Moji mali koraci...

četvrtak, 23.07.2009.

Image and video hosting by TinyPic

...nisu mi dali to ime...
....a opet..ono je sraslo sa mnom...
...u padovima..
...u lutanjima...
...u traženjima...

U jednom Susretu...
...u kome sam napokon postala Ljubljena..
...Oslobođena...
...napokon Nečija...

...da mi je promijeniti staru sebe...
...da mi je ljubiti...
...kako je ona ljubila....
..bez zadrški....bez pitanja...
...uvijek tik do Njega...

...u Njegovoj boli...
...u Njegovoj radosti....
...čekajući pred grobom...
...i u Uskrsno jutro....
...da mi je biti sasvim Njegova...
..jednom zauvijek..

Magdalena...

23.07.2009. u 08:09 • 23 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.07.2009.

Budi pravi...

Image and video hosting by TinyPic

Čitavo vrijeme, od jučerašnje propovijedi....vrte mi mi se ove riječi po glavi...
Koliko smo svoji....odnosno koliko smo Božji....koliko to uspijevamo biti na ovom putovanju...
(kako ga Ema slikovito u svom komentaru nazva....autobusu...)
Baš je moćna usporedba...
Autobus...u kom putujemo....k cilju...

No neki stvarno zaborave na svrhu putovanja....i to putovanje im postane jedini cilj...
Kako što ugodnije putovati....kako izabrati najbolja mjesta....
...kako se prilagoditi...da bi putovanje bilo što ugodnije....
...kako biti što sličniji ostalim putnicima...jer...bit će lakše ne iskakati od mase...
..bit ćemo prihvaćeniji....bit ćemo svoji...
Koliko u tom putovanju ostaje nas samih...a koliko se gubimo u toj masi...
...koliko stvari previđamo...koliko ustupaka činimo....
...ma...koliko svega nebitnog radimo....a onog bitnog propuštamo..

Slušam ovih dana rasprave o budućem zakonu o umjetnoj oplodnji...
Gledam te sakupljene ljude...koji pušu mjehuriće.....podrške akciji koja kao zagovara pravo na život....
Danas se traže prava za pojedince...koji žele imati djecu...van braka...
...sutra će se tražiti prava za istospolne brakove...
...prekosutra....više ni neće postojati obitelji....
Bože....

A oko tih majki...trčkaraju dječica koja također pušu balone...koji se već u startu rasplinju...
...Sačuvaj ih Ti Bože....od svega što sad upijaju ...krivo...
...od svega što im se podmeće kao ispravno....
Kakove će njihove vrijednosti biti ...
...tko će im približiti Istinu....ako im vlastiti roditelji podastiru laž pod nju...
...tko će ih vratiti na uski put....dok ih oni vode ovim širokim..putem propasti...

Sve počinje...malim stvarima...naoko nebitnim...
...a u Božjem svijetu sve je satkano od njih...baš tih malih....bitnih...
Mi, kršani...koji se čak i trudimo živjeti Evanđelje....
...posrćemo na tim stepenicama....
Gledam neki dan na tv....bivšu časnu sestru...
...govori o predbračnim odnosima...
...govori kako su ipak druga vremena....

..E....baš tu se svi lomimo...
.druga vremena...moderna vremena....pa bismo trebali prilagoditi se....
..pa onda tražimo neke kompromise....pa pronalazimo opravdanja...
...pa smo onda malo Božji....a malo tvoji svijete...

A...Isus gleda....i klima glavom....
...i govori....ma...ne učim vas ja tome....
Budite svoji....budite pravi....budite Moji....
Budete li pravi....sve ću vam dati....
...i samo to tražim od vas....

A mi...podliježemo vremenu...
...okrećemo se oko sebe...i opravdavamo sliježući ramenima...
...“pa svi to čine...“...i utonemo natrag na svoja mjesta....
...zavalimo se u svojim sjedalima...i ušutkujemo svoju savjest...
...koja viče....kako Isusa nije briga s ostalima...
...kako On mene traži....da budem dosljedna...
....kako od mene traži da budem prava....
...i ako to budem...već i toga malog koraka....
...jedan veći ...Njegov svijet se rasprostire oko moje malenosti...

Svi smo odgovorni biti pravi...
Od crkve....svećenika....do svakog i najmanjeg od nas...
Nedavno mi reče jedan svećenik....
...Ne guraj Isusa u sve....
Danima sam promišljala o tome...
...danima su ...i još mi dolaze njegove riječi nerazumijevanja...
...jer ...u njegovim sam očima bila fanatik u dotičnoj situaciji.....
..Da...fanatici smo onog trenutka kada se odlučimo biti pravi ...
...u situacijama u kojima to nije moderno....u kojima to nije ugodno...
...u situacijama kada se protivimo svijetu....
..a zlo se tako moćno služi omotati dobrom taj paket...
...u kom je srž loša....a sve ostalo djeluje kao dobro...
...pa nas zavara....
...pa nas okupira mislima....kako mali ustupci zabranjenome...
...nisu ništa loše....

Vjernost u malome...
...dosljednost u svakoj Njegovoj riječi...
...prihvaćanje zapovijedi...bez kompromisa....
....življenje tih stavova...znači biti pravi....

A ...sve ostalo ...nije bitno...
Ni što će reći svijet...
...ni što će reći putnici u autobusu....
...ni da li će te razumijeti...ili ne...

Ti Budi...
Pusti glas...
Izdigni se...iznad prosječnosti....običnosti....sivila...
...Stani na jarbol....
...Budi pod Njegovom zastavom...
.Budi Božji...
...Budi Borac...
...Budi Pravi....
Budi najviše u najmanjem....ali bitnom...
Hodaj malenim koracima...uskim putem...
....Ne skreći...
...Ne daj da te zavaraju...
...Ne daj da te odvuku....
:..Nije bitno vidiš li svijetlo.....bitno je da Ga slijediš...
...Bitno je bit Pravi...
Uvijek ...u svemu!



13.07.2009. u 11:19 • 16 KomentaraPrint#

petak, 10.07.2009.

Image and video hosting by TinyPic

Malo prije odgovorih na mail...jednoj Posebnoj duši....
Njeni me mailovi uvijek ostave u promišljanjima...o Smislu...
...o Veličinama i Dubinama....jednog srca...koje se ne straši...
...koje grabi svojim malenim koracima ....
...i ruši barijere....i prepreke pred sobom...
Uvijek mi pokažu koliko Bog može čovjeku podariti jakosti....Snage....
...i...koliko Boga stane u srce jednog malog čovjeka...

U moju se dušu posljednjih dana slila bujica misli o tome...
...kako Bog silovito ulazi ....baš u tu malenost...
...u naše nemoćne vapaje....kad se osjećamo poput izgubljene djece....
...koji vidimo igračke u rukama drugih...i tražimo to isto za sebe...
...makar one osnovne igračke...koje bi ipak trebale pripadati svima...
...a ...nama su uskraćene...

A ...onda ...kad u naše otvorene ruke prospe sve to željeno...
...sve iz dubina srca vapljeno....
...ostajemo u nevjerici....i pitamo se...
...jel to stvarnost...ili privid...?
Moj Bože,...zar si me doista čuo...?
...zar si mogao toliko prignuti svoje uho...
...da prodreš tako nisko gdje ja stanujem....?
...i zar si me tako udaljenu....tako plahu....tako krhku i lomnu zapazio...
...kad toliko oko mene ima boljih....većih....jačih....

A..On se opet iznova čudi našoj nevjerici...
...i pita se ...hoćemo li ikada razumjeti..
...hoćemo li ikad prihvatiti da je On Bog malih....
...Bog male Marije koja čistim dječjim srcem...
...moli za korake nekog neznanog dječaka....
...Bog malog muža....koji čitavim srcem...moli za zdravlje svoje žene...
Bog jedne Majke...koja je poput Marije trebala izgovoriti Da...
...i prihvatiti Posebnost..
...Bog svih nas....malih i nemoćnih....ali Živih...
...tako malih i tako živih... da se usuđuju raspravljati s Njime...
...i zahtijevati od njega....

...U stvari....htjedoh u mailu napisati ...kako me uvijek nadahnjuje mala Terezija...
...sa ovim tekstom...
...a onda odlučih to staviti ovdje...


Slaba ptičica
Kako može duša, tako nesavršena kao moja, težiti za posjedovanjem punine ljubavi?... O Isuse, moj prvi, moj jedini Prijatelju, ti kojega jedino Ijubim, kaži mi kakva je to tajna? ... Zašto ne zadržavaš te beskrajne težnje za velike duše, za orlove koji lebde u visinama? ... Ja pak sebe smatram slabom ptičicom koja je pokrivena samo lakim pahuljicama; ja nisam orao, ja imam samo njegove oči i srce, jer se usprkos svojoj skrajnjoj sićušnosti usuđujem gledati u božansko Sunce ljubavi, i moje srce osjeća u sebi sve težnje orla. Ptičica bi htjela letjeti prema tome sjajnom Suncu koje je očarava oči, htjela bi oponašati svoju braću orlove koji se uzdižu do božanskoga ognjišta Presvetoga Trojstva ... Jao ! Sve što može učiniti, to je da zamahne svojim malim krilima, ali poletjeti - to nije u njezinoj ograničenoj moći! Što će biti od nje? Zar će umrijeti od žalosti videći da je tako nemoćna? ... O ne, mala ptičica neće se ni rastužiti. Sa smionom predanošću ona hoće da ostane i da gleda u svoje božansko Sunce.

Ništa je ne može preplašiti, ni vjetar ni kiša. Pa ako tamni oblaci sakriju Zvijezdu Ljubavi, mala ptičica ne napušta svoga mjesta; ona zna da s onu stranu oblaka njezino Sunce sja uvijek, da njegov sjaj ne može potamnjeti ni jedan jedini čas. Katkada, istina, srce male ptičice napada oluja, čini joj se da ne postoji ništa drugo osim oblaka koji je okružuju; to je čas savršene radosti za siroto slabo malo biće: Koje li sreće za njega - ostati ipak ondje, gledati nevidljivu svjetlost koja se izmiče njegovoj vjeri. Isuse, dovde shvaćam tvoju ljubav prema maloj ptičici, jer se ona ne udaljuje od tebe ... Ali, ja to znam, a i ti to znaš, često se nesavršeno malo stvorenje, iako ostaje na svom mjestu (to jest pod zrakama Sunca), daje malo odvući od svoga jedinog zanimanja, uzima zrnce zdesna i slijeva, trči za crvićem ... nailazeći na lokvicu vode okvasi jedva razvita krila, ugleda cvijet koji joj se sviđa, i tada se njezin mali duh bavi tim cvijetom... Napokon, ne mogući letjeti poput orlova, siromašna se ptičica bavi još zemaljskim tricama. Međutim, poslije svih svojih nedjela, mjesto da se sakrije u kakav kut i da oplakuje svoju bijedu i da umire od kajanja, ptičica se okreće prema svome ljubljenome Suncu, izlaže njegovim blagotvornim zrakama svoja okvašena krilca, cvili kao lastavica i u svojoj mu slatkoj pjesmi povjerava, pripovijeda u tančine svoje nevjernosti, misleći da će u svojoj smionoj predanosti na taj način steći više vlasti, potpunije privući Ljubav Onoga koji nije došao da zove pravedne, nego grešnike ... (Mt 9,13) Ako božanska Zvijezda ostaje gluha na tužne cvrkute svoga malog stvorenja, ako ostaje zastrta... eto, malo stvorenje ostaje mokro, pristaje da se smrzava od studeni i još se raduje toj patnji koju je, međutim, zaslužilo...

O Isuse, kako je tvoja ptičica sretna što je slaba i malena: a što bi bilo od nje da je velika?

...Nikada ne bi imala smionosti da se pojavi u tvojoj nazočnosti, da drijema pred tobom... Da, to je još jedna slabost male ptičice kad hoće da gleda u božansko Sunce i kad joj oblaci smetaju da vidi jedinu zraku; protiv volje joj se njezine očice zatvaraju, njezina se glavica skriva pod krilce, a siromašno malo biće zapada u san, misleći da uvijek gleda u svoju ljubljenu Zvijezdu. Kad se probudi, ona ne tuguje, njezino srdašce ostaje u miru, ona ponovno započinje svoju službu ljubavi, zaziva anđele i svece, koji se uzdižu kao orlovi prema Ognjištu koje uništava, prema predmetu njezine želje, i orlovi sažaljuju svoju sestricu, štite je, brane je odgone jastrebove koji bi je htjeli proždrijeti. Jastrebovi, to su slike zlih duhova, njih se ptičica ne boji, njoj nije suđeno da postane njihovim plijenom, nego plijenom Orla kojega gleda u Središtu Sunca ljubavi.
Sv. Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica

10.07.2009. u 09:35 • 8 KomentaraPrint#

petak, 03.07.2009.

Sretan Ti rođendan....

Image and video hosting by TinyPic

..opet sinoć igra sjećanja u meni...
...još jedan u nizu tvojih rođendana tamo preko..
...još jedan dodir...
...prelijevanje djetinjstva u mom sjećanju...
...i srce prepuno Tebe...

..I ...opet jasan odraz Tvog blagog lica...
Tvoj glas....Tvoj smijeh..zagrljaj...
...čak i onaj nepohranjen u mom sjećanju......prvi....
...odraz boli na odlasku....

......još samo malo sjete....
...i more nade...
...da si obasjan svjetlom Božjeg lica...
...da me čekaš....
...da moliš za nas....
...tamo...gdje boli više nema...
....tamo ...gdje ćemo se opet Susresti...
...i gdje ću kao nekad nasloniti glavu na tvoje rame...
...i ćuti odjek Tvoga srca...koje još uvijek tako hrabri moje....

03.07.2009. u 08:22 • 19 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se