Moji mali koraci...doveše me k Tebi Majko...
....još uvijek prebirem u sebi sve te trenutke...
...još uvijek to sakupljam u riznice svojih sjećanja...od kojih ću se hraniti sutra...
...još uvijek me snaga Tvog pogleda omamljuje....
Ja znam...više od svega što sam mogla primiti..bila si Ti...
Tvoj pogled i Tvoje ruke...toplina Tvog Srca...
koje se razlijeva po mom srcu......od trenutka kad klekoh na mjesto gdje si stajala ...
Sigurnost da sam Tvoja...
...da me Tvoje Srce sačuvalo za sebe...i dovelo ovdje...
Teško je dušu pretočiti u riječi...
...kako oslikati silinu stvarnosti ...oko sebe i u sebi....
...vrijeme blagoslovljenosti.....
Pogled na svijetlost svijeća...koje oslikava nebo nad nama...
...neki drugačiji tragovi lica oko mene...
...neka toplina koja dodiruje....i žari moje srce..
...neki novi obzori ...
mir...svitanja u kojima Te tražim...i nalazim...
...moje ruke ...uzdignute k tebi
...šaputanja imena ...u kojima Ti darujem srca...
...koja ne mogu odijeliti više od sebe...
...čitavi lanac...isprepletenih karikica...
...možda jednom uspijem to pretočiti i u riječi...
...zasad ...samo slike govore....slike u mojoj duši...
...ona silina dodira naših...stvarnih ...
...stvarnih poput osjeta ove tastature koju dodirujem...
...onaj trenutak ...za kog sam sigurna da ga nikad neću moću opisati...
...pranje duše....pranje prošlosti....pranje sjećanja...
..ono čuvstvo da sam nova...da me grliš sada opranu i čistu...
...sigurnost...da ništa više ne stoji između nas...
...brišeš suze olakšanja kroz sestre...koje nestvarnom blagošću oblače mene...novu...
...koje se smiješe...grle me...raduju se s Tobom meni...
...i onda...zadnje jutro...
...moj oproštaj od tebe....
...smiješiš se...znam....opet ću Ti doći ovdje...
...ostavljam još posljednje karikice...one najposebnije i najpotrebnije...
..još samo palim dvije svijeće....
...još samo ti naslanjam jednu malu krsnu košuljicu...
...da je dotakne kapljica milosti koja se spušta odozgo....
...još jedan pogled k Tebi ..
..i eto me ...ponovno ovdje...
...u običnosti mojih dana....
Hvala ...za dodir Majko...
...hvala za milost...da se napijem na Tvom izvoru...
...i da makar kapljice te vode raspipam ovdje...
...ne iz bočica ...plastičnih koje donijeh...
...već iz živih posudica moga srca....koje se napuni Tobom...
Meni je dano ...tek da te volim...
...da dišem uz tebe i kada ću biti daleko...
...da ti oslonac budem ...koliko jesam...
...koliko je duše u meni...
...anđele moj...
Ovo je čestitka tebi...Sine moj...za tvojih dvadeset sedam ljeta...
...jednom ću ti pokazati ovo mjesto...gdje sam ostavljala zrnca svog srca...koje se susrelo s Ljubavlju...i sigurna sam ...Ti ćeš razumjeti...
Naše duše...ionako dišu usklađenim ritmom....unatoč svim tragovima boli ...iza nas...
...Voljela bih...da sam znala dovesti te na put...bez lutanja onim okolnim stazama...no shvatit ćeš...nisam znala Put...jer...i ja sam tražila...
No...možda je baš to naše lutanje...očvrsnulo naša stopala...za ove naše male korake...kojima sad pokušavamo prilaziti Putu...ne skretati s njega..
Hodam uz tebe...no samo ti možeš učiniti korak...koji je tebi dan...
..Samo ti izabireš tko ćeš biti...što će prožimati tvoje biće na tvom hodu..
Samo ti izabireš...kojim putem hodiš...
...hoćeš li težim...bolnijim ali blagoslovljenim...
...ili lakšim...onim kojim ide većina...
Izabrao si....Sam si odlučio...i želim ti danas reći...koliko ti se divim...
...koliko moje srce ispunja milost dok te promatram...kako se nosiš....
...kako vjeruješ....kako se boriš za ljubav...kako ne gledaš svijet....već svoje srce...
...Gledam te i znam...samo je Gospodin mogao sačuvati tvoje srce...netaknuto svijetom...
...samo On ti može dati snagu...kojom savladavaš prepreke...
...samo On ti daje vjeru....samo On tvoje oči ispunja suzama ganuća...
...samo On preplavljuje tvoje srce...koje više ne pita za sebe...
...već kuca nadom ....nadimlje se ...osluškuje i moli za taj novi život...
...Molim Gospodina...da čuje tvoje molbe...molim Ga...da blagoslovi križ koji si zagrlio...
...molim ga...da zauvijek sačuva tvoju ruku u svojoj...i da se stisku vaših ruku...pridruže jedne ručice...koje će donijeti blagoslov tvojim dragim očima....koje se toliko dugo tražile...
...i ne mogu danas...ne sjetiti se....poruke...koju sam jednom od tebe primila...baš na silasku iz Podbrda...
...“Mama...vjeruj...i moli da i ja povjerujem...“..
...Ima li ičega na ovom svijetu...za što mogu zahvaliti više.....od toga...
...stajah rano jutros....pred grobom mog zagovornika...
Ivana Merza...
...predah u njegov zagovor, čitavu svoju obitelj..
..sve one...koje nosim u svom srcu...
a... osobito jedan Život...koji tek što se naslućuje...
..Život ...pred čijom slutnjom...ostajem zadivljena
Gospodinovom ljubavlju ...kojom me dariva...
...nadom....koja preplavljuje moje srce...
...na izlazu iz crkve...vidim tri neodgovorena poziva...
...sin...
...zovem ga ...i začujem u glasu ...zabrinutost...
....trčim u bolnicu...
...čekamo....molimo blaženog Ivana...da ispruži naša srca...
...do Gospodina...molimo da posreduje...
...osjećam mir....vjerujem...molim...
...osjećam da smo sigurni ...osjećam nismo sami...
...vidim Majku....vidim Ivana s njom...
...znam da me čuju...iskustva naših dodira...još su tako živa...
...a onda izlazi ona koja nosi Život...
osmjehuje se....Bože....hvala Ti...
...Majko ...hvala...
...Ivane...hvala Ti...i ostani s nama...moli za nas...
...Bože...molim Te...zaštiti to malo čedo...
...sakrij Ga od svega što mu može nauditi...
...blagoslovi Ga..
..u Tvojim je rukama Život...
ako je volja Tvoja Gospodine...daruj nam ga.....
...
...
...od jučer me prate neke misli...o tome...koliko svjedočimo Tebe...Isuse...
...koliko se po nama prepoznaje Tvoja prisutnost...
...gledam sinoć neke komentare...na blogu našeg internet župnika...
...jednog meni tako dragog svečenika...koji trpi...patera Luke...
...i ostah u nevjerici....
..raspravljanja...tko mu je više dao...tko je više uz njega...
...tko je nabavio štolu...tko je otvorio njegov blog...
...pa onda neki izrazi...neprimjereni i blogovima...sasvim drugačijeg sadržaja...od ovih katoličkih ....gdje dolazimo „dodirnuti“....Krista...
...pročitah na kraju komentar jedne mlade djevojke...koja reče..kako je dolazila na ove stranice...u želji da raste u vjeri...a sad jedino moli...da ne postane slična njima...
...i pitam se...Bože....koliko smo spremni lijepo govoriti o Tebi....koliko smo spremni svjedočiti...samo kad nam je ugodno...a koliko sve zaboravljamo...čim se suočimo s onim ljudskim u sebi....ljubomorama...zavistima...osjećajem da smo povrijeđeni ....da nismo dobili nagrade...za ono što nam se čini da smo dali...
Rekao si...vrata su uska...i rijetki će proći....
...sve više shvaćam koliko je to istinito...koliko je teško slijediti Te...uz našu ljudsku narav...
...kristalno jasno vidim...kod drugih kada Te ne svjedoče...kada ljudsko u njima prevlada...
...kada to tako ružno zvuči...kada se ne osjeća Tvoj Duh...
..a koliko to vidim kod sebe same...?
...s tim mislima...danas dočekah danas i misu...u katedrali...
...i čuh baš to....koliko mi....sakupljeni u Njegovo ime....možemo pridonijeti tome...da svijet gleda s negodovanjem....i s prijezirom na Krista...po nama...
...stresoh se...opet se poklopi.....da baš ono...o čemu razmišljam...bude tema propovijedi...
...i svim srcem....zamolih te danas....da izliješ svoje milosrđe na nas...da Te doista svjedočimo....da doista budemo djeca...u čijim očima će se nazirati Njegov lik...
...da izliješ svoju ljubav ...u naša nestalna mala srca...te male posudice...koje poluprazne čuče u nama....kako bi pune mogle prelijevati Tvoje ime....svima koje dotiču...
...i začuh riječi...Mir vama....pružite mir jedni drugima...
...okrenuh se oko sebe...tek pokoja ruka...usklađena s očima...u kojima vidim tu želju za mirom....a u meni ...suze...želim mir svima....želim Te dotaći sada...ovdje...tu ...u ovoj bakici do mene.....u svakome....
...i krenuh prema Tebi....prema maloj hostijici...u kojoj znam da Jesi....
...gledam ljude koji se vraćaju...i mislim...
...Bože...koliki smo sada ispunjeni Tobom...u svima Jesi....
...zamišljam svijet vani...sada kada si s nama....
...želim Te prepoznati ovdje...u smiraju ...u osmijehu....u doticaju pogleda....
...najviše ...želim Te prepoznati u sebi...
...želim izaći odavde van....drugačija...potpuno Tvoja...
...a onda se dogodi ...“dodir“...
...“Tu sam...“....progovaraš kroz oči...jedne žene...
dok me propušta u klupu...Tu sam....čujem Tvoj glas....
..s tobom sam ...do svršetka svijeta....a ti ne brini za svijet....
...samo tvoj osmijeh trebam danas....samo tvoje srce trebam....
...samo jednu kapljicu....u tom slapu ovoga trenutka Ja gledam...i samo ona mi je važna sada...
...Kleknuh....i zahvalih...za sve...a najviše za milost....koju si ulio u moje srce....da Tebe tražim....
...Bog svakoga dana, svakoga daha, kreće iznova
na put svoje ljubavi, mimo svake pobjede i poraza.
Do čovjeka je da se odluči hoće li mu biti suputnik ili prepreka na putu.
A Bog će vedra srca podijeliti svoj korak sa suputnikom.
I brižno zastati kraj prepreke i bdjeti uz nju
sve dok se ne probudi i postane nov korak puta.
Jer i vrijeme i vječnost mogu počekati. Uminuti.
No, jedno je sigurno:
Bog nikada neće odustati od susreta s čovjekom.
< | svibanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
malim koracima...prema Vječnosti...
Pomozimo djeci Benina
Pomoć im je potrebna odmah sada!
Udruga za pomoć djeci Benina ˝Anđeosko srce˝, Zagreb
račun otvoren kod Splitske banke 2330003-1151245014
kontakt@djecabenina.org