Moji mali koraci...

subota, 03.11.2007.

...Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.
U Boga je spasenje moje i slava;
Bog mi je hridina silna, utočište....

Tako često sam...tražeći Te...molila...
...Razvali vrata duše moje Gospodine...
i..zaista...tako sam osjećala....stijene naslonjene na moju dušu...koje sprečavahu Tebe...da uđeš...
...i provalio si zaista...čuo si moj krik...nijem ali silovit...krik koji je parao sve oko sebe...
I ...smilovao si se meni ...maloj...nedostojnoj...
....meni čija je sva nutrina govorila...Grešna sam...nisam Te dostojna...Gospodine..
Vraćam se u te dane...i duša mi se puni...zahvalnošću Tebi...Bože moj...koji si tako velik.....Koji si tako živ...koji Jesi...
Odvalivši stijenu...najveću...ušao si ...i pokazao mi koliko je malih stijena još u meni...koje treba otkloniti...otopiti...a njih uz ovu najveću...ni vidjela nisam...
Toliko je toga još u meni...što traži Tvoje svjetlo...Tvoj dodir...
Tako bih željela biti jaka...onako ...odlučno Tvoja...
Pitam se...zašto ti moji mali koraci...nisu krupniji...zašto sam još tako često svoja...umjesto Tvoja...
....Koliko puta si mi pokazao...da moje misli nisu tvoje misli...da Ti sve, ali baš sve...u jednom jedinom trenutku možeš učiniti protivno onome što ja očekujem....
Neki dan....stavio si pred mene poziv...biti na Svetoj Misi devet dana uzastopce...
Ostala sam zatečena...željom...ali istovremeno i mišlju...kako je to neizvedivo...
...I shvatih...drugi dan... koliko je Tebi važna samo moja odluka...moj "Da"...sve dalje...Ti radiš za mene...sve ti poslažeš na svoje mjesto..
Čudesna je Bože Tvoja Ljubav...i čudesna su djela Tvoja koja izvodiš pred očima mojim...čudesni su načini na koje mi to pokazuješ...i na koji me privijaš...dok ja...po sebi...stalno težim dolje...
No...beznađa više nema...ostale su samo borbe...u kojima radim male korake prema Tebi...
Ti znaš...da želim ... više od ičega...Tebi pokloniti svo svoje povjerenje i odvažiti se... hodati po moru, premještati brda, biti postojana...slobodna od svega...samo Tvoja...
Koliko će još te stijene u meni zaklanjati moj pogled..i hoćeš li konačno shvatiti dušo moja...da se ne oslanjanjaš na sebe, da je tvoj život i sve tvoje...samo u Bogu tvom....

03.11.2007. u 21:33 • 8 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Moji mali koraci...

subota, 03.11.2007.

Opis bloga