Alo, probudi se!


Salvador Dali - Spavanje

Probudi se, uspavani čovječe!
Što svoje dane tratiš uzalud?
Bacaš ih u vjetar kao prazni papir
umjesto da recikliraš i činiš nešto novo

Probudi se, nije cijeli život jedan zimski san,
a kol'ko vidim nit si ti medvjed nit je zima,
ili možda bi volio da jesi,
onda ne bi morao ustajati jesti
i po koji put isprazniti crijeva?
Čini mi se da si pobrko stvari

Probudi se, brže, jerbo dolaze dani, kada ćeš se pitati;
„Što sam učinio od ovo malo života
i zašto se nisam koji put iz tog ukletog kreveta
digao barem da promijenim posteljinu?“

Alo, probudi se!

13.05.2010., Z.Ć., Split

Homilija Sv. Josemaríe Escrive de Balaguera
RAD BOŽJI


''Svi – počnu; samo neki – dovrše. Želimo pripadati ovoj nekolicini, mi koji se trudimo da se ponašamo kao djeca Božja. Ne zaboravite da samo djelo koje je s ljubavlju dovršeno i dobro izvedeno do kraja, zaslužuje pohvalu Gospodina u Svetom Pismu: Bolji je svršetak stvari nego njezin početak (usp. Prop 7,8).

…Gospodinu ne smijemo ništa ponuditi što ne bi u toj mjeri bilo savršeno, besprijekorno i do u najmanju sitnicu savršeno unutar naše ljudske nedostatnosti. Bog ne prihvaća loše obavljen posao. U Svetom pismu stoji: ''Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi, jer vam to neće biti primljeno'' (Lev 22,20). Zato posao, koji ispunja naš dan i zaokuplja našu snagu, treba biti jedan žrtveni prinos, koji je dostojan Stvoritelja, operatio Dei, posao od Boga i za Boga: jednom riječju, savršeno i besprijekorno djelo.

Ljudi koji su promatrali Isusov život, mnogim su hvalospjevima govorili o Njemu; postoji jedan koji u izvjesnom smislu povezuje sve ostale. Mislim na onaj spontani uzvik, koji je prepun divljenja i oduševljenja mnoštva koje je iznenađeno pred njegovim čudima: bene omnia fecit, sve je dobro učinio (Mk 7,37). Sve: velika čuda kao i sitne stvari svakodnevice, koje su bez sjaja, ali Krist im je dao savršenost onoga koji je perfectus Deus, perfectus homo, savršeni Bog i savršeni čovjek.

....Zato nam mora biti jasno da je rad veličanstvena stvarnost, a istovremeno i neizostavan zakon, kojemu se na ovaj ili onaj način podvrgavaju svi ljudi, iako se neki ne osjećaju time pogođeni. Zapamtite ovo: obveza da se radi nije niti posljedica istočnoga grijeha niti otkriće modernih vremena. Rad je jedno potrebno sredstvo, koje nam Bog povjerava ovdje na zemlji. On nam daje dane i omogućuje nam da sudjelujemo na njegovoj stvoriteljskoj moći, tako da zaradimo što nam je potrebno za život, a da istovremeno skupljamo rod za život vječni(usp. Iv 4,36): čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu (Job 5,7).

Možda ćete reći da je u međuvremenu prošlo mnogo stoljeća i da danas vrlo malo ljudi tako misli; da ih većina radi iz drugih razloga: neki zbog novca, drugi da uzdržavaju obitelj, opet neki da poboljšaju svoj socijalni status, da unaprijede svoje sposobnosti, da zadovolje svoje nesređene strasti ili da dadu svoj doprinos za socijalni napredak. I općenito gledano: vi se oni sučeljavaju s svojim poslom i brigama kao s jednom nevoljom koja se ne da izbjeći.

Nasuprot ovakvom plitkom, egoističnom i kukavnom gledanju na rad, moramo sebe, a i naše bližnje podsjetiti da smo djeca Božja i da naš Otac od nas isto ono zahtijeva što je u poredbi zahtijevao onaj gospodar imanja: Sinko, hajde i radi danas u Vinogradu (Mt 21,28).Garantiram Vam: kad bismo se svakog dana trudili da naše osobne obaveze shvaćamo kao božansku molbu, onda bismo naučili da zadatke završavamo što je moguće većom ljudskom i nadnaravnom savršenošću. Možda se mi ponekad branimo kao najstariji sin koji je rekao: Neću (Mt 21,30) – ali odmah se javlja kajanje i mi se još usrdnije laćamo svojih dužnosti.

…Moramo izbjegavati pogrešno mišljenje da se apostolat ograničava na svjedočenje nekih pobožnih vježbi. Ti i ja, mi smo kršćani, ali istovremeno i nerazdvojivo povezani i kao državljani i radni ljudi sa sasvim određenim dužnostima; ako se zaista želimo posvetiti, moramo ih uzorno ispunjavati. Sam Isus Krist nam daje nalog: Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog (Mt 5,14-16).

…Borite se protiv tog pretjeranog sažaljevanja samog sebe: zahtijevajte od sebe više! Ponekad mislimo previše na zdravlje; na odmor, koji je sigurno potreban, jer mi se svakako želimo na posao vratiti sa svježim snagama, ali – tako sam pisao već prije mnogo godina: Odmor ne znači nerad: to je samo opuštanje manje napornim radom.

Ponekad obrazlažemo našu pretjeranu udobnost krivim izgovorima i zaboravljamo na blagoslovljenu odgovornost, koju snosimo; zadovoljni smo s tim da kako tako svladamo teškoće, prepuštamo se nerasuđenom umovanju i ostajemo skrštenih ruku dok Sotone i njegovi saveznici nikada sebi ne priušte odmor. Pažljivo poslušaj i pripazi što piše Sveti Pavao kršćanima koji su bili robovi: Svoga Gospodina treba da slušate ne samo dok ste na oku kao da se ljudima želite svidjeti, već kao robovi Kristovi koji od svega srca vrše volju Božju. Služite dragovoljno kao da služite Gospodinu, a ne ljudima! (Ef 6,6-7)

Kako dobar savjet koji ti i ja trebamo slijediti…''


I onda mi Dejmon veli da se ne bavim svakodnevnim stvarima...pif ;)

Defton!
BVB!



25.06.2010. u 22:34 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se