Crtice iz Beskrajnosti



Beskrajnost, utapam se

U beskrajnost

Lutam kao izgubljena ovca

Izgubljen u beskrajnosti

Beskrajnom moru,

Moru, moru...

Beskrajnosti, o beskrajnosti..

Ljubavi.

Split, 12. mjesec 2009.

- Svako jutro Bog mi pripremi dvije čaše, u jednu se ulijeva voda moje ljubavi, a u drugu žuč mojih grijeha, na kraju dana On je Žedan i želi piti iz one čaše gdje tekućine ima više.. Često pije žuč.

- Da, teško je ponekad ljubiti, jer sebeljublje toliko guši sve ostalo, malo trpljenja me puno umori, ali nema većeg trijumfa nego pobjeda nad samim sobom. Onaj trenutka kada se svome nagonu usprotivim i ne bacim pogled tako gdje bi ga inače uputio, radost me ispunja, kada ne uputim riječ koja mi je trenutno na jeziku, nego stanen i promislim i složim je da napokon ima smisla, oh kolika je to pobjeda nad samim sobom. Uživam u tom ratovanju na bojnom polju duše, gdje tolike napasti vrebaju da mi unište taj beskrajni mir koji mi Drugi daje u sjedinjenju s njim u Pričesti, u molitvi i čisto kada se to Njemu prohtije.

- Kušnje su veće, bolnije, trpljenja su skoro, pa nepodnošljiva, no s vremenom duša se navikne na taj tretman i ona prepoznaje odgoj svoga Stvoritelja i u Njemu Roditelja koji samo želi najbolje za nju i zato je uzdiže, nosi i uranja je beskrajna mora svoje ljubavi. Sakramentalna je ljubav to koja je čuva kada hoda blizu strmi litica gdje kolci grijeha čekaju da je nabodu. Posrnuti ona neće jer je vezana kao pupčanom vrpcom na Milost Svevišnjega i čini sve da mu se svidi i da puni onu čašu koja je Njemu potreba, da mu olakša samo malo tu neutaživu žed za ljubavi ljudskih duša. Možda se čini da da čaša je samo mikroskopska kap i da ništa ne može učiniti, no srećom da Svevišnji ima drugačije mjerne instrumente i mjerne jedinice. Ne gleda On našim očima, ne gleda, samo je malo potrebno. I iznova, dolazimo do oprečnice najvećeg grijeha čovječanstva (oholosti), dolazimo do poniznosti, poniznosti gdje treba samo malo suspregnuti sile ega i uvidjeti da nismo superiorni nad svime, nego smo sami kao čestice atoma, prema svemiru i Njegovom Pokretaču, beznačajni u beskonačnosti Njegovoj, no na našu On nam daje značaj.

- Znastvenici su pogriješili jer cijeli se svemir izgleda vrti oko našeg ega i tako dopuštamo sebi mnoge stvari, protivimo se zakonima prirode i uništavamo i podlažemo sebi sve što naiđemo i one koji su kao mi. Mi smo crne rupe koje sišemo ljubav i upropaštavamo ju svojom ogromnom gravitacijom ega koji ima deskruktivne posljedice za druge. Emitiramo čestice grijeha koji truje okolinu i polako odumire sve ono što je bitno i ostaje samo praznina gdje onda vječna tama dolazi na prijestolje i najednom se nađemo sami.

- Kaže Knjiga Sirahova da će grešnik sebi uvijek naći opravdanje za grijeh kojim je prekršio Zakon, temeljni Zakon upisan u ljudskom srcu, a taj Zakon jest Ljubav, a taj Ljubav jest Bog.

- A tako je malo potrebno..

14.01.2010. u 10:19 · Ostavi komentar (48) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se