Primavera


Fotografija Defton

Zima polako odlaže svoja oruđa,
polagano se sprema utoniti u san,
dok je Sunce ponove ne pozove,
da umrtvi nam svaki dan..

A Proljeće već se budi i zijeva,
razgrće zastore i umiva hladnu zemlju,
svježim proljetni daždom svojim,
miris peludi već se osjeti

Vraćaju se ptice izbjeglice,
a i one što ostale u svojim skrovištima,
Polako izlaze na vidjelo,
Božanskim pjevom pozdravljaju zrake Sunca

Cvijeće se svugdje ukazuje,
i blagi povjetarac mije obraze
cijela zemlja se ponove rađa,
i sve stvorenje slavi Proljeće..

Semiramidi, da se bolje osjeća..
17.03.2010, Split, Z.Ć.
--------------------------------------------
Da, evo nam proljeća dragi moji blogeri, meni najljepšeg godišnjeg doba. Sve se nanovo rađa i sve biva novo opet, nakon turobne i kišovite zime (barem ovdje u Splitu). Uvijek sam volio proljeće i taj ponovni osjećaj života, cvrkut ptica koji zamre u hladnoći sada opet čujem i vraća mi se sav optimizam i dobro raspoloženje. Zelenilo smiruje oči, boje proljetnog cvjeća daju neku svježinu i Sunce grije baš onoliko koliko je dovoljno. Bog utkao i Uskrs u prirodu.

Vrijeme Uskrsa se bliži i tako naše duše opet se raduju slavlju uskrsnuća našeg Gospodina i one kao priroda bi trebale procvati dobiti novo Svjetlo i obojati se raznim bojama, ali prije toga se trebaju dobro oprati kasnozimskim kišama, što većina i izbjegava. Treba se približiti najprije Isusu u Njegovoj zimi, strašnoj Muci i tu ga susresti, trebamo izvršiti pokoru za grijehe kojima smo ga doveli do toga, do te strašne Muke koju je On podnio iz Ljubavi prema nama, Vječne Ljubavi, koju mi jadnici ničim nismo zaslužili niti ćemo je ikada zaslužiti.

Trebalo bi iskreno pristupiti sakramentu Ispovijedi i očistiti dušu od smrada i korova, pripremiti plodno tlo za Uskrsnu Pričest da Gospodin posije sjeme Vječne Ljubavi koja bi nas trebala izmijeniti i nanovo roditi. I nakon toga trebalo bi se pripremati za dolazak Duha Svetoga žarkom molitvom po uzoru na Apostole i Mariju.

Prije toga bi možda trebali malo bliže pristupiti i pokušati dokučiti Presveti Oltarski Sakrament - Euharistiju, razmatrati o Ljubavi koja je nagnula Isusa Sina Božjega da nam se daruje u komadiću kruha i o ustanovljenju toga sakramenta na Posljednoj Večeri. Možda bi i trebali se upoznati s Judom, da vidimo jesmo li na putu da ga izdamo kao i On, za sitno novca prodamo svoju vjeru i sve što nam je ona donijela. I malo bi trebali se možda susresti i s Tomom, jer imamo Gospodina uvijek prisutna među nama, a uvijek sumnjamo.
Trebali bi se oprati Kišom koja liječi, natopiti zemlju naših duša i pustiti Isusa da načini proljeće, tada ćemo spoznati Njegovu Veličinu, Snagu Presvetog Trojstva i osvjedočit ćemo se u riječima koje On govori po Izajiji proroku u današnjem Prvom čitanju:

Evo, činim nešto novo;
već nastaje. Zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši.
Slavit će me divlje zvijeri,
čaglji i nojevi,
jer vodu ću stvorit' u pustinji,
rijeke u stepi,
da napojim svoj narod,
izabranika svoga. (Iz, 43, 19-20)


Da, On sve čini novo za nas...

Pa, braćo, otvorimo naša srca Ocu Nebeskom da nam dade sve potrebno da bi ga spoznali i svojim životom slavili, jer veće radosti od te nema, jer dok je Grcima (ateistima, agnosticima, raznim znastvenicima i filozofima) naša vjera ludost, a Židovima (svim ostalim religijama) sablazan, mi imajmo povjerenja u Njega jer traži od nas da budemo lude ovoga svijeta i tako će posramiti sve ove mudre koji se tope u svojim grijesima i opravdavaju lažnom slobodom.

Poslušajte djelo Duha Svetoga što čini po čovjeku, zar nije ovo božansko?


Joj, što volim proljeće...

Vaš Defton!
BVB

21.03.2010. u 10:48 · Ostavi komentar (27) · Isprintaj · #