...Skijanac na Jahorini...
...evo, evo...dug je ovo tjedan bio...imam osjecaj da je trajao 15 dana...i iako radim i sutra, ono do podne se moze i zanemarit...petak je tu, i veliko olaksanje...znate vec i sami, da kad Delphi uzme godisnji pa makar u sred zime, mora joj skocit na grlo jer ima takvog sefa....ali never mind...meni je bilo super.... :)
...u ponedjeljak, sam naravno radila, sve stvari skupila sa sobom na posao i poslije toga pravac na bus za Sarajevo...6 sati voznje, cestama nakon kojih smatram da smo mi od njih nekih 40 godina naprijed, isto je brzo proslo jer uzbudjenje je tu, a i imala sam dobro drustvo u busu, tako da je uz brbljanje proslo prilicno zanimljivo..
...u Sarajevu su nas docekali I. i njen M. koji nas je ugostio i odveo sutra ujutro na Jahorinu...u Sarajevu je bilo snijega u tragovima, ali zato je gore bilo nesto, taman da se mi, djeca s mora koja bas ne vidjamo cesto snijeg, odusevimo...a tek kad smo usli u kucicu...preslatku malu planinsku kucicu, tako toplu i udobnu...mmm, jedva sam cekala se smjestit...
...sad zamislite 5 zena u jednoj kucici plus jos 3 nasih prijatelja u drugoj kucici...kakva moze bit atmosfera, nego opustena i zafrkantska...cim smo izasli iz kucice u potrazi za mjestom gdje cemo unajmit skije i pancerice, nabasali smo na malu trgovinu, iza trgovine prostor za iznajmljivanje opreme, ljubaznog domacina koji nas je opskrbio potrebnim, nasao nam instruktora skijanja, otkrili da u njega mozemo narucit kruh, taksi, ma svasta, cak bi on s nama i izasao, ali nekako nas nije uspio pratit...evo, ne znam ni kako se zove, ali nadimak mu je Ključar jer smo ga jednu večer uhvatili u đir i zamolili ga da nam pricuva ogromni, masivni ključ dok se mi ne vratimo s večere...naravno da je on to sretan prihvatio...Svaka čast, Ključaru, evo nas i sljedeće godine...tako se radi, moji turistički djelatnici... ;)
...na skije sam stala prvi dan...oprezno i s puuno straha...a osim sto me bilo strah, bila sam ljuta na sebe sto me toliko strah, i iako sam prezadovoljna postignutim uspjehom, nakon 4 dana se ipak nisam uspjela spustit s vrha do dna staze...uglavnom sam se motala po sredini...zato sam zapamtila koliko su teske skije na ramenu i pancerice na nogama kad hodas u njima cijeli dan... ;) uglavnom, sportski duh se probudio u meni, strah sam savladala i sljedece godine odlazim u velike skijaske pohode... :)))
...na kraju dana, kad bi se moji veliki skijasi umorili od skijanja, a nas dvije od nosenja skija i pancerica...dok su drugi ljudi uzivali u zimskim radostima, grudanju, sanjkanju, pa i jedenju u restoranima...mi svi bi se sjatili u nasu kucicu, lagano pijuckali i isli vidjet kako se raja zabavlja...sva sreca, nije nam trebalo puno da nadjemo i vodica, koji nas je vozao po "in" mjestima...i bio vise od nas odlucan u namjeri da se mi super zabavimo...hvala, Deane! :)
...jednu vecer je bio i nocni spust..i iako su se ovi nasi hrabri spremali na njega, nekako su odustali jer su ipak staze bile preledene a osvjetljenje slabo, skoro nikakvo...ako smijem primijetit, bez obzira sto je nama bilo savrseno, infrastruktura im je zastala negdje '84. na Olimpijadi, i otada se nije nista promijenilo...zicare stare, ujutro lopatama tucu po njima da se odlede, staze ledene (nije padao snijeg, citavo vrijeme dok smo bili tamo, a snijezne topove su, kako smo culi, dali Slovencima)...itd...
...kako nismo usvojili, jeli, obrusavanje sa vrha padina, nas dvije damice smo laganini, u bucama, sjele na zicaru, proveli na vrhu neko vrijeme i istom se zicarom vratile...he he, mislim da smo bile u manjini...nista, uz pogled koji je stvarno odlican, smo usput mahale zgodnim frajerima kojih je uistinu bilo... ;)
...naravno, da smo ko pravi Dubrovcani, u odredjeno doba dana se skupljali u kaficu...to je pretezno Peggy bio...jer bez obzira na kojem dijelu Jahorine se nalazili, tih Peggy-a ima na svakom koraku...te restoran, te kafic, te ski oprema...
...sve u svemu, s malo skijanja, s puno zezancije i dobre zabave su prosla nasa 4 dana na Jahorini...vremenski fenomen slican ko na Mljetu, cim dodjes, vrijeme se uspori, tako da se meni cinilo da smo bar duplo toliko gore, a to mi je bilo taman...upoznali zanimljivih ljudi, udomacili se skoro...mislim, ako sve bude ok, da cemo gore i sljedece godine...
...subotu smo proveli u Sarajevu, ali o tome u sljedecem postu, za koji obecavam da necete trebati toliko cekat...a ne zelim sve potrosit odjednom...
...i onda, dragi moji...jeste li zadovoljni izvjestajem i slikama? ;)
|
