Večernja razmišljanja

Poštovanje, dragi moji Blogeri! Evo nije me odavno bilo, razlog znate i da vam kažem, da će ostali kolokviji biti uspješni, bar se nadam, jer zadovoljan sam kako sam ih napisao. Falilo mi je blogiranje, pa ću se postepeno vraćati. Lijepo je biti nazad u blogosferi, sad ću vas obići pomalo i detaljinije i javit ću vam se vezi projekta i nadam se da ćete pozdržati moju ideju. Zapravo, to će biti djelo nekolicine nas, koje se nadam se izaći na vidjelo i na malo šire područje i najprije se budem posavjetovao s ekipom :)
Nadam se da ćete uživati u mom povratku.


Image Hosted by ImageShack.us


Osjećam da sam kriv, kriv kao i uvijek / kriv si za sve, jadniče
Tražim nemoguće, tražim moguće / ništa dobiti nećeš, bijedniče
Ne mogu smisliti sebe, niti mogu izmislit boljeg sebe / o mizeran si, patniče
I pitam sebe i pitam se, odgovore ne čujem / ja ću ti dati odgovore..smrvit ću te
Opet se gubim.. Ovo nisam ja, nisam, nisam, nisam / zalutat ćeš do mene
I konstantne promjene i promjene duše / progutat ću je...
Ovi demoni u meni ,ne daju mira.. mira nemam.. mir / moje sluge,nikad ga nećeš imati,
U Oltar se uzdam i u Presveto.. / ne, On, ne!
mira mi daj, mira mi daj, mir, molim te..

Ne vidim i ne čujem, malovjernik, šapati zlog me uništavaju...OSTAVI ME!!

I kad mi je najteže...zatvorim oči...
...vidim nju, moju svetost.
Nju koja mi je sve, moj smisao.
Napokon, imam smisao....smisao....
...dio mene, koji je srastao s ovim ranjenim srce
Simbioza koja me spasila....mir..
U njoj mi je snaga, u njoj mi spokoj,
U njoj mi je nada, u njoj mi svjetlost,
I kad se okrenem tami, obasjava me..
Vezan, pupčanom vrpcom...

Izgubiti nju, izgubiti sebe...
Što mi ostaje onda?...

Prosrnem li opet,
Piti svoje suze,
Kupati se u svojoj krvi....

Pjesma je nastala na čudan i bizaran način, nešto što nisam baš pisao do sada, malo sam se odmakao od standardne tematike i približio se onom neshvatljivom i malo mračnijem ali jednoko tako intrigantnom i iskrenom.
Često razmišljam i u svojoj glavi čujem razne glasove, nekad po tri i četiri, koji se prepiru žestoko. Ovisno o mom raspoloženju, prevladavaju neki. I neobične promjene se događaju trenutno, koliko ih se događa dobrih toliko i loših, mislim da mora postojati neka ravnoteža, jer i dobra sila i zla sila jednako djeluju na ljudski život, a o nama ovisi kojoj ćemo se više predati. Neobična iskustva doživljavam iz dana u dan, sve me to fascinira i promatram sebe i svoj život iz daleka i analiziram sve to, sve mi se isprepliće i sve dolazi na svoje s vremenom. U mom životu nije sve sjajno ni bajno, svi imamo svojih momenata, ponekad tražimo razloge da patimo i sebi sami nanosimo bol, bila ona fizička ili psihička.
I okrivljujem sebe za svoje postupke jer imam izbora i to njih mnogo. Stjecajem okolnosti, često izaberem krivi. Povrijediti ljude koji su mi dragi, najgora mi je bol i najljuća. I sve se to nekako kroz ovih tjedan-dva dogodilo, izgubio sam iskrenog prijatelja što se odrazilo dosta na moje ponašanje i razmišljanje.. A samo sam sebi malo vremena više posvetio i svom životu. I sad ti budi pametan... :)
I kako nam život oduzme, tako nam i dadne, podari ti nekoga tko će ti okreniti svijet i uljepšati ga i vezati se za tebe i djeliti sva tvoja osjećenja i misli i događanja. :)



Možda najbolji bend bivše države, bili su iznad svih, pjesnici modernog doba, šteta što ih heroin proždro, a tko zna bi li bez njega bili tako dobri, ha, što mislite?



EKV - Par godina za nas


Moj prijatelj i ja sedimo na klupi
gledamo zvezde
slusamo vesti sto su upravo stigle
kazu da imamo
jos samo par godina za nas

imali smo igracke i ziveli smo sve
sve one igre na srecu
one igre za ljude
sto je smislio neko
pre samo par godina za nas

da li znas kako zelim da te nadem
da li znam sta trebam da znam
voli me kako nikad nisi volela

voli me onako kako nikad nisi volela
voli me onako kako nikad nisi volela

zivimo u pricanju, branimo se, hodamo i slavimo
neke bezvezne stvari
neke bezvezne price
sto je smislio neko
u samo par godina za nas

nisu dovoljne reci, samo obicne reci
da me vrate u zivot
nije dovoljan dodir
ni da znam da te imam
jos samo par godina za nas

voli me onako kako nikad nisi volela
voli me onako kako nikad nisi volela

raste kao nada, kao more, kao govor
kao pokret, kao zora, kao dete, kao krv
kao zelja medu nama
raste kao bol
i grize sve pred nasim ocima

voli me onako kako nikad nisi volela
voli me onako kako nikad nisi volela


Pjesma obilježila je moj život, a sinoć mi je uljepšala večer, više neću biti isti, nikad......za moju Annabelle..oni zaljubjeni će znati :)



Pozdravljam vas sve! :)

Post scriptum
Svi koji žele sudjelovati u mom projektu neka mi se jave na mail! Riječ je o jednom velikom pohvatu koji će okupiti mnogo blogera! Stoga, treba će velika suradnja među nama! :)

13.04.2008. u 16:24 · Ostavi komentar (21) · Isprintaj · #