OSJEĆAJ ZA FEELING

srijeda, 11.04.2018.

Ukus boli

Ne mogu slušati glazbu,
barem ne onu koju volim.
Ne mogu čitati lijepu književnost,
barem ne onakvu kakvu volim.
Ne mogu gledati filmove,
barem ne one koje bih volio.
Mogu samo gledati ratne filmove,
filmove katastrofe,
filmove strave i užasa.
Mogu gledati samo one filmove
kakve nikada nisam volio.

ponedjeljak, 09.04.2018.

Oprosti

Nije bilo fer...

petak, 27.10.2017.

Prva rezerva

Dugo sam kontao,
što to ima između tebe i mene,
i kakvim sam to neraskidivim lancima vezan,
dok mi konačno nije doprlo do uma!
Ti si, ljubavi, motor mog života,
a ja?
Ja sam samo rezervna guma!

I ne bi tu bilo ništa loše
da ne provodimo dane,
ti, vraćajući dugove prošle,
ja, ližući stare rane.

srijeda, 06.09.2017.

Informativno-ljubavna

Gledao sam maloprije dnevnik,
vijesti su loše, deprimirajuće.
Nuklearni pokusi, siromaštvo, bijeda,
cirkusanti na čelu velesila,
kisele kiše, uragani, poplave,
neznalice i lopovi izmjenjuju se na vlasti,
treba im novi rat.
Jedna se žena rasplakala pred kamerama,
otpala joj kosa,
a ona si ne može priuštiti periku.
Beskrajno sam tužan,
ali ne znam je li to zbog loših vijesti
ili zato jer se ti ne javljaš.

petak, 01.09.2017.

BURA

Na vrhovima valova bijele se krijeste
ispod Velebita,
kotrljajući se prema meni,
dok se ti udaljuješ.
Privremeno.
Kad prodje ova bura
što pročišćava moju ljubav
od svih suvišnih sastojaka
i ogoli je do kosti,
za dan dva,
skuhaćemo ti i ja,
najfiniju maneštru
od zagrljaja i poljubaca,
s okusom preostale soli,
na našim usnama.

petak, 25.08.2017.

kriv !

Osudili su me na dvije godine strogog gledanja,
onda su mi i to oduzeli,
promijenili su presudu u doživotno maštanje
i taman kad mi je slika izbljedjela
i kad sam pomislio da je kazna odradjena,
stiglo je pomilovanje.
Sad ju mogu dirati, ljubiti, maziti,
prolaziti prstima kroz kosu,
ali samo povremeno i nakratko.
Ne znam je li to zog dobrog vladanja
ili zato što sam priznao krivicu,
ali učiniti ću sve da u slijedeći pravorijek uvrste
obavezno vođenje ljubavi,
makar i uvjetno, na godinu dana.

srijeda, 28.09.2016.

Godišnjica ili zašto više ne čitam

Uskoro će mi biti godišnjica od zadnje pročitane knjige, mislim da je bila Dežulovićev "Christkind" ili "Črna mati zemla" Kristiana Novaka. Uzgred rečeno, obadvije knjige smatram vrhuncima novije hrvatske književnosti.
Što se desilo nakon toga?
Jednostavno sam otkrio da se bolje osjećam kad ne čitam. Ne zbog čitanja samog, za vrijeme kojeg sam omamljen poput najžešćeg narkomana pod utjecajem halucinogenih tvari, ako je u pitanju knjiga koja mi odgovara, već zbog nuspojave koja se dešava nakon što knjigu pročitam. Naime, ako se radi o djelima kakve sam spomenuo, jednostavno ne mogu stati s čitanjem dok knjigu ne dovršim, a nakon toga se osjećam prazno, ispumpano, poput probušene nogometne lopte koju je Ibrahimović dobrano iscipelario na poslijepodnevnom treningu. I tad kreće grozničava potraga za nekim novim ukoričenim opijatom koji će proizvesti iste ili slične učinke na moj um i tijelo. Problemi se javljaju kad i nakon višednevnog traganja ne naiđem na tekst s odgovarajućim djelovanjem. Nije me jednostavno zadovoljiti, ne mogu opisati kriterije po kojima neka knjiga prodre do mog mozga, a druga ne, i ne znači da knjige koje nakon stote pročitane stranice obično odbacim, jer me se nisu dotakle, nisu dobre. Samo mi ne odgovaraju. I tako iz dana u dan dok ponovo, napokon, ne nabasam na libar koji me prikuje uz naslonjač i umiri kao erotska plesačica na šipki nekog teenagera prilikom prvog izlaska u seks klub.

A to nije sve. Kod mene se javlja još jedan neugodni popratni fenomen. Mogao bih to nazvati sindromom. Usputnim događajem koji se redovito ponavlja. Uz čitanje osjećam neodoljivu potrebu za pisanjem. Za svakih deset stranica pročitanog romana, priče, novele, moram napisati barem dvije kartice. I tako u nedogled.
Trudim se ne čitati iz istog razloga iz kojeg pokušavam prestati konzumirati alkohol. Predivno je pijuckati omiljeno vino u dobrom društvu, ili gin-tonic s nekoliko kriški svježeg krastavca dok iz zvučnika dopire hrapavi glas starog Toma koji ti šalje "Poziv na blues". Ili popiti šest spritz-aperola u via San Nicolo u Trstu, čekajući ženu da se vrati iz shopinga. Predivno je i poželiš da traje vječno. Ali sutra je novi dan i osjećaš se ko zadnji idiot. Ustaneš iz kreveta pa si trgneš malo domaće travarice.
Jučer sam ponovo počeo čitati. "Moje nagrade" i " Mraz", Thomasa Bernharda. Dvije odjednom.

četvrtak, 21.11.2013.

01.12.2013. PROTIV

- jer ne želim biti ovca i dio stada

- ne želim biti kukavica jer većina je hrabra samo kad ih je puno na okupu, samo kada su većina

- jer slabijima i malobrojnijima tj. manjini treba pomoći i omogućiti im najmanje ista prava koja vrijede za većinu

- jer su razlozi zbog kojih se raspisuje referendum idiotski i svakog tko zaokruži "za" držat ću maloumnikom kojem je potrebna stručna pomoć

- morati ću odseliti iz RH ako referendum prođe, jer ne želim živjeti i odgajati dijete u rasističko-šovinističko-homofobnoj okolini

- na kraju krajeva, želim djetetu omogućiti da ostvari svoje želje, rekao je da će "oženiti" svog prijatelja iz vrtića kad bude velik, a to neće biti moguće ako ovakav referendum prođe

četvrtak, 30.09.2010.

SADO-MAZO

Dok lupam glavom o zid
u usta teku mi suze
prašina pada
muti mi vid
a strast me neka obuze

Lupam i dalje
puca mi glava
al' strast je od bola jača
ne marim za bol,
za krv i suze
ta svako zadovoljstvo se plaća

Sad sve gotovo je
zid je srušen
mrtva je ljubav moja
smisliti moram
novi plan smušen
da lakše se ljubi
bez krvi i znoja

četvrtak, 20.05.2010.

EROTSKA BLOG PRIČA

moja priča naslovljena SMS, na donjem linku;

SMS

pročitajte i ocijenite je ....

<	travanj, 2018
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Travanj 2018 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Rujan 2016 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (7)

Komentari da/ne?