plivalište jedne delfinke

01.12.2004., srijeda

koje je mjerilo ljudske gluposti?

Danas je tako tmuran dan, tako nekako...ma ne znam...pospan i sav bljak. Najradije bi ga prespavala. Od jutra sam sva nikakva. Jedva sam ustala iz kreveta a vožnja do posla izgledala je kao nemoguća misija. Kiša pljušti, svi se kilave. Došlo mi je da sve pobacam sa ceste.
Na poslu uobičajeno sranje. Ništa mi se ne da. Baš me pere neko tumplasto raspoloženje.

Sad sam se sjetila. Jučer na večer prebacim ja na RTL kad tamo neko mijenjanje žene. Pomislim, ajde da vidim kakva je sad to svinjarija.
?!?!?! Neka debela krampača sa cicama do one stvari u obitelji lezbijke i agresivna lezbijka u nekoj zabiti kod one iste krampače, glumi ženu njezinom mužu i majku njenim kćerima. Ne zna se koja od njih dvije je veća primitivka. Majko moja! Pitam se samo koji motivi tjeraju ljude da se prijave na nešto takvo. Pa zar oni nemaju u životu pametnijeg posla? Ne razumijem!

Na koncu cijele te „sapunice“ krampača je dva dana ranije pobjegla doma a kad je stigla napravila je takav cirkus. Urlala je i na lezbijku i na muža i na kćer jer je u kući nered (a kao ona je ostavila sve počišćeno – mo'š si misliti. Ne samo da je neugledna, nepristojna, ružna nego je i neuredna). Na koncu je dala pola sata lezbijki da izleti iz kuće u mrklu noć.
Ma ne da mi se više niti prepričavati. Tako mi se sve to gadilo ali moja znatiželja tjerala me da pogledam do kraja. Užas nad užasima. A sad sam i to vidjela! Ljudskoj gluposti ne nazire se kraj!

- 10:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>