Moji mali koraci...

četvrtak, 26.02.2009.

Image and video hosting by TinyPic

Tražim Te...i lutam bespućima...
..Pokaži mi gdje stanuješ Gospodine...
...nauči me moliti...kako si Ti molio..

26.02.2009. u 19:56 • 12 KomentaraPrint#

subota, 14.02.2009.

Image and video hosting by TinyPic

..Ne brojim vrijeme...
..i ne znam koliko je prošlo od dana...
...kada me jeka Tvog glasa...privukla k sebi..
...kada se srušiše brane Straha...
...kojim sam zarobljena bila...

Ne znam koliko...
...ali znam ...
...da u to kratko vrijeme stane čitav život...
...koje si želio da proživim...

Nosio si me prvih dana...
hranio kao malo dijete u svom naručju...
...razbijao strah ljubavlju svojom...
...izvodio čudesa pred svojim djetešcem...
...koje je uživalo u Tvom naručju...

A ...onda si me spustio...
....i poslao u svijet...
...da budem svijetlo...
...da razbijam tamu...
...da budem LJubav...

Jesam li to doista i bila...
...jesam li znala svijetliti ..tamo gdje sam trebala...
...jesam li Bože iskoristila dobro luč...?

Ovih dana...po prvi puta dolazim do predjela...
...gdje ne razabirem ....koja je staza prava...
...gdje trebam skrenuti...
...kuda ići...

Možda u stvari...trebam samo ispustiti....
...prepustiti...
Ovoga puta...učiš me čekanju...
...možda baš zato...što to nikada nisam znala...

Najteže je ...pustiti...i čekati...
...najteže je stajati po strani...
...i ne djelovati ...
...Najteže je šutjeti...

Hoćeš li mi pomoći....
...hoćeš li mi pokazati...staze...koje si mi namijenio ovog puta...?
...hoćeš li me samo nakratko makar opet uzeti u svoje naručje...
...kao prvih dana....
...priviti k sebi...
..i dati mi Mir....

Hoćeš li biti u mojim noćima...
...i hoćeš li dati da me Tvoj glas...
Ne boj se...ja sam s Njima ...umiri...
...kada noći rađaju slike ...
...koje želim zaboraviti...
...slike ...koje lede moje srce...
..koje provaljuju opet one stare brane....

Hoćeš li voditi moje male korake ...
...upravo sada...kada zastajem...?
Hoćeš li Gospodine...?

Pomozi mi ...izdržati ...odšutjeti...
biti po strani...
...kako bi se zaštitio tinjajući stijenj...
...kako bi mogao zabliještati novi plamen...
Pomozi mi...moj Bože!

14.02.2009. u 10:37 • 20 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.02.2009.

Ono malo više....ili...Ljudi Srca..
Image and video hosting by TinyPic

Koliko svega stane u samo nekoliko dana...
Dan...u kom je napisan moj posljednji post...
...bio je je jedan od onih dana...
...kada nas samo Vjera u Snagu Boga ...
...u snagu Sina Njegova Isusa...održi na površini uzburkanog mora..
...u trenucima kada valovi totalno prekriju vidike...
...i kad ne vidiš ni traga svijetlu...

Možda jednom opišem sve što se događalo tog dana...
Bilo je to tek nekoliko dana pred Mihaelovo krštenje...
Čitav taj dan...i dan iza...trajali su napadi zla...

...Što je ...odnosno Tko je davao sinu snage izdržati...
...Tko mu je šaptao što treba činiti...
...Tko ga je održavao na nogama ...
...u situacijama gdje pogled na to što se događa...
...ledi krv u žilama...

Znam. Bog je bio s njim...
...Duh ga je Sveti nadahnjivao ...i davao mu snagu..
...Pogled njegove žene ...suze koje klize...
...nemoć koju želi isplakati...
...i sklopljene ruke...Molim vas...pomognite mi...
...vodite me u crkvu....vodite me do Zvjezdana...
...vodite me k Bogu...

...Dan iza...pater Zvjezdan doista je molio nad njom...
...Primila je bolesničko pomazanje...ispovijedila se ...i pričestila..
...Bilo je jasno u tom trenutku da je zlo izgubilo svoju bitku
ovog puta..
...i kao što moj sin zadnjih dana stalno govori...
...osjetili smo što je Snaga Božja....osjetili smo
...da nitko nije kao Bog...

Krštenje je bilo u subotu...
..niti tri dana nakon tih silovitih napada...
...a blagoslov koji se razlijevao ..kroz tu mladu obitelj...
..njihova želja za mirom...
...njihova dječja srca ...ispunjena ljubavlju...
..pogled na malog anđela Mihaela Emanuela
...bio je dovoljan da znam...Tu si Bože...
...silan i velik...jak i moćan...opet Živ...

...Krštenju je prisustvovala najuža obitelj..
...ona naslijeđena...kao i ona darovana od Boga...
...molitelji ...koji su držali ruke gore...kada bi mi posustajali...

...predugačak je uvod ovog posta...
..u kom se i nisam željela zadržavati na tome što je bilo....
...već sam željela izreći ...samo djelić zahvale Bogu...
...za sve ljude ...koje mi je darovao...
...za sva srca...koja u sebi imaju ono malo više
...za sve one ....koji me razumiju...
...i po kojima znam...da ovo jest Put...
...i da ono ljudsko što mi trenutno vidimo...
...nije putokaz za moje korake...
...za one...koji drže lanterne ...kako bi osvijetlili moje korake...
...kada tama zavlada...

Hvala svima..
..hvala Bogu na mojoj Emi...hvala njoj...što je dala svoje srce potpuno i bez zadrške...
...hvala njenom mužu...koji je prevalio tolike kilometre...
...i koji je stopio svoje srce s nama...
...hvala Maxiju....koga je Bog i ovog puta koristio kao svoju riječ...koji je opet dao sebe....čitavog...
...i koji je sinu davao snagu ...koji ga je držao na svojim rukama.
...hvala Tomi...hvala Merkatu...hvala Mojim Tragom...
...koji bješe s nama...
...hvala i Mami posebnog djeteta....Rebeki.....Julijani....Mvko...i svima koji nisu bili fizički prisutni...a čije su nas duše držale...
...hvala mojoj Sonji....hvala mojoj Ljili...
...hvala svima na forumu Tebe Tražim ...koji su molili za nas...
...Bez svih vas...sigurno bi poklekli..
...sigurno bismo u samoći tame i sami mislili da je sve ovo što činimo ipak ludost...

...i na kraju...samo bih još htjela reći...da me doista preplavila zahvalnost za sve što mi Bog daje...
...za sve ove ljude srca ...koje mi poklanja...
...i kao što kaže pater Zvjezdan jučer na propovijedi...
....Bog čini čuda tamo gdje se moli...

Bog je živ...On i danas dotiče...i mi taj dodir moramo proslijeđivati dalje...
..ovaj blog...ovi katolički forumi...nisu tek druženja...
...ovo su stvarna srca ....koja nose jedni druge...
...ovo je Bog u nama...kog sami ne bismo vidjeli u svojim očima...Njega možemo prepoznavati tek u tuđim očima...
...tek u odsjaju naše ljubavi jednih za druge...

...i ...kako kaže moj sin sinoć....
...koji je plakao nakon odlaska Emine obitelji....
Sad znam da je sve ovo ...poklonjeno od Boga...

...i kako kaže moja Ema u poruci nakon odlaska...
..Kad Isus poveže duše ....Ljubav premašuje sve što smo mislili da o njoj znamo...
...Volim vas...srce mi je ostalo tu...

Nije ostalo Emo....samo se umnožilo LJubavlju...
...jer ljubav se množi...Ljubav se Božja razlijeva po nama...
...kako bi nam davala snagu...kako bi nas oživljavala...
...kako bi tekla potocima zahvalnosti....


.

09.02.2009. u 09:42 • 9 KomentaraPrint#

utorak, 03.02.2009.

Buđenje ovog jutra...dočeka me na nogama...
...još je jedna neprospavana noć iza mene...
..Scene...koje ni u filmovima ne volim gledati...
...odvijaju se pred mojim očima...

Ne pišem detalje ovdje...više iznosim osjećaje svoga srca...
....no jutros moram negdje staviti sve ovo što se događa...

Obično dijelim s Emom...kojoj tovarim sve svoje brige...
...sad spava..a pogled na njen blog...
...ionako me čini tužnom...
Emo...nisi kriva...svi imamo pravo zaključivati...
..a tvoje srce je čisto...i govoriš ono što trenutno misliš...
...i ja sam mislila danas isto kao i ti...
...ali nisam to napisala...
...jedino u tome je razlika...
...a činjenica da se znaš ispričati...i prići srcem svakom...
...znak je da jesi kršćanin...
...jer kršćanin nije onaj koji šuti...već onaj koji traži...
...živi...koji zna tražiti oprost...kao i onaj koji se zna ispričati...
..Toliko o tome....

a sad ...da se vratim razlogu zbog kojeg sam budna
..u ovo jutro...
.
Već u prošlom postu ...napisala sam kako me iza Božićne bajke..
...u kom se rodio naš Mihael ...nose neki osjećaji...
...koje ne znam razvrstati...
..neke dileme...koje pokušavam predati Bogu...
...Pokušavam....svakodnevno pokušavam pronaći mjeru i način...

Mihaelova mama...bolesna je ...
...Teške dijagnoze...Psihoza...epilepsija...bulimija...poremečaj osobnosti...

Prihvatih je poput svog djeteta...
...i svim srcem ...želim pomoći...

Ovog puta neznam više...činim li dobro...
...Neznam koliko pomažem...a koliko odmažem...
Vrte se filmovi...u kojima ja bijah snaha...
...nad kojom je palicom stajala moja svekrva...
...a ova situacija...me dovodi u poziciju...
gdje moram pomoći....a svaka moja prisutnost ...
...može izgledati kao zadiranje u njihovu privatnost....

Od prvih dana kod nas...
...trebala im je pomoć...
....I prije nego je došlo dijete...ona nije mogla sama...
...sin je napustio posao....i doslovno bdije nad njom...
...u sobi je sef...u kom stoje tablete ...koje joj daje svakodnevno...
..Razlog...??
...već nekoliko puta...jurili smo u bezživotnom stanju s njome u bolnicu...
...nakon što je popila velike količine tableta...

U sobi je fascikl s njenim dijagnozama...i otpusnicama...
..Pokušaji samoubojstva...vješanje o karnišu...
...mjeseci provedeni u Vrapču...

Nakon nje...mnogo je pokušaja skakanja kroz prozor...
...nesvjestica...napada ...stanja bez svijesti...
..svako malo...zvala bi ga na posao ...i vidjeći u kakvom je stanju...jurio bi doma...
...zbog izostanaka izgubio je posao..

zaposlio se kod nekog privatnika...preko ceste...
...kako bi mogao u svakom trenutku doletjeti kući kad treba..
a ..onda je došla trudnoća...
...željena...
...mene je držala vjera ...
..neće mu Bog dati više nego može nositi...

...i nije mu dao...došao je Mihael..
...živo i zdravo djetešce....izmoljeno...

...no ...tek onda počeše problemi...
U bolnici su rekli...da s takvom njenom dijagnozom ..
..ne bi ni smjela dobiti dijete...
...sin je preuzeo svu brigu na sebe...
....i ona je funkcionirala odlično ispočetka...
...no...tada je počeo suludi ples njene mame...
...koja joj govori kako mora sama s djetetom...
...kako ne smije dozvoliti da itko pomoaže...
...kako će dijete voljeti više mene no nju budem li joj pomagala..
.
Ona je poput djeteta...sve to ispriča...
...i sve sam to saznala od nje....
...Nadljudskim naporima...pokušavala sam u ovih mjesec dana
...biti neprimjetna...a opet ...biti...
...ona najčešće i ne čuje dijete...
...a s dijagnozom koju ima...treba odspavati minimalno osam sati ...
da ne dođe do napada...
...uz to je i problem kila...i njeno odbijanje hrane...koje također može dovesti do tog...
...kad ona spava...sin je s malim....
...no da bi on zaspao...mora biti siguran da je netko s njom...

I tu nastaje problem...čim se pojavim...
...u njenoj psihi zazvoni alarm...koji je navinula njena mama...
...otet će ti dijete...

Jučer popodne...počela se ponašati čudno...
...Udarala je sina ....dok je držao malog...
...noćas je pukla...
...pobjegla je iz kuće...i zvala tatu...
...On je doveo natrag...i govori kako oni moraju sami...
...bez ikog sa strane...

Povukla sam se...
...no pitam se ...shvaćaju li ti ljudi...
...što joj rade?

Htjela sam razgovarati s njenom mamom...
..Poklapa slušalicu...
...a ja se ne mogu ne sjetiti njenog plača deset dana pred svadbu...
...kad sam je umirivala i govorila da ću učiniti sve da joj pomognem...
...Tada je nije smetala moja pomoć...
...Sada je smeta...čim mali bude u mojim rukama...
...Boji se da će nas voljeti više no njih...
...a ja se pitam...Živim li upravo neki film strave...
...i pitam se...što ako moj muž i kćer budu u pravu...
...kad govore kako imam udjela u tome što je tako ...
...jer šutim...
...jer je podržavam...
...jer ne poduzimam ništa...
....Ovo je prvi post...u kom Te ne spominjem previše...Bože moj...
...a noćas sam...kad je ušao njen tata...zavapila Tebi...
...Pomozi mi ...da ne učinim ništa što će im naštetiti...
...a riječi su išle...
...jesu li bile od Tebe....ne znam...

A...evo...ništa od sveg što opet stišćem u svojim rukama...
...ja nemam...
...sve je Tvoje...
...i njihovi životi...
..pokaži mi ...kako...
...pokaži mi ...koliko....

...Pred očima mi zaleđeno lice mog sina...kad je vidio da mu žene nema...
...danima govori da nije dobra mama...i da je najbolje da se ubije...
...danima joj govorim ...da je najbolja mama...i da to ne ovisi o vremenu koje provede s djetetom....
...da ima pravo odmoriti...
...a onda...opet...slike od nedugo...kad sam našla razrušenu kuću...
...sve porazbacano ...i otvoren prozor...
...moj strah...gotovo je...bacila se...
...Našla sam je sklupčanu i mokru u tuš kabini...
..odsutnu...
..imala je halucinacije....vidjela je ženu ...koja joj dolazi i naređuje da se ubije.....
..može je opisati u detalje...

..plakala je...kad je došla sebi...
...dok sam je grila...pričala je kako ta viđenja i glasove ima od šeste godine...
...kad je govorila svojima o tome...rekli su da to nije ništa...
...da to svi imaju...
...prvi puta je posjetila psihijatra ...nakon pokušaja vješanja...
.
...što ako sada čuje glas....
...svakog jutra...već odavno ...kad se budim...zovem sina...
...samo da vidim...jesu li živi...

...neznam...kome ovo pišem...
...sebi...vama...ili Tebi Bože...
...Ti ionako sve znaš...
...ionako je u Tvojim rukama sve...
...pokaži mi samo ...kuda...kako ...i koliko...
...rasvijetli ovaj dio puta...
...bojim se...
...film predugo traje...
..

03.02.2009. u 04:40 • 19 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se