plivalište jedne delfinke

Muškatovo drvo izraste 10 do 20 m visine. Njegovo lišće je duguljasto, kožnato i tamnozelene boje. Mali cvjetovi su blijedožuti. Iz oplodjenih cvjetova se razvijaju narandžastožuti mali plodovi slični breskvama. U svojoj unutarnjosti skrivaju dva začina: muškatov oraščić i muškatov cvijet. Kad plodovi dozriju mesnati dio pukne i otkriva purpurni omot ili sjemenski ovoj, koji obuhvaća blistavu tamnosmedju koru. U njoj se nalazi sjeme ploda.

Muškatov oraščić je osušeno sjeme muškatovog drveta. Nalazi se u samoj unutarnjosti ploda, a muškatov cvijet je botanički sjemenski ovoj. Poput čipke je načičkan preko ljuske, koja u svojoj unutarnjosti štiti muškatov oraščić. Sivosmedji muškatov oraščići, jajastog oblika i brazdaste površine su oko 3 cm dugi i 2 cm široki. Mada izgledaju vrlo tvrdi, lako se prerežu ili naribaju. Pri tom u unutarnjosti raskrivaju lijepo vidljive tamnosmedje žilice, koje sadrže snažno aromatično eterično ulje. Na tržištu skupa s malim ribežom može se kupiti cijeli ili već izribani muškatov oraščić. A muškatov cvijet je u prodaju zdrobljen ili, takodjer, već samljeven.

Oba začina upotrebljavamo u istim jelima. Stavljamo ih u umake, okruglice, jela od mesa, peciva, pića, špinat, cvjetaču, u jela od krompira i rižu. Muškatov cvijet, koji je profinjenijeg mirisa i okusa dodaje se osjetljivijim sastojcima i svjetlijim jelima. Treba ih pažljivo dozirati jer su većim količinama otrovni. Dodaju se "na vrh noža".


Upotreba u druge svrhe
Muškatov oraščić i cvijet su omiljeni začini u mesnoj industriji. Oba začina upotrebljava i kanditorska industrija za pripremanje začinjenih kolača i peciva. Eterično ulje je posebno cjenjeno u industriji likera. Radi maristicina, kojega sadrži eterično ulje, muškatov oraščić se upotrebljava u Indiji kao stimulativan dodatak za šmrkanje, a na istoku kao afrodizijak, dok je narkomanima u mnogim zemljama zamjena za hašiš. Masna ili fiksna ulja, poznata pod imenom muškatovo maslo, upotrebljavaju se u proizvodnji sapuna i parfema. Isto tako upotrebljavaju i eterična ulja u parfemima i muškim toaletnim preparatima.

Ljekovite svrhe
Muškatov oraščić i cvijet su bili zadnji začini s Istoka koji su stigli na Zapad. Ali uz put su u svakoj kulturi, s kojom su došli u dodir, kao npr u Indiji, Perziji i Arabiji postali poznati i cjenjeni kao čudesan lijek za sve. To se dogadjalo u 18. stoljeću i na Zapadu. Ljudi su muškat nosili sa sobom i sklanjali ga u ladice. U 19. stoljeću je vjera u čudesni lijek zamrla. Danas se začini muškata upotrebljavaju u farmaciji jer djeluju kao sredstvo za vjetrove. Upotrebljavaju se i za stimulaciju probave, te sprječavanje proljeva i bronhitisa.

Iz povijesti
Najvjerovatnije ni muškatov oraščić niti muškatov cvijet nisu bili poznati starim civiliziranim narodima, mada je moguće da ih je opisao već Plinije u 1. stoljeću naše ere spominjući drvo s dva različita mirisa.
U 6. stoljeću su Arapi donijeli začin muškat u Konstantinopolis. Krajem 12. stoljeća su oba začina već bili dobro poznati po cijeloj Evropi. Tek 1512. godine su Portugalci na otoku Banda, jednom od Molučkih otoka, otkrili divlje izraslo muškatovo drveće. Otoke su zaposjeli i trgovali začinima do 1602. godine kad su im ih oduzeli Nizozemci, koji su uveli najstroži monopol. Muškatovo drvo se smjelo uzgajati samo na otocima Banda i Ambon. Drveće na ostalim otocima su sistematski uništili.
U vrijeme stare nizozemske kolonijalne vlasti je muškatov cvijet bio u Amsterdamu dva puta skuplji od muškatovog oraščića, pa je zato neki ambiciozni službenik iz neznanja poslao u koloniju smješan zahtjev da uzgajaju manje oraščića i više muškatovovg cvijeta.
Ali Francuzima je uspijelo izvući nekoliko sadnica i presaditi ih na otok Mauritius tek 1770. godine.