Balončič od sapuna u svemiru



Poput balončića od sapuna ovija me tvoja ljubav

Sneno plovim u svjetlu zvijezda svemira,
do svoga odredišta, polazišta,
tvog krila,odakle i dođoh, među svoje, tvoje, naše

I moram oprezan biti, svaki krivi pokret je krivi,
pad u rupu bezdana bez dna.

No, tvoja probodena ruka me uvijek hvata, milostivi Bože.

13.11.2010. Z.Ć. Split

Teško je nekome objasniti svoj odnos sa Svetim Trojstvom, za svakoga je on poseban jer nas sve Bog tretira kao različite jedinstvene osobe i kao takvima nam pristupa i svaki odnos je jedinstven. Tako i moj s Njim.
Iako sve više se gubim i sve mi postaje teško, što se najviše vidi u odnosu prema drugim, tj. u ljubavi prema bližnjem, u meni je i dalje težnja da budem uvijek u tome balončiću Božje ljubavi, koji će me nositi i u kojem će se odmarati. Zašto od sapuna? Ne zato što je Gospodinova ljubav je slaba nego zato što je naš ego pretežak i grešnici smo, slabi ljudi, no uvijek nas On dočeka pri padu, podiže nas i ne da da propadnemo do kraja, uvijek će ponove napuhati balončić od sapuna i pustiti nas da okruženi Njegovom ljubavi putujemo do Njega.
Čežnja za Bogom mi je sve veća, ali isto tako nemam nikakve volje za promjenom, čudno je to, uopće se više ne obazirem na težinu grijeha kojih činim.

Čitam razne knjige u kojima čitam o svom ovom stanju, kažu da sam na putu zrelosti, a ja mislim da sam tek ušao u pubertet, duhovni i sasvim se nezrelo ponašam u svemu što radim.

Apsurd je u tome da me svijet koji me okružuje sve više guši, imam osjećaj da mi se sužava prostor, kao da ne mogu se povući u samoću, gdje ću biti sa svojim Stvoriteljem, u tišinu… I kao da plivam uzvodnom rijekom ljudi od koji se totalno razlikujem i cijeli svijet kao da me vuče za sobom u propast.

No, ipak sve to dolazi i prolazi samo Bog ostaje, Riječ njegova, a moja duša pripada Njemu.

Traži što tražiš, ali ne ondje gdje tražiš. Ne traži život u zemlji smrti.
(Sv. Augustin)


17.11.2010. u 23:46 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #