Žena Zmaj



Eno je. Opet. Opet piše iznova. Stihove. Stihove koje samo ona razumije, a ostali se prave da razumiju. I niže ih. Kratke. Duge. Drske, besmislene, smislene. Metafore i usporedbe koje imaju smisla samo u njenoj glavi, samo u njenom svijetu. A bila je stidljiva. Tako mi se činila barem. Nikada nije htjela razgovarati sa mnom. A bio sam joj trebao. Za intervju o prebjezima, o izljevenom mozgu, o napuštanju djedovine. I eno je, vidim je sada. Na ekranima u pokretu. Njene knjige se listaju na ekranima. Stihovi se čitaju, jednako besmisleni i smisleni. Voli djecu. Siromašnu djecu. Bogatu djecu. Svakakvu djecu. I daleke zemlje. I prljavu djecu iz dalekih zemalja. I ona je prljava, ali ne i njena duša. Duša je ranjena. Vidjet ćete je na ekranima i nećete je prepoznati. Jer njeno lice samo znaju oni koji ga otkriju u njenim stihovima.

Z. 31. 7. 2015, Split


Oznake: Eve Zmajevska

31.07.2015. u 09:33 · Ostavi komentar (6) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se