Pozdrav dragi blogeri, da vam sa zakašnjenjem zaželim najbolju i sretnu 2012. godinu! Napisati ću podulji post zbog svojeg dužeg izbivanja (čitaj ljenosti).
Poštovanje
Otkad je riječ 'poštovanje' izgubila svoje značenje? Nekad je to značilo puno više nego što znači danas. Kada čujem nekoga da kaže 'Ja njega poštujem' a ponaša se kao nekakvo razmaženo derište padne mi mrak na oči. Ma o kakvom ti poštovanju pričaš? Da imaš trunke poštovanja o kojem pričaš ne bi se ovako ponašala. Nažalost dolazim do zaključka da danas poštovanje gubi svoj smisao i da je to samo nova riječ za ulizivanje i usiljenu pristojnost. Naša generacija i nekoliko starijih su propale! (Napomena: Svaka čast lijepo odgojenoj djeci!)
Površnost
Kad sam već krenula žaliti se na mane naše generacije (iako ova nužno nije mana samo naše generacije) spomenimo i površnost. Jedna od rijetkih osobina koja me kod ljudi može razočarati. Nedavno, u društvu dragih prijateljica išla sam s treninga kada su došle na temu da nemaju što nositi. Pričale su o nekakvim cipelama kakve jedna želi kupiti, ali ona mora po njih ići u Trst/Kopar jer ovdje nema original marke. Znači potrošiti će 1200 kn na original cipele i Bog zna koliko još na put jer je njoj stalo da nosi marku. Onda su krenule sa žaljenjem kako njihove majke stalno prigovaraju i kako je umalo (pazite umalo!) nije pustila u druge trgovine nakon što je potrošila više od 1000 kn u H&M. Ja sam cijelo vrijeme šutila. Kako da im kažem nešto? Pa to me doslovno slomilo. Ja prva volim biti lijepo obučena, ali ja u tom famoznom šopingu nisam bila već dulje vrijeme i kupujem kada mi nešto treba (čitaj skoro nikad). Nisam ništa rekla do sljedećeg dana kada su se opet vratile na tu temu. U čistom sarkazmu ispalila sam 'Ljudi se očito osjećaju bolje i vrednije kada nose marku'. I onda sam rekla dosta toga što mislim. Ovdje nije samo pitanje površnosti već i nezahvalnosti. Idu u veći šoping svakih nekoliko mjeseci i onda se žale kako nemaju što obući dok ja svoje roditelje gledam kako se muče i rade da spoje kraj s krajem? To ih je toliko spustilo u mojim očima da je to žalosno. Ljudi su odvratna bića. FUJ!
Champions keep playing until they get it right.
Kako ovaj post ne bi bio čista provala ogorčenosti i razočaranja moram reći da se popravljam. Cigareta sam se ostavila,ne pušim već neko vrijeme. Odlučila sam da me ništa neće zaustaviti na putu do vrha. Ja sam spremna raditi da dođem tamo. Radim i treniram što bolje mogu. Borim se i ispravljam svaku pogrešku. Ja to mogu, ovo je moja godina i ja ću uspjeti. Napokon sam shvatila što želim u životu a sada i napokon radim za to. Moj trud i rad se pokazuju u rezultatima na treningu a nadam se i ove godine na prvenstvu, možda nakon toga i na državnom! Sanjam i borim se za svoje snove. Hvala vam svima na divnim savjetima! Srca ste.
Voli vas,
Elie Franklin.
Danas se očito vrijednost ljudi mjeri u skupim krpicama, haljinicama. Rijetki poštuju čovjeka zbog njega samog.