Moji mali koraci...

nedjelja, 30.03.2008.

Toma i ja prešutno smo se zarekli u vjernost čovjeku u sebi.
Ničim se nismo dali "zavesti".
Nismo voljeli priče o čudesnim stvarima,
nismo tražili ništa posebna, osim onoga što smo mogli vidjeti i doživjeti.
Zarekli smo se u vjernost čovjeku zemlje, koji je s vremenom ipak postajao sve nesigurniji.
Trebao nam je očit znak i čvrst dokaz o Životu.
Trebala nam je Tvoja probodena ruka i Tvoje rebro u kojem bi se odmorio prst naše privezanosti uza smrtnost zemlje koja nas je toliko privlačila.
Shvatio sam: Čovjek zemlje nikada neće moći "razumjeti" Čovjeka neba.
Zato smo rekli i Toma i ja: "Gospodin moj i Bog moj!

....noćas osjetih....tako jako ...kako je teško umiriti Tomu u meni...
...i shvatih...kako doista nikada neću moći "razumjeti"...Čovjeka Neba...

..noćas Ti predah svoje malo srce...uz vapaj...da uslišiš moju molbu...
...ne više da Te dodirnem....ne više niti da Te razumijem...
...već samo da mi daš vjerovati da si živ...da si tu...
...da si samnom...
..da je u Tvojoj ruci ...još uvijek sve ono što Ti predah...svo blago moje...
...i da se niti jedna travka neće pomaknuti ako Ti to ne dopustiš....

...Ti...Gospodin moj..i Bog moj!

30.03.2008. u 17:52 • 12 Komentara • Print • #

utorak, 25.03.2008.

Veseli se i raduj se, Djevice Marijo. Aleluja.
Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu. Aleluja.

Raduj se...jer si Nebo približila nama...Raduj se Majčice....

25.03.2008. u 22:08 • 4 Komentara • Print • #

nedjelja, 23.03.2008.

U redu sam onih što još uvijek trče osvjedočiti se...
Ne više da su Te ukrali....
Ne više da su Tvoje haljine skupljene na jednom mjestu...
Ne više da je grob ostao prazan...

U redu sam mnogih koji Te žele susresti uskrsla...
Samo za tim čeznu sva moja trčanja,
skretanja i vraćanja....

23.03.2008. u 14:15 • 11 Komentara • Print • #

četvrtak, 20.03.2008.

uz muku Gospodina našega
...razmišljam ovih dana i o Njenoj muci...

...koliko je bola stalo u Njeno čisto srce...
i kako se nosila s time...

...sve je znala...i sve je prihvaćala...
...i nije Ga nagovarala da odustane ...
...i nije se raspravljala sa svjetinom....
...i nije povlačila Pilata za rukav...da mu se smiluje...da Ga oslobodi...

Potpuno predana Božjoj volji...prihvaćala je...
...i pratila Ga na tom putu...
...i išla za Njim...
bez riječi...bez pitanja...
...šutjela je i vjerovala...

Tko može zamisliti tu bol...
...tko može prihvatiti križ...na kom visi netko tvoj...
...ne netko...već tvoj Sin...

samo Ona je mogla to...
Ona...koja u tom prihvaćanju...
...u tom predanju volji Božjoj..
postade i moja Majka...i tvoja Majka...
Majka cijelom svijetu....

Ćutiš li njenu bol...
...čuješ li suze koje kaplju niz Njeno sveto lice...
....vidiš li njen nijemi pogled...prepun boli...
...osjećaš li ljubav Njenu......dok unatoč svemu pruža ruke...
...i privlači nas k sebi....kako bi nas dovela preko Sina k Ocu...

Marijo...uđi u moje malo srce...i pouči me prihvaćanju Očeve volje...
...i šutnji ...i predanju...
.... mudrosti i nesebičnoj ljubavi...nauči me...
Gospo moja...Majko uskrsnog putovanja...
.

20.03.2008. u 22:31 • 6 Komentara • Print • #

nedjelja, 16.03.2008.

...dugo sinoć...ostah budna...
..pratiše me slike Tvoje Muke....
...probudih se jutros...preplašena krikom..."Raspni Ga..."
..to bješe moj glas...

...a onda...se pojavi slika...gdje htjedoše raspeti mene...
...u mnoštvu ...koje je čekalo baciti kamenje na me...ugledah Tvoje lice...
..blago...i pruno ljubavi...
...nisi me dao raspeti...kao ja Tebe nekad...
rekao si ..."Idi...i ne griješi više"...

..i sjećam se danas susreta s Tobom...
...na zdencu...gdje si mi otkrio sebe......
....susreta pred Grobom....kad si rekao: "Izađi..."
...u svjetini koja mahaše palmama i maslinovim graničicama...
...vičući ...Hosana...Sinu Davidovu...

Osjećam kako se moj život i odvija između te dvije riječi:
"Hosana i Raspni Ga"...
...u meni se miješaju Ivanova privržena ljubav i Petrovo zatajenje...
ravnodušan hod svjetine...i bol žena što te slijediše...

Osjećam danas Tvoju bol...
Tvoje predanje ....
,,,Tvoj pristanak na raspeće...
da bih ja imala život......i zaplakah...
...a onda začuh Tvoj glas..."Ne plači kćeri Jeruzalemska nadamnom...
nad svojim grijesima plači..."
..i zaplakah...iz dubine...

...hoće li prestati zataja Tebe...Gospodine...
hoće li zaživjeti u meni "Hosana"...Sinu koji mi darova Sebe...
potpuno i zauvijek...
...hoće li prestati cvjetanje Tvoje muke...za mene?

Cvjetanje se Tvoga predanja nastavlja i danas ...za me...
Učini moje predanje Tebi...dostojnim Te Muke...
učini me Veronikom...u čijem rupcu...neizbrisivo ostaje Tvoj Lik...
učini me Magdalenom...zahvalnom za novi život...
..koja živi od ljubavi prema Tebi ...i slijedi Te zauvijek....

Hosana Tebi....Moj Gospodine!
Neka u meni odjekuje samo taj glas...
Hosana!