Smrt na dopustu



Smrt šušti kao trava na savanskom vjetru,
Bezobrazno lišće na mjesečini,
Pod oblacima umiru sjene,
bježe hijene, skrivaju se pred licem Nepoznatog
Smrt je samo oruđe

Smrt se šulja nesmotreno kroz polja ljudi,
I oni šušte kao trava, suhi,
mrtvi izgorjeli, na mjesečini;

tužno je oruđe, smrt,
kupi hodajuće leševe…

7.11.2010.

Neobično je u ovo doba rađanja, obnove i iščekivanja pričati, pjevati i poetizirati o smrti, no ja eto to činim jer ja sam neobičan lik.

Usputna razmišljanja:

Tko redovno ide na svetu misu, sigurno je upratio da su čitanja u zadnje dvije nedjelje došašća o sv. Ivanu Krstitelju, glasu iz pustinje koji viče da pripravimo put Gospodinu i obratimo se. Imam osjećaj da ljudi ne znaju što treba poravnati, pripraviti i od čega se obratiti i k čemu se obratiti, komu. Pripravljaju se razno razni darovi, ukrasi, sve blješti, pripravlja se put djedu Božićnjaku (izmišljotini kapitalizma da istjera Isusa iz ljudski srca). Sve blješti, šušti, zviždi, pjevaju se isprazne božićne pjesmice od estradni zvijezda, obraćamo se raznim bankama, vadimo kredite da bi se dobro jelo i pilo za božićnih i novogodišnji blagdana, obraćamo se i razno razni terapeutima jer trebamo biti u formi, planiramo putove do odredište gdje ćemo slaviti Novu godinu i tako. No nigdje Isusa, nigdje one vjere, nigdje vrijednosti Božića, onih duhovnih one obiteljskih, onih temeljnih ljudskih vrijednosti koje su u nama trebaju biti izražene najviše kada se okupimo o Kristovog i obiteljskog stola, a pravog obiteljskog stola i nema ako nije ujedno i Kristov. Mi katolici, smo danas zamrli u istinskom slavljenju Božića, stopili smo se s zapadnjačkom neopoganskom masom koja ima svoje kapitalističko-liberalističko-materijalističke rituale u ovo sveto doba godine i time nas šupa.

Crkva bi trebala danas biti Ivan Krstitelj treba vikati iz pustinje, jer doista u duhovnoj smo pustoši i sama majka Crkve je zahvaćena tom istom pustoši, no Bogu hvala ima živi primjera koji pozivaju i bude nadu i potiču na hrabrost da kročimo stazom života, a ne da olakšamo Smrti da nas samo natovari u kola kao u doba kuge i odvede nas u vječnu propast. Mi smo svi Crkva. Pa ljudi probudite se…



Vaš Defton.
Bog vas blagoslovio.

12.12.2010. u 23:13 · Ostavi komentar (18) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se