Dok spavam...

Kao da me zakačio o kočiju
Koju vuče deset paklenih pastuha,
otima moju dušu,
a ne može je ni dirnuti
Deset tisuća Safira i Anđela čuva je
ispod postelje..

Kao crna rupa što siše svemir oko sebe
i što guta sjaj zvijezde,
pokušava progutati i mene
a ne može me ni dirnuti,
jer Svetost Svevišnjeg obasjava me
ispod postelje...

I iznova lijegam u postelju
Ispred mene samo tama
Znoj i suze, srce se steže,
bol, on napada...
Nova bitka...
U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.


Amen.

02.01.2008. u 19:40 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se