Običnost tehnološkog čovjeka


Fotografija: Ante Gašpar

Usisan u vrijeme i u prostor,
Raspršen u milijardu čestica po svoj zemlji,
Svugdje prisutan
Samo ne kod sebe samog,
A svijet prolazi kroz mene, pored mene
Ulazi u mene i izlazi i odnosi mene
Sva moja običnost je kolotečina,
I zašto me uopće treba biti briga

Pred kasne ponoćne sate skupljam prašinu od sebe
u vreće, u mraku ležim i sam jecam
jecam tiho, suzama natapam Nebesa
jer sam ono što htio biti nisam
htio bih biti ono što Jesam

02.02.2011 Split

Malo za promjenu...
Najlakše se rapršiti kroz taj monitor u koji gledate i postati dio nečega što ne postoji kada se isključi utikač iz struje. Ovdje nismo ono što u stvarnosti jesmo, ovdje smo glasni, jaki, pametni, mudri, sveci, političari, vođe zemalja, kraljevi, kurve, pederi, pustolovi, a ono što zbilja jesmo je ona slika kada se ugase svjetla u sobi i pokrijemo se pokrivačem i otvorimo oči, a ne vidimo ništa osim mraka koji govori jednu istinu o nama, svakome njegova istina...
Bogu hvala da nam je dao vjeru...

02.02.2011. u 22:35 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #