRANE
*
01.09.2018.








- 11:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.08.2018., utorak

Lipa ili lipa

Već nekoliko mjeseci razmišljam o lipama, ali ne o stablima lipa koje su ispred kuće moje slavonske rasle i zanosne mirise širile. Ne razmišljam o cvjetovima lipa i čaju kojeg smo cijele zime pili jer zdrav je, za srce, za prehladu, za hunjavicu, zdrav je. Ne ja ne razmišljam o tim lipama nego o sićušnoj maloj lipi, lipici koja je prva jedinica našeg numizmatičkog kompleta. Dakle da li ste znali da od 2010. g. 1-5 lipa nije puštena u opticaj već ih možete kupiti samo u kompletu. E sad, ako lipe nisu u opticaju zašto se uporno koriste kao sredstvo plaćanja iako nećete nikada platiti 10,49 kn već urednih 10,50. I tako ja sebi lagano krenem računati koliko za jednu godinu ostavim u mom dućanu tih lipa koje nisu u opticaju. Uzela sam samo 4 artikla dnevno po jednu lipu pa mi je ispalo 14,4 kn, a tko je ikada plaćao 2 ili pet lipa. To ne želim računati jerbo će me meinfarkt, a to bi se onda računalo u kunama troška. Zbog tih zakidanja nastojim uvijek plaćati karticom. Na kartici vas ne mogu pljačkati, bar ne vizualno. Niti ne pokušavam zamisliti koliko svi vele-lanci u jednom danu u ovoj nam siromašnoj zemlji pokupe izvanrednih prihoda. Što o svemu misle naši uvaženi državnici ne treba ni pitati jer za njih jedna lipa je samo broj u HR-numizmatici. Plaćajte karticama i najmanje iznose.


- 09:58 - Komentari (21) - Isprintaj - #

27.08.2018., ponedjeljak

P565



MJESEČEVI DVORI

Prema istoku se kreće okrugao kao kruh moje omame koji se uvijek za punog mjeseca bolje digao. Čudno je to jer sjetih se da ni kao dijete nisam mogla mirno spavati pa mi nikako nije jasno kako se to onda tijesto lijepo dizalo, raslo da bi čak iz korita u kojem ga je omama mijesila znalo bježati van opušteno na neki način smireno. Vidjeh neku večer prije mraka, u sumrak, dvore oko mjeseca. Sjajne dvore pa se sjetih kako su za mjesečine što dvore ima oko mjeseca i naši dvori bili drukčiji, prepuni sjena i kao da je sve živjelo nekim posebnim životom dok se mjesec smiješio u svojim dvorima. Svi smo se nekako čudno ponašali i staro i mlado i živine u svojim dvorima kao da nam mjesec nije dao mira za dobar san. Kao da nas je trebao da mu osamljenost ispunimo pa nas svojim srebrom srebri i miluje, i smiješi nam se, i poziva u dvore svoje iako zna nije nama moguće do njega doći. I sada ga opet gledam i osjećam kako se radujemo jedno drugom pa mu osmjeh pošaljem za sve uspomene iz dvora mog djetinjstva.

VIDJEH U SUMRAK
DVORE OKO MJESECA
SPOMEN DJETINJSTVA




- 08:33 - Komentari (13) - Isprintaj - #

26.08.2018., nedjelja

U večernji sat



LJEPOTU
GLAZBENOM DOŽIVLJAJU
KASTANJETE DAJU
- 17:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>