Mi Dubrovčani...
...e necu zugat..ne, ne...rekla mi je Andre da je ostavljam bez teksta u zadnje vrijeme-ispadam Sajko neki... :)))
...onako, malo u zadnje vrijeme razmisljam o nasem Gradu i mojim sugradjanima...
...kako radim u turizmu srecem razne ljude, dobijam razne kritike, dobre ili lose sa raznih strana, volim ih nekako rezimirat, razmisljat o njima, nekad se slozim a nekad krenem u zestoku debatu u svrhu obrane nas kao ponosnih gradjana najljepseg Grada na svijetu...
...nekidan sam odgovorila na Čiovkinom blogu @umornom oku crticu iz nase povijesti, u vrijeme slavne nam Dubrovacke republike kako su u to doba, u vrijeme juzine sve drzavne institucije bile zatvorene, nije se radilo, nije se vijecalo jer je postojala opasnost od pogresne odluke...s time se slazem, samo ne znam, u danasnje vrijeme bi onda ocito samo plandovali i nebi nista radili, s obzirom na vremenske uvjete, sto naravno nama kao Dalmatincima (neka se samo netko usudi rec da mi nismo Dalmatinci-Dalmacija je od Rta Ostro do Zrmanje i tocka) nebi tesko ni padalo...i ovdje ne kazem da smo lijeni (ni u kom slucaju, molim lijepo, jer lijeni ljudi nebi bili u stanju napravit ove velicanstvene kamene gradove, vinograde u kamenu kao sto su u Primostenu npr. i sl) nego vise preferiramo leggero stil, manana sistem... a sto cemo, takvi smo...sve mi stignemo, samo polako...
...jos jedna crtica iz nase povijesti-poznato je to "Ponasanje po Dubrovacki"...a to bi ga znacilo "Sa svima fino s nikim iskreno", po cemu je dubrovacka diplomacija bila poznata...Nekidan sam s B pricala pa mi je ona ukazala na to da npr u Big brotheru Dubrovkinje, ma sto drugi mislili o njima, ipak uvijek doguraju do kraja...Zasto? cure znaju znanje, znaju kako treba i to im je valjda urodjeno...
...jos nesto s cime bih se nekad slozila a u vecini slucajeva ne, a to naravno vezem s time da stvari ne valja generalizirat, je to da kazu da smo mi, Dubrovcani, zatvoreni...ima toga, ima, valjda zbog toga sto smo u povijesti imali svoju Republiku i nekako smo bili ipak izdvojeni od drugih, a realno gledajuci, mi jesmo izdvojeni od ostatka Lijepe nase...za muku jezevu, do Splita nam treba 4 ure s autom, i jos ne smijemo zaboravit putovnicu ili osobnu da nas ne vrate s granice u Neumu...ali ja ipak srecem vise srdacnih ljudi koji vole uskocit u pomoc turistima, koji su ljubazni i govorljivi...ili se samo ja krecem u takvom krugu...
...i sad opet, povijest je lijepa, stara slava je lijepa, genetski su nam neke stvari ucrtane i nemozemo pobjec od njih, ali opet...nije se nekad lako nosit s teretom slave, jel da? i onda, kazu meni moji prijatelji sa sjevera: Aaajme, blago tebi, zivis u Dubrovniku!" , mnogi blogeri s kojima komuniciram iskreno vole ovaj Grad...i ja sretna, ali opet realno moram odgovorit da zivot u Dubrovniku je prekrasan, ovo je idealan grad za imat obitelj, za odgajat djecu, lijep, cist, uredan, siguran...ali s kojim sredstvima kad se u nas samo sto se zrak ne naplacuje i to po skupljoj tarifi nego u drugim gradovima...i zato smo nekad mozda cangrizavi, ljutiti i zamisljeni....ali to je samo zimi i u vrijeme juzine, ljeti je to skroz druga prica-eventualno malo zugamo na turiste jer nam stvaraju guzvu u prometu i na plazama, ali donose eure pa ih podnosimo...
...i onda te eure nasa gradonacelnica mudro koristi za izgradnju "zlatnog zahoda" i "mramornih skalina" do svoje kuce, u predizbornoj kampanji se rade razne bedastoce u prometu, ali se zaboravi zakrpit rupe pa grad pluta (eto, prijedlog inovatorima-izbacite na trziste amfibije samo za dubrovacko trziste, uspjeh zagarantiran)...i tako...i tu smo malo nervozni, nemojte nam zamjerit, ali opet smo glasali za istu stranku koja nam je objesila na Zvonik ogroman plakat za zahvalom...uf, ponijela me inspiracija-ovo necemo stavit u fajl pod "zuganje", cisto mali sarkasticni osvrt koji je, meni se cini, neizbjezan u danasnje doba... ;)
...imamo prepoznatljiv naglasak, jedini (uz Slavonce, cini mi se) govorimo pravilno Hrvatski jezik (pustimo sad lokalizme-govorim o stokavici, o onome:Pero. Ciji? Perov! a ne Perin itd.) jer davno je Marule rekao: "Dubrovnice, casti nasega jazika!"...
...na ovim mojim putovanjima velikim, svi se oduseve kad cuju da sam Dubrovkinja...svi znaju za nas, svi znaju da je tu najljepsi grad, da su tu najljepse zene i najljepse more (ok, kao i u ostatku Dalmacije, ali sad je rijec o Dubrovniku) i kako necemo bit malo umisljeni...dosta je da cuju naglasak i odakle smo, da se razvezu o svojim iskustvima, o svojim prijateljima/rodbini koje imaju tu, i vjerujte mi-to su sve pozitivni komentari...
...uglavnom, kad se sve zbroji i oduzme, mi jesmo mozda malo cudan narod, mozda nas neki ne mogu shvatit, ali morate razumjet da zivot na krajnjem jugu, gdje je zemlje jako malo, gdje su okolo tebe samo more, brda i granice i nije bas lagan, ali da zna bit najljepsi na svijetu (kad zaboravimo na nepravilnosti, skupocu, gradonacelnicu i sl.) i da, bez obzira sto smo nekad mrzovoljni i nista nam se neda, nase goste uvijek srdacno docekati i da ce nasi gosti sa sobom odnijet uglavnom pozitivne dojmove...
|
