VIDEO DEEJAY-BEST VIDEO CLIPS-including Pop / New-Wave / Dance / 60s/70s/80s/90s/00s.(RETRO GLAZBA 70',80',90,ITALO DISCO,HI-NRG.EURODANCE...itd)'

01.04.2006., subota

POVIJEST VIDEO SPOTOVA

Pitanje je kada je nastao GLAZBENI spot. Optimistička teza je da se to desilo onog trenutka kada je Ričard Lester snimio BEATLESE kako pjevaju i sviraju iz gomile različitih, dotad neviđenih uglova. Nasuprot tome, teza o postanku glazbenog spota koja se nalazi na suprotnom polu skale veselila tvrdi da je video spot nastao onda kada je televizija prestala da snima Elvisovu figuru u cjelini, kada je linija kadra zbog njegovih "lascivnih" pokreta kukova legla, umesto pod noge, na njegov struk. Stvarnost je falsifikovana i od Elvisa je napravljen proizvod koji je bio po ukusu tv-autora i njihove vizije o publikumu (ta vizija se vremenom promijenila, jer se od krutog, konzervativnog moralisanja prešlo na jednako kruto ekonomsko promišljanje).
Možda je upravo ta mogućnost falsifikovanja, kreiranje nečeg što nije u reklamne svrhe moguća suština video spota.
Šta se posle nastanka spota dalje dešavalo? Elvis je otišao u vojsku, i kada se vratio pokreti su mu bili mnogo manje nestašni pa se televizija mogla vratiti slikanju Elvisove figure u celini . Beatlesi su poslije prvog udara, opterećeni
popularnošću, počecima dezintegracije benda i omasovljenjem hippie-kulture koja je zahtjevala nešto drugačiju estradnu pojavu, odlučili da se povuku i umanje svoje koncertne aktivnosti, što je bacilo težište na druge vidove komunikacije sa publikom, video-spot, između ostalog. Ostali su pravili spotove koji su se batrgali unutar prilično neispirativnog edsalivenskog tv-spota, spota koji je u potpunosti preuzimao jezik televizije bez ikakvih aspiracija da skup dozvoljenih izražajnih sredstava proširi i gde se, što se video-spotova tiče, razlika između anti-establishmet i pro-establishment bendova ogledala jedino u tome da li će u pozadini benda biti projekcija tečnih mrlja (zaštitni znak acid-pokreta s početka sedamdesetih) ili klasična scenografija. No, u to vreme bilo je i kvalitetnih video-spotova, koji su iako kreirani od strane ne naročito snažnih autorskih individua, crpjeli svoju snagu iz harizme izvođača i snažnog subkulturnog pokreta, koji je sam po sebi bio izuzetno filmičan i vizuelno atraktivan, mada je pretjerano vjerovanje u neke teze tog pokreta i guslanje o "rock'n'roll" načinu života često uzrok idijotije, ili, da ne oštrimo jezik, povremenog nekvaliteta spotova kasnih šezdesetih/ranih sedamdesetih.
Glazba se vremenom mijenjala, sve je više postajala deo većeg koncepta, čiji je vizuelni dio ne samo bivao sve značajniji nego su u tom periodu nastajali i nestajali glazbeni pravci kojima je vizuelni aspekt bio bazična identifikacija (glam rock, ili nešto kasnije, heavy-metal, koji je preuzeo vizuelnu osnovu glam-rocka i njegov estetski identitet transformisao u prilično banalnu vrstu ezoteričnosti). Promijenio se i pojam glazbene zvijezde, koji je prestao da znači ono što je bio do smrti hippie-pokreta i povlačenja Amerike iz Sajgona. Takvi procesi u glazbi i razvoj televizije i kao komunikacione tehnologije i kao medija, se utrli put nastajanju nečeg sa čijom će se povijest video-spota (pogrešno) identifikovati - MTV.
1. kolovoza.1981. u 12:01 am, počelo je emitovanje. Prvi klip je prikazivao astronauta kako poput Nila Armstronga skakuće po mesečevoj površini i u nju zabada zastavu sa MTV-logoom i najavljuje novu imperiju (i novu vrstu imperijalizma). Spot koji je sledio posle uvodnog džingla bio je, simbolično, The Bles - "Video Killed the Radio Star", a onda se nastavilo sa emitovanjem spotova i prigodnih sadržaja. U to vreme, glazbena industrija još nije bila u potpunosti svjesna važnosti video spota pa je u trenutku kada se krenulo sa emitovanjem na MTV-jevom "lageru" ukupno bilo samo 168 spotova, od kojih je 30 njih bio Rod Stewart (!?). Ali, ubrzo su stvari krenule. Nizbrdo - dodali bi zli jezici.
Ako se za početak spota uzme Lesterov vizuelni eksperiment, on je u biti predstavljao težnju ka progresu, temeljnije ritmičko i sadržinsko vizueliziranje muzike, i sukob na estetskom nivou sa učaurenim i mrtvim pozorišnim slikanjem glazbenih zvijezda. Ali tek je sa pojavom MTV-ja glazbeni spot počeo da biva kulturološki i društveni fenomen, koji je uspeo da relativno brzo kristališe svoju specifičnu estetiku, koja se vremenom menjala ali su osnovna filozofsko-vizuelna načela ostala ista. Značaj MTV-a je veliki, jer on je konačno uspeo da izkanališe želje konzumenata glazbe i spotova, uskladi ih sa potrebama muzičke industrije, i da u negaciji pozorišnosti filma nađe novu formu koja će za kratko vreme, pod marketinškim oreolom "generacijskog usklika", postati sinonim za vizuelno i moderno. Svjestan reklamnog aspekta video spota, MTV od njega nije bježao, već mu je otvorio sijaset mogućnosti u izboru primene "novih" izražajnih sredstava te je uspjeo da udruži proizvođače i konzumente, koji su, svako iz svojih razloga, zadovoljno trljali ruke - konzumenti su dobili nov medij koji je svojom estetikom bio više u skladu sa modernim vremenom i sa stanjem njihovog (mladog) duha, a proizvođači su dobili mogućnost da se besplatno reklamiraju
ali i da vizuelnim peglaju rupe u glazbenim sadržajima. Video spot, svojim novoustanovljenim 24-časovnim prisustvom, nije direktno menjao svet, jer je on između društva i muzičke industrije samo posrednik koji radi na procenat, ali je bio manifestacija te promjene i njen akcelerator. Odnos između industrije, publike i MTV-posredstva je prilično složen, jer su svi dio jedne cjeline, u kojoj svaki podsistem sinergijom volja i interesa djeluje na svoje "susjede", a povratno i na sebe, i, pošto se ovaj simbiotički sistem može izjednačiti sa celokupnim društvom, na njemu se, a pogotovo na njegovom vizuelnom otelotvorenju, MTV-ju, lako može posmatrati razvoj vizuelne komunikacije, tv-medija i društva u celini. Međutim, kod tumačenja svijeta povijest video spota, treba biti krajnje oprezan jer je ova povijest vremenom postala bremenita falsifikatima koji su u nju uburgijani ne bi li joj povećali atraktivnost i uvećali značaj MTV-ja i njegove borbe za nove slobode (jer dio svog autoriteta MTV gradi na navodnoj free-your-mind borbi, koja neretko klizi u običan ideološki kič). Jedan od primera je Michael Jackson, čije je prvo pojavljivanje na MTV-ju (spot "Billie Jean", LP "Thriller") falsifikovano u "prvi crnački spot", trenutak kada su crni glazbenici osvojili dio slobode. Tu ne samo da se zaboravlja velika plejada crnih glazbenika koji su davno prije toga snimali spotove, doduše to su bili prosti snimci playback izvođenja u studiju, već se vrši i fantastična zamijena teza - Michael se pojavio na MTV-ju koji se, sledi zaključak, prvi odvažio da emituje spot crnog izvođača, dok se činjenica da se "Billie Jean" spot, zbog saglasnosti uređivača da još nije vrijeme za crne izvođače (doduše i zbog pomanjkanja crnih pop-zvezda), pojavio tek 1983, tretira kao slijepo crevo povijesti, koje ne pripada logičnom "oslobodite um"-sledu događaja, pa samim tim i nije njen deo. Žongliranje istinom se primećuje i u gotovo sinhronizovanom proglašavanju "Boemske rapsodije" (grupa Queen, 1975.) za prvi video-spot, a taj spot osim saćolikog filtera za sliku nije doneo apsolutno ništa novo u odnosu na predhodnke, i tvrdnja da je popularnost tog spota naterala druge muzičare da razmišljaju o toj vrsti vizuelne prezentacije je izgleda tačna samo u slučaju Rod Stewarta.
No, bilo kako bilo,glazbeni spot je zajedno sa društvom prošao dalek put od svojih početaka, polako postajući deo sistema, ili ga polako usisavajući u sebe, svejedno, ali je činjenica da se svaka komunikacija pokretnim slikama odvija po njegovim zakonima i da bi moderan svijet bez njega i njegovih derivata potpuno drugačije izgledao.
Kadar spota je, tokom vremena, birao dijelove inscenirane stvarnosti u koje će gledalac imati uvid, i tom u duplom pervertiranju stvarnosti, mizanscenskom i mizankadarskom, glazbeni spot je zajedno sa mama-televizijom stvorio alter-svijet(ove) koji, tužna je istina, smrtno boluju od pomanjkanja smisla. Ali, sa druge strane, postoji i onaj glazbeni spot koji se ne odriče upotrebe alter-svijetova, ali ne zato da bi lagao o stvarnosti, nego da bi je pomoću fikcije objasnio. U tim situacijama se dešavaju blistavi trenuci, nastaju remek-dela koja uspevaju da, svako iz svoje vizure, dubinski prodru u suštinu, šta god taj pojam označavao, i ono što se tamo nalazi (pri)kažu u nekoliko minuta slike i glazbe



- 11:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se