plivalište jedne delfinke
| < | kolovoz, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog plave delfinke
moje male gluparije! pišem kada imam vremena, živaca ili inspiracije. rijetko kada imam od svega pomalo, tako da najčešće ispadne jedna velika užurbana škrabarija.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaze i na sve klima glavom, jer to isto može moja sjena učiniti mnogo bolje!
Čovjeka primaju u društvo prema odjeći koju nosi, a ispraćaju ga prema duhu koji je pokazao.
Čuvaj se bijesa strpljiva čovjeka.
moje male gluparije! pišem kada imam vremena, živaca ili inspiracije. rijetko kada imam od svega pomalo, tako da najčešće ispadne jedna velika užurbana škrabarija.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaze i na sve klima glavom, jer to isto može moja sjena učiniti mnogo bolje!
Čovjeka primaju u društvo prema odjeći koju nosi, a ispraćaju ga prema duhu koji je pokazao.
Čuvaj se bijesa strpljiva čovjeka.
Pliva zdravlje
Aromatica
Roda
Poliklinika Harni
Opće informacije Zagreb
Last minute center
Apartmani Hrvatska
Iskon
Večernji list
Plavi oglasnik
Coolinarika
Gastronaut
KiNet
Menu
Need For Food
Algoritam
KIS
Mali knjižni oglasi
Internet knjižara
Sajam knjiga
Mensa
Funny inside
Guinness world records
Corner
Lilalo
Lupiga
ZOO vrt
Cinestar
STATUS COUNTER
31.08.2004., utorak
pačić i muha
 Danas se osjećam ko ova jadna muha. Cijeli me dan ganjaju. Nemam pet minuta mira. Ali ajde, sad se sve pomalo smirilo. Brzo ću kući. A šta da napravim za ručak?! Hm...nemam ideje. Možda zmućkam nekaj na brzinu. Stvarno nemam živaca za neko preveliko nakuhavanje i kompliciranje. Ima netko ideju? |
30.08.2004., ponedjeljak
Zlatni rukometaši
Sišale su se strasti. Olimpijski plamen je ugašen. Ali...tekme ćemo se sjećati. Bila je bila za infarkt. Do samog kraja utakmice bilo je napeto.Samo sam htjela reći: DEČKI...SVAKA ČAST. BILI STE SUPER! |
27.08.2004., petak
...rukomet...u finalu smooooooo
33: 31 Mamicu im njihovu. Stvarno sam se u par navrata dobro iznervirala. Pogotovo kad smo sa igračem više pobrali dva gola. #$%& psmtr. Al' dobro je završilo. Stvarno su igrali nekak...kako da se izrazim....ajmo ovako....PREK KURCA (pa neka me oni zadrti moralisti na križ razapnu) Još sam pod dojmom pa ćete mi oprostiti.Čestitam dečki!!! (al ste me koštali žifcof) Šampanjac čuvam za finale al' pivicu moremo popiti sada. Samo molim lijepo, neka im netko prenese sljedeće: Ak' u finalu nebute igrali sa više iskrica i entuzijazma i ak' još k tome izgubite - za mošnje vas obesim! |
...rukomet...hrvatska - madžarska
Gledam tekmu. Sad je poluvrijeme. 18:16 za nas. Al' ovi naši dripci u zadnje 2 i pol minute nisu dali niti jedan gol a pobrali su tri. Koji im je jarac?! Dajte se lijepo vi sad malo odmorite i sjetite se da vas gleda pol ove naše male nacije, pa da nam osvjetlite obraz ak' to već nisu mogli oni genijalci u nogometu. |
26.08.2004., četvrtak
dan za spavanje
Trept...trept...Zašto sam ovdje? Što želim reći? Vrijeme je oblačno i sekunde nas dijele od proloma oblaka. Vremenska situacija dijeluje na svekoliko pučanstvo očekivanim tijekom. U uredu je poprilično mirno. Telefoni šute, posla jedva nešto da ima a kolege....kako tko. Većina se zabila pred kompjutere i po običaju ili igraju igrice ili skidaju pornjavu ili gledaju filmove ili možda nešto četvrto. Ja pokušavam sastaviti dvije suvisle rečenice i teško mi to uspijeva. Mozak i tijelo postigli su dogovor i odlučili me baciti u stanje totalne otupjelosti. Uspjeli su u tome. Ljudi moji kako je vani sve crno. Sad će prolom oblaka. Hm......danas od mene očito ništa pametno pa idem dalje . |
25.08.2004., srijeda
nije da me nema....
.......ali malo se igram sa dizajnom bloga (kad uhvatim vremena, jer telefoni non-stop zvone).pisat ću kad mi dosadi prčkanje |
20.08.2004., petak
"Zakon o „sigurnosti“ u prometu"
Ovo je zbilja danas tema dana i svi o tome pričaju te svako ima svoje mišljenje. Poštujem to. Iako se svi slažemo da je ovo žetva, za državu koja samo zna pljačkati. Kazne za prekoračenje brzino u naseljenom mjestu od 10-30km/h od 500kn su smiješne ako znamo da je dozvoljena brzina u mjestu 50km/h. Da li se itko od vas vozio tom brzinom na ravnoj cesti, koja je bila potpuno prazna a u prolazu kroz neku zadnju selendru u kojoj ne vidiš ni živog pasa? Čisto sumnjam! Osim toga šta koga briga hoću li se ja u svom autu vezati ili ne. To više ne spada u sigurnost u prometu nego u osobnu sigurnost. 500kn?!? Jebite se!!! A oni promili kojih uopće ne smije biti je koliko debilno toliko i dobro. Zašto? Ako izbacimo Griotte iz priče i čašu vina, te dodamo da više niti voće ne smijemo jesti tu dolazimo to konstatacije da nas debilna država želi pretvoriti u naciju avitaminiziranih retardusa koji će vrijeme provoditi po bolnicama. Dobro je to što će se smanjiti broj pijanih za volanom što bi „kao“ trebalo spriječiti broj prometnih nesreća. No i ta se teorija dovodi u pitanje ako uzmemo u obzir da maloljetnim bogatunčićima i njihovim taticama nije ništa kazna od 500-3000kn (ovisno o količini promila) i pogotovo ako imaju koga nazvati u MUPu da povuče prijavu. FUCK YOU!!! Svi znamo da zakon ne vrijedi jednako za sve. Protumačite to kako želite.I tako dolazimo do zaključka da živimo u banana državi koja samo povećava trošarine i donosi debilne zakone a sve u svrhu kako bi popunila državni budžet. A, pučani dragi, tko vas jebe! Ne zanima nas imate li ili nemate....daj...daj...samo daj... Plaće su vam mizerne? A zakaj se ne bavite politikom ko' mi!? Imamo bogovske plaće a još se tu da dobro pokrasti. Što poduzeća, što raznorazni fondovi i da ne nabrajam. Nema veze ak' nemate bontona, kulture, znanja.....svi morete biti ministri! Nije da se sprdam...........ali....ma da, sprdam se. ....no, neću više. Evo jedan prigodni: Tek što se rodilo, dijete je pokazivalo veliku nadarenost za matematiku fiziku, kemiju itd... Kažu roditelji doktorima: "Ne može to tako, on je prepametan za novorođenće. Odstranite mu četvrtinu mozga." I tako doktori njemu odstrane četvritinu mozga. Kad se probudilo, dijete nastavi po svome. Roditelji kažu: "Još jednu četvrtinu!" Kad se dijete probudilo a ono nema promjena. Roditelji zatraže: "Još jednu četvrtinu." Kad se dijete probudi, pogleda doktora i kaže: "Šta je, šta gledas, vozacku i prometnu na pregled!!!!" |
19.08.2004., četvrtak
100 u hladu
Neka mi netko kaže koliko je danas stupnjeva u hladu!! Topim se ko' sladoled. Ovo danas je za popizditi! Mozak mi radi na rezervi. Sparina – nemoguća. Dišem na škrge. Svaki pokret je težak. Teška je olovka, teška je slušalica a prsti mi pogrešno lete po tipkovnici i samo brljavim. ....ne uspjevam se sabrati.......ajd' bok |
18.08.2004., srijeda
limeni ljubimci
Vrag ti dal' kramu od auta. Danas mi je dan zbilja počeo bajno. Dakle, dolazim na parking, otključavam vrata, sjedam, odlažem stvari na suvozačko sjedalo, vežem sigurnosni pojas, ubacujem ključ u bravu, provjeravam sve retrovizore (dešava se da mangupi smrdaju retrovizore na parkingu), palim auto............?!? ......palim auto? Drek palim! Pas mater......vergla sranje jedno. Ostavljam ga da se odmori. Pumpam malo gas.....okrećem ključ.....opet vergla, muči se. Provjeravam nisam li možda ostavila svjetla upaljena – NISAM. Sunce piči ko' blesavo direktno u komandnu ploču tako da ne vidim lampice. Svijetle li uopće?! Naginjem se i rukama pokušavam napraviti sjenu. Svjetle! Znači nije akumulator. Provjeravam gorivo –IMA. Jeb* ti pas m****!!!!!!! Kaj sad! Prilazi mi naočit muškarac - „Šta je mala, šta još radiš ovdje?!?“ Moj muž. Baš dobro. No nemože se on sudzdržati i zapikne mi nož u guzicu: - „Kaj si ostavila upaljena svjetla?“ Puca mi živac! Naravno da nisam. – „Ajde izlazi van.“ Pokušava i on... NIŠTA. Ma, jebeš sve! Vadim mobitel i zovem kolegu. Sva sreća da tek sad kreće. Dogovaramo mjesto sastanka. Tjeram muža van iz auta, vadim stvari, zaključavam auto, zakonitom poljubac za rastanak i odlazim. Vrag neka nosi auto. No, ipak mi se nekako čini da je ovo bolja verzija nego da me krama ostavila nasred ceste ili da sam zbog nje negdje nastradala! A baš sam jučer slušala razne priče iz iskustava mojih kolega sa njihovim autima pa mi se u tom trenutku činilo da je bolje da je ovako završilo. btw. stigla sam na posao na vrijeme ;-))) |
17.08.2004., utorak
hm....
Život: ide poomaloMuž: sluša Seks: kako kada Posao: zatišje pred buru Kolege: većina na godišnjem Situacija u državi: sranje na kvadrat Raspoloženje: na ljestvici od 1-10.....hm....4 (znala sam biti bolje) Zdravlje: solidno Vrijeme: lijepo (šteta što sam cijeli dan u uredu) Sveukupno stanje: VIDJELA SAM I BOLJIH DANA Čitamo se sutra. Danas nemam volje. Odoh doma. |
16.08.2004., ponedjeljak
život u zgradi
Joj, šta ja mrzim život u zgradi! 500 ljudi – 500 ćudi. Jedan hoće jedno, drugi neće, pa stalno rješavaj neke probleme. Pa, pritisak vode slab – zovi nadležne organe. Svako malo popravljaju cijevi. Susjedi se šuljaju okolo i samo gledaju kako će napakostiti drugima. Već mi je zlo stalno gledati oglasnu ploču gdje se raznorazni anonimusi (to su oni koji se naravno nikad ne potpisuju) žale na nešto. Pola zgrade – penzići. Ti stvarno ne znaju šta će sa sobom pa zajebavaju ostale. Čast izuzecima. Ne smiješ u zahodu niti pustiti vodu a da odmah ne kenjaju kako se to „stvarno jako čuje“!?! A šta hoćeš da ja napravim kravo jedna? Da je uopće ne puštam? Da ne perem veš jer se čuje kako voda otječe kroz cijevi? Da popizdiš! To su te nedojebane frigidne babetine u srednjim „naaaajboljim“ godinama koje se nikada nisu udavale pa sad pizde u jutro na sebe a poslijepodne na cijeli svijet. Stvarno mi je žao što ne živim u kući. Imaš svoj mir i nitko ti ne sere po glavi. |
11.08.2004., srijeda
bez teme
Nisam u elementu. Vruće mi je, pospana sam i što je najgore na poslu sam. Uživajte u vicevima na račun plavuša. Plavuša se ofarba u crnu i ide vidjeti hoće li tko prepoznati. Sretne pastira sa stadom ovaca: - Ako pogodim koliko imaš ovaca, hoćeš li mi dati jednu! - Hoću! - Imaš ih točno 482! - Točno! Ajde, uzmi si jednu ovcu! Ona izabere, a pastir je pita: - A ako ja pogodim tvoju pravu boju kose, hoćeš li mi vratiti ŠARPLANINCA!? Plavuša na pregledu glave: - Ajmo vidjet što ima ona zapravo untra! Stave joj glavu pod rengen i vide samo jednu debelu žicu: - Ajmo je prerezat, da vidimo što bu bilo! Doktori prerežu žicu, a plavuši - OTPADNU UHA! Zašto plavuša čupa kosu i lupa se po glavi kad rodi dvojčeke!? Zato jer se nikako ne može sjetiti imena oca DRUGOG djeteta! U pol noći nazove plavuša plavušu: - Je li to broj jedan-1-1 jedan-1-1? - Ne, to je broj stojedanaest stojedanaest. - Pardon, oprostite što sam vas probudila! - Ništa, ništa, ionako mi je telefon zvonio! Na obali opasne rijeke, tri plavuše s uhvaćenom zlatnom ribicom: - Pustite me i ispunit ću vam svaku želju! - Ja hoću biti CRNKA! - Odmah! Nova crnka zadovoljna prijeđe brzake teškom mukom. Druga poželi biti BRINETA, i ona jedva prijeđe na drugu stranu. - Ja hoću biti MUŠKO! - veli treća plavuša. Postane zgodan dečko i prijeđe rijeku - preko obližnjeg MOSTA |
10.08.2004., utorak
strah
Nitko ne voli pričati o vlastitim strahovima. U današnje vrijeme ta je tema veći tabu od seksa. Seks je nešto normalno i ima ga na svakom ćošku dok se vlastiti strahovi dobro skrivaju. Strahovi su mane a mane su podložne zloupotrebi. Želim reći, kako će onaj, tko ti želi nauditi iskoristiti svaku tvoju manu da te ocrni i naudi tvojoj reputaciji. Zašto sam o tome počela govoriti? I ja imam jedan svoj. I iako nije pametno o tome govoriti ovako „javno“ moram to izbaciti iz sebe bez obzira na zloupotrebu. U posljednje vrijeme o tome dosta razmišljam i ne znam kako se toga riješiti. A morat ću, jer je, očito, došlo vrijeme da se i ta stvar uzme na dnevni red. Zagazila sam u tridesetu (ok...tridesetiprvu), u braku sam godinu dana, imamo stan, dobra primanja ali nemamo djece. Nisam sad neka mahnita luđakinja koja pošto poto MORA imati djecu ali ne radim sve ovo u životu samo za sebe. Uostalom nitko ne želi umrijeti a da barem nešto ne ostavi iza sebe. A i kome ostaviti išta ako nemaš kome?!? Ne bojim se obaveza, smrdljivih pelena, vječite deračine i svega što uz to ide. Moj je strah većini od vas potpuno smiješan i apsurdan no on je MOJ i meni je najveći! Užasavam se trudnoće a ponajviše poroda!!! To je jedini razlog zašto stalno odgađam majčinstvo. Suprug mi je stvarno tolerantan i NIKADA nije potegnuo tu temu. Zna me jako dobro. Kod mene ne pali forsiranje i prisila. Ja sama moram potegnuti raspravu o tome i uopće željeti razgovor! Pa sam to i napravila. Sinoć. Samo se smješkao, čak dapače i zafrkavao me. To me još više raspizdilo jer strah je jači od želje za djecom. Strah mi tjera suze na oči i najviše na svijetu mrzim kada mi ON, individua MUŠKOG roda, kaže kako fantaziram i kako to NIJE NIŠTA!!!!!! Dođe mi da ga gurnem niz stepenice! (Stvarno sam sadistički nastrojena kada netko umanjuje moje more.) Svakom muškarcu sam barem jednom godišnje poželjela da ima mjesečnicu i da rodi. Pa mi onda reci „...to nije ništa...“ Ljuta sam. Takva sam. Vama se ja vjerojatno činim kao slučaj za psihijatriju. Baš me briga. Ne tražim pomoć jer sve svoje probleme uvijek rješavam sama. Koristim samo ovaj komadić svojeg prostora da se izjadam. Možda je to način za rješavanje problema možda i nije. Tko zna! A strah i dalje ostaje. |
09.08.2004., ponedjeljak
kako je sve brzo prošlo
Vratila sam se sa odmora i pitam se kako je moguće da su dani tako brzo prošli?!? Gdje sam bila, što sam radila, ima li dan još uvijek 24 sata ili sam ja možda nešto propustila? Jesam li sanjala cijeli godišnji odmor?Ne žeeeelim biti u ureduuuuuuuuu!!!!!!!!!!!! Bljak! Želim natrag na more! Najgora depresija me uhvatila prije tri dana. U trenutku spoznaje da danas moram na posao uhvatila me takva mučnina da sam samo samo glavinjala po stanu i blejala ko tele. Čitav vikend sam se psihički pripremala za današnji dan. A u jutro, izlazim iz stana i mislim si, samo hrabro delfinko, prvi korak je najteži a dalje ćeš već znati.....diši, diši.......udahni - izdahni...............i ne zaboravi zaključati vrata!!!! Dođem u trgovinu...........ti vrapca, više si niti gablec ne znam kupiti. Šta bih mogla danas jesti?! Hm. Žena čeka i gleda me ko' da sam mentalno retardirana. AHA...znam, sjetila sam se! Dolazim u firmu. Poznata lica. Svi se smiješe. Pozdravljaju me i zaustavljaju sa tisuću pitanja. Kako je bilo, gdje sam bila, jesam li se odmorila. A ja!!!!!!! Evo mene u elementu. Super. Znate onaj osjećaj........kao da sam se vratila kući. Sad sam OK. Samo da prođe još ovaj vražji kolovoz. Kolovoz je pojam za ljeto, sunce, vrućinu i MORE!!!! U rujnu ću sigurno biti normalna. Ma sigurno! 100% |