Dok smrt ne rastavi...

Vrtlog života, kažu tako biva..

Kad ono što je bilo jedno,

sad razdovjeno

na dva kreveta sniva?



i oni dugi dani, puni tišine,

i oni dugi glasni dani s riječima boli ,

letećim knjigama, stolicama, tanjurima, žlicama i noževima...



Dok smrt ne rastavi...

Zidovi rastaviše.

a Oni samo znaju kako je bilo...

Oni pate, čuju svaku riječ, osjete bol,

više nego itko, pred njima gluma nema svrhu...


Image Hosted by ImageShack.us

14.01.2008. u 11:23 · Ostavi komentar (32) · Isprintaj · #