život je kako kada

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (10)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

22.11.2017., srijeda

Oooo da






Poštovani blogeri do novog blogiranja pozdrav svima koji svratite.
- 15:08 - Komentari (21) - Isprintaj - #

20.11.2017., ponedjeljak

Izgubljena




- 09:14 - Komentari (15) - Isprintaj - #

17.11.2017., petak

U tišini

Onima čiji su životi bili krvna žrtva za našu slobodu pokoj vječni.


BOL

Noć je šuštala pod bosim nogama
Šapat je putovao kukuruzištem
Nebo i zemlja u plamenu
U daljini nepoznato, nada za spas
Treba izdržati, treba izdržati
Tama je hrabrila strah
Noć je šuštala pod bosim nogama
Misli su tražile toplinu starih peći
Tamo na drugoj strani
Kukuruzišta.

15.11.2017.

- 20:34 - Komentari (14) - Isprintaj - #

16.11.2017., četvrtak

Iz zbirke Pocjek

POGLED SA BANKA

Na malom tronošcu sjedi, starica, glave pognute, ruku žuljavih, fertun raširila po krilu, ispred nje krtol pun kukuruza u klipu, na desnoj ruci runjač, lijevom spretno okreće klip po klip i kruni zlatna zrna kukuruza u fertun, kada ga napuni ustaje, istresa zrnje u kantu, limenu, zazvoni zrnje zlatnim zvoncima udarajući u rubove kante, proleti poneko zrno mimo, saginje se skuplja ih jer svako je zrno znoj njen upilo dok je kukuruze na njivi okapala, korove plijevila, dok ga je brala u hladne jesenske dane, svako je zrno dar neba, šapuće nešto potiho, moli, moli na mađarskom, ne razumijem ju, povremeno pitam; još moliš, odgovara: igen, i tako ostajem i dalje na banku, toplom, na jastuku od perja bijelih gusaka, perja čijanog u zimskim noćima, ostajem nestrpljivo čekajući kada će zadnji klip okruniti pa da pođemo perad hraniti, eh baka moja još mi slike dječje vraća, a i ja već unuke imam.

krtol = duboka polu ovalna košara, jedna stranica ravna sa drškom
runjač = metalna naprava nazubljena u koju se uvukao dlan
čijanog = perje se odvajalo paperje
igen = da = hogy baka je izgovarala igen
banak = dio zidane peći ispod kojeg je bila pećnica, dovoljno prostran da dvoje djece gore spava

U mom su selu od vajkada bili tamburaši.



pocjek = prag


- 09:15 - Komentari (15) - Isprintaj - #

15.11.2017., srijeda

O pjesnicima i poeziji

Rekla bih dvije tri o poeziji. Zapravo ne o pjesmama nego kako je čudan odnos ljudi prema poeziji. Vidjeh i u stvarnom svijetu i u virtualnom zanimljive ljude, ljude koji (češće muškarci, ali ima i žena) poeziju smatraju gubljenjem vremena, ponekad čak ruglom jer što je to poezija. Učili smo svi (mislim pismeni, a iako mnogi misle da jesu dovoljno je samo jednom vidjeti kako pišu) već u osnovnoj školi i nema potrebe objašnjavati jer koga zanima, a zaboravio je, obnovit će makar osnove. Ono što mene puno više čudi je saznanje kako je u ovom nam stoljeću poetsku pozornicu okupirao muški svijet. Reći ćete možda nisam u pravu s obzirom da na blogu ima više poetesa, možda i nema nisam istraživala. No kada se krene malo na razna poetska druženja, tribine, a ima ih tjedno bar tri-četiri stvari se mijenjaju. Znam dvije tribine koje vode muškarci tj. pjesnici, a dvije vode pjesnikinje. Dakle apsolutno jednako. Ono gdje pjesnici nisu jednaki po spolu je izdavaštvo i to ne samo za pjesništvo. E tu su muškarci puno cjenjeniji, češće će dobiti bolje pozicije. Pjesnikinje su prepuštene više-manje ulaganju svog prihoda ako žele nešto objaviti. Zatim me, a to je dosta često na društvenim mrežama, smeta izrugivanje poezije. Znam da ima pjesnika i "pjesnika", pjesama i "pjesama", no onaj koji je bilo što napisao radi to s razlogom drugima nepoznatim i njemu je to od izuzetne važnosti. Tko smo svi mi da bismo donosili bez poznavanja same osobe bilo kakve negativne procjene. Nama se napisano može i ne mora svidjeti iako najčešće nemamo podlogu iz koje je neka pjesma nastala. Puno je svjetski poznatih pjesnika čije nas pjesme ne dotaknu, a o njima i njihovim pjesmama generacije uče u školama. I na kraju što bih voljela bar ovdje na blogu da prestane ismijavanje, ruganje i nepoštivanje onih koji pišu poeziju onakvu kako znaju jer njima je najvažnija. Mi je može ili ne razumjeti, ali ne bismo smjeli biti grubi kritičari bez dobrog poznavanja ne samo poezije već književnosti, gramatike, pravopisa. Ovo potonje kao da na blogu ne postoji.





(arhiva, objavljeno na bloger.hr)
- 08:15 - Komentari (16) - Isprintaj - #

14.11.2017., utorak

Kopam po arhivi

SNIJEG
Bila je zima, snijeg je sipio lagan, ludost mladosti, ludost ljubavi, sve ludosti svijeta u nama, obraz hladan, usne vruće, pogled pun strasti, volim ludo, do ludila ljubim, govorio si, padao je snijeg, pahulje sreće plesale su zanos naših ruku, tišina perivoja i poneka svijetlost žuta, čarolija noći, dvorac u dnu parka i ja kraljica dvorca u naručju mog kralja, padao je bijel i mek, i sjajan, i najljepši snijeg mog života, danas snijeg pada, pratim pahulja ples, mislima se vraćam tvojim usnama, nema ih, više ih nema, samo mramor i moj život još ime tvoje čuva, bila je zima, sipio je snijeg.



(objavljeno 2010. na bloger.hr)
- 09:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #

13.11.2017., ponedjeljak

Poezija u prozi

IZ DALJINE

Šapat tvoj iz daleka dopire bojažljivo, ljubavi zov zatomljen u mnoštvu drugih glasova, čudesno potreban doprijeti do u samo središte nas, ima nas, u nama, više nego što priznati smijemo, ima nas više nego što prihvatiti možemo daljinom odijeljeni, a glas dopire i ruši svaku branu postavljenu sigurnosti radi, snagu riječi odrediti možemo li, pobjeći dovoljno daleko od svakog šuma baršuna što titra u uhu, možemo li, nije pitanje, samo pomisao trenutka, ne bježimo, nemamo kuda, svaki put, svaka staza, svaki odlazak vraća nas sve bliže, veže nas jače, čvršće, snažnije u trajnost nepredvidljivu, to nije voljeti, to nije dati i dobiti, to je život koji životu poklanja sve svoje, šapat tvoj iz daleka dopire, danu našem osmjeh poklanja, čekanju vrijeme krati, u ljubavi daljine ne postoje, glas šaptom potvrđuje.

(06.04.2010. objavljeno na bloger.hr)

I nešto drukčije, još jedan uradak iz arhive


- 07:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #

12.11.2017., nedjelja

Jutro za poeziju

OSTAT ĆU

Neću okrenuti list, ne, neću uzeti novu stranicu, ništa novo neću, ostat ću ovako još neko vrijeme, ova mi sigurnost zadovoljstvo pruža, tvoj topli dah na mom vratu željom govori, ostat ću ovako tvojim rukama glina biti, umjetnik si bez premca, znam, rekao si iako nisam povjerovala, ostat ću tijelom uz tvoje, ova vatra tvoje strasti nosi mi nepoznate trenutke, neću okrenuti novi list, još neko vrijeme biti ću sve što želiš, sve što sam željela, a onda, možda, pitanje je, koliko strasti u nama još spava, a onda možda, kažem.
(2010. g. objavljeno na bloger.hr)


- 08:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.11.2017., subota

Nisu mogli znati

I da završim ovaj niz postova o markama meni posebnom, ne toliko markom koliko time što me je u trenutku vratila u djetinjstvo. Moji su roditelji, iako relativno siromašni, kupovali "Grička vještica" u nastavcima, "Jahaći rumene kadulje". Kada se sada sjetim da je tata nakon što su pročitali spremao te stripove u šupu jer kasnije su poslužili za potpaliti vatru u peći postane mi jako vruće. Eto koji milijuni su izgorjeli. Tko zna što mi sve stavimo u otpad, a za sto godina će biti raritet?



Za više o Mauroviću:
Maurović
- 08:10 - Komentari (14) - Isprintaj - #

10.11.2017., petak

Zadužili su svijet

Izdvojila sam tek nekoliko znanstvenika koji su sasvim zaslužno dobili svoje mjesto i na markama diljem zemaljske kugle.

Za one koji žele znati više nego se sjećaju iz školovanja klik na ime.



Tesla



Bošković



Edison



Marconi



Newton



Koch


- 08:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se