Pucketanje prstiju



Dani se gube u Sunčevim zalascima
i ponove se nalaze u njegovim izlascima
vrijeme poput potoka teče i nestaje u daljini
tmurni oblaci prikrivaju sjećanja utisnuta u prostor

Negdje u krošnjama svemira čuje se šum prošlosti
nejasni zvuci o počecima Početka, poput nekog praska,
pucketanja prstiju Nekoga domišljatoga, tajastvenog
skrivenog iza zastora zvijezda, igre svjetla i tame

I sve titra, titra...

18.8.2010. Tomislavgrad

Razmišljam o filozofiji, vjeri i znanosti, promatram beskonačni svemir i divim se Božjoj dosjetljivosti. Znanost ne može nikako dokazati ili pobiti Boga, ona mu se može samo diviti, ali oholost je prevladala...

Slijep li je svijet samo, no živimo u toliku neznanju, znanost nije izvor istinskog znanja, jednostavno ne daje odgovore...

Nisam ni slutio koliko će mi se misli roditi u ovome malom mjestu, gledajući Božjim očima sve ima neki viši smisao. Milost na milost mi dolazi s Nebesa. Gledati u nadnaravno u međuljudskim odnosima je čudesno, pa čak i kad ljudi griješe, vidi se Božje nastojanje.
Svugdje je prisutan, samo daj je oholost sakriti i otvoriti oči duše i svaki čovjek bi vidio puninu Njegove ljubavi, Njegova Logosa u svemu stvorenom...

Ljudi se sami odlučuju za Boga piše u Katekizmu Katoličke crkve.

Jedan je Bog i jedan je Spasitelj svijeta, Isus Krist. Nema drugog.

Vaš Defton!
Bog vas blagoslovio.
:)

19.08.2010. u 14:51 · Ostavi komentar (15) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se