Moji mali koraci...

srijeda, 24.09.2008.

...još jedna uzbuna u nizu....
...srećom ...opet lažna...
...kažu da Mihaelovo srčeko kuca ...da se razvija normalno...
...Bože...ovo je stvarno dan po dan....borba za život...
...Koliko je već toga izdržalo ovo malo srčeko...
...stanja depresije....epi napade...napade psihoze...
...krvarenja....istjecanje plodne vode....i sad naposlijetku...dva dana ne čuje se...
...bit će da odmara...zlato malo....a mi se ustrčali....

...a u svemu opet Blagoslov...
...gledam danas mobitel...više je brojeva kojima mogu razaslat molbu za molitvu...od onih kojima ne mogu...
...koliko me Bog darovao...prije nego je odlučio staviti ove kušnje na moj put...
...Hvala Mu ...svim srcem Mu zahvaljujem...
zahvaljujem...na svima...u čije se molitve silno pouzdajem...

razmišljam danas....vozeći se u autu...pritješnjena strahom...
pa nećeš nam ga sada uzeti Gospodine???
...i strah mi zlokobno obavija dušu...
...a onda opet potiho molim....i polako predajem...iznova..
..Ti znaš naše želje Gospodine...i svaku misao našu znaš....
...nemoguće je da nevidiš koliko je žarka molba za tim životom u srcima ovo dvoje ispred mene...
...ja vjerujem...nećeš im dati više no što mogu ponijeti...
...i Ti jedini ...koji si i udahnuo Dah svog Života u ovo malo biće u njenoj utrobi...Ti jedini znaš ...što je najbolje za njega...
...i sigurno ga ljubiš više od svih ...čemu da strahujem...čemu da brinem hoće li biti dobro...
Ja ti ga predajem...
...predajem ti njegove roditelje...predajem u Tvoje Stvoriteljske Drage ruke sve nas...čitavu našu budućnost...svaki dan....svaki pojedini trenutak naše budućnosti....
...i opet...po tko zna koji put...shvatih kako su ove situacije...koliko god u početku ispunjene strahom....prilike za pravo i živo predanje....

...čekajući nakon toga u čekaoni bolnice ...kraj pregleda.....razmišljala sam kako je ovaj mir u meni sada...znak Tvoje prisutnosti...i makar onog malog zrnca vjere.....za koju te molim iz dana u dan...
...jer svakome danu..meni treba roditi Tebe u sebi iznova...

A...svi su ovi dani toliko ispunjeni i nabijeni različitim osjećajima...
...prepuni pitanja..prepuni molećivog pogleda u Tebe...prepuni odmaka od stvarnosti...koja izgleda podosta zastrašujuće....

.zato mi se..svakoga dana iznova uzdignuti na prste...i u Tvoje ruke položiti sve što posjedujem...staviti na sigurno...i vjerovati da se mogu mirno spustiti i grabiti malim koracima dalje....slobodna i neopterećena...Jer Tebi je sve moguće...
..nisi li mi to i pokazao u posljednje vrijeme...
...nisi li već izveo čuda u meni i oko mene ...od kojih još uvijek ne zatvaram usta od čuđenja...

Zahvaljujem ti Gospodine...na daru Života...
..jer ...kako kaže jedna duša...ja već jesam baka...
..jer život počinje Tvojim Dahom....Tvojim izabirom...
..Tvojom Riječju...Želim te...Budi...Dođi na ovaj svijet...

Hvala Ti što si izabrao jednog anđela ...i što si meni namijenio biti mu bakom...
..Neka njegov život...bude posvećen Tebi...da se proslaviš po njemu...
...i neka odmara...neka raste za jedan svijet...u koji ima doći...
...i neka taj svijet...bude samo prolazna cesta za Tebe...
..Blagoslovi tog malog borca Oče...
...Tvoj je...Tvoja ovčica mala...

24.09.2008. u 22:46 • 30 Komentara • Print • #

subota, 20.09.2008.

Postoje razlozi ljubavi koje pravda nikad neće moći shvatiti.
Što vječnosti može pridodati naša zasluga?
Što možemo postići vlastitom pravednošću?
Uronjeni u more Očeve ljubavi, živimo samo kad poput Njega ljubimo.
Sav naš posao, svi dolasci i odlasci u vinograd života tako su neznatni
prema Dobroti koja nas pretječe i slijedi do beskraja.
To što nas na kraju Dana čeka plaća, neovisno je o količini posla,
ali je ovisno o udjelu kojim smo se ubrojili u radnike na Njivi Gospodnjoj. Sve ostalo čist je dar od kojeg nam zadrhti duša, koju je On za nas i za se stvorio..