Bez Boga, bez Gospodara


Image Hosted by ImageShack.us


Ti sićušno zrno pijeska u pustinji
Izgubljen među mnoštvom silnim
stalno se gurkaš gdje ti nije mjesto,
gdje ne postojiš i gdje se o tebi ne priča

Ti tu nisi bitan, tu se cijeli svijet ne vrti oko tebe
Niti se tu hrani tvoj ego,
Tu je tvoja glava ispod svih,
A tvoj nos tu oblake ne dere

Tu ti se ne prepisuju silni epiteti
Niti se tu možeš kititi atributima raznim,
Tu tvoje umovanje prazno ne koristi,
Tu se samo tvoje srce srdi od zavisti

Tu, tvoja sloboda se ne vidi,
Niti tvoja ljubav tu ističe
A tvoja sebična dobrota je prozirna
I ti tu nemaš prava,

Jer ti si:
Bez Boga, Bez Gospodara.


Image Hosted by ImageShack.us



Potaknut ovim nebulozama što se događaju u ovoj „kvazikršćanskoj“ državi, evo napisat ću par riječi jer brate ne mogu o tome šutjeti niti želim uopće, ionako svim imamo pravo na svoje mišljenje, pa ga imam i ja kao Katolik – teist.

Po svemu sudeći, ateizam kao takvi sam prelazi u religiju, jer vjeruje u nepostojanje Boga, a njegovi sljedbenici uporno se trude dokazati da ne postoji ono u što oni ne vjeruju. Ja vjerujem u svoga Boga i ja ti ga ne namećem, ali brate tražim od tebe istu solidarnost, nemoj ti meni nametati svoju nevjeru. Uostalom, ima drugi načina kako se izboriti za svoja prava, a uostalom tko ti govori da vjeruješ u Boga, tko te tjera, pa su ti i potrebne takve parole (teror manjine nad većinom)? Imaš svoju slobodu izbora, vjeruj, ne vjeru, ne rađaj, budi homosexualac, drogiraj se, pij, abortiraj, ubijaj,mijenjaj spol i što li ja znam što sve se želiš raditi ali pusti ljude da žive, a kad ti treba pomoć rado ću ti je pružiti, samo mi daj mira. Divim se ljudima nevjernicima i ireligioznim ljudima koji se ne bave tim problemima i koji drže do sebe jer žive u solidarnosti sa svima. Postavlja se pitanje, ako živim u vjeri, jesam li ja manje vrijedan? Očito da danas jesam, jer sam mentalno retardiran pa mi je potrebno nečije vodstvo jer nisam se sposoban sam snaći u životu (ovi argument o „zabludi vjernika“ sam pročitao na forumu index.hr). Ti kažeš! O medijima ne želim pričati jer mi se gade. Tužno je to da jedna crna mrlja može uprljati cijelo platno,jer očito se zaboravljaju sve one humanitarne akcije i djela ljubavi koje Crkva čini, a šira javnost za to i ne zna, a ni želi znati, jer teško je i dosadno slušati o dobru, a činiti dobro, to je tabu tema danas.

Koliko ja znam Crkva se obraća svojim vjernicima, a vjernici ako su pravi, produhovljeni i uronjeni u tajne i dubine Vjere koju slijede, s ljubavi će prihvatiti one propovijedi grešnih svećenika koje su suhoparne i dosadne, jer ipak za vjernika je svećenik Kristov pomazanik, odabranik da bude pastir i učitelj, a sada hoće li on tu svoju dužnost obavljati po svome pozivu ili ne to je njegova stvar i za to (gledano očima Vjere) on će odgovarati. Treba imati strpljivosti i razumijevanja prema Crkvi,a to će vjernik u čijem srcu prebiva Duh Sveti i učiniti, nadići će sve one osude i pogledati će očima Vjere, ufanja i ljubavi i molit će se i nastojati popraviti pokvareno u svojoj Zajednici, kao sveti Franjo u svoje vrijeme, radikalno je mijenjao Crkvu, ali ju je mijenjao s ljubavi, ostao joj poslušan, ne kao Martin Luther, koji radi svojeg nezadovoljstva i sebičnosti nije znao to napraviti iz ljubavi prema Kristu nego je radikalno s mržnjom to napravio, a da je s ljubavi to napravio možda bi i uspio mnogo toga pozitivnog i ne bi sa svojim postupcima doveo do razjedinjenja Kršćana.

Uostalom, nije mi jasno zašto toliko ljudi puno očekuje od Crkve i o Boga,a oni osobno ne sudjeluju u životu u toj Zajednici aktivno i niti se pouzdaju u Boga, nego mu se često jave u potrebi, najčešće nekoj materijalnoj krizi. Niti su upućeni u osnove Katoličke Crkve,niti prakticiraju vjeru u svom životu dovoljno da bi iskusili svu puninu njezinu. Naravno, Bog je milosrdni Otac i On će uvijek dati, ali mi Njegovu dobrotu često iskorištavamo, pa kad nas Njegova pravedna srdžba i zlovolja stigne, e onda se počne udarati po Crkvi i Bogu.
I oni koji manje ili više prakticiraju nisu mi jasni, uvijek očekuju neke senzacije i neke nove putove, koji će tobože za njih vjerovati, da se oni previše ne muče. Pa lete vamo lete tamo, sve je to površno. Nitko ne zove Trojedinog Boga u srce svoje i svi ostaju na površini jer se boje što bi taj Bog mogao od njih učiniti, a učinio bih samo jedno - veliko sredstvo Ljubavi.

Ljudi moji, Bog jest Ljubav i to je ono što Crkva pokušava reći, ali ne ide joj baš javno to iskazivanja, zato vjernik pojedinac mora sam zaroniti u neke dubine katoličke tradicije i početi istraživati svoje srce u njega primajući Riječ Božju i nauke Crkve i svetaca naučitelja Crkve.

U ovo vrijeme korizme, puno mi se pitanja postavljalo i puno sam si ja pitanja postavio, ali uvijek jedan odgovor: LJUBAV! Radi svega ti to Bog čini, da te oslobodi od sebičnosti.

Bog je milosrdan prema onima koji slijede nauke Njegova Sina i koji slijede Njegov Put, koji ljube Njegove Rane jer između Oca i Sina je Vječna Ljubav i tko ljubi Sina Raspetoga i Uskrsloga ljubi Oca i prima Duha Svetoga i tada Očeva pravedna srdžba će uminuti.


Pjesma govori (površno gledano) o parazitu koji je došao u mjesto (čitaj hram) gdje su ljudi robovi Gospodara (čitaj Boga) i svi pogledi su uprti prema Njemu,mada tu ima još štošta za razmotriti :)
I nešto me smeta kod blogera, većina se ne zaustavi na tekstom i malo promisli, nego pročitaju onako tri riječi i bum, odmah na prvu; malo stanite na balun kako Splićani kažu i onda dajte kvalitetan komentar.


Zahvaljuem Đjusu sto me inspirirao na ovaj post!

Bvb!
Vaš Defton.
:)

15.03.2009. u 00:41 · Ostavi komentar (36) · Isprintaj · #