Još ponekad se dirnu...naši mali svjetovi...pomislim da spavaš u meni...
a onda...kao talas...naiđeš...
Brojim...
Punih ..trinaest godina...
Što znači to brojanje vremena...i što uopće znači vrijeme ...kad je sve još ionako tu...tako živo u meni...
U mojoj duši traješ i živiš...Tatice moj.
Prepoznajem te tako silno u sebi...Moje srce bilježi tisuću živih slika...tvoj hod...tvoj glas...tvoju blagost...tvoj najposebniji smisao za humor...tvoju simpatičnu nespretnost...
Još je tako živa slika mog djetinjstva...tvoja nježna briga i ljubav za mene...
...još danas oživi tvoj lik...dok se sagibaš...nad kolijevkom svog unuka..nespetno skrivajući suze...
...A onda...vrijeme tvoje bolesti...Patnja koja je ponekad parala srce.
Tvoja borba...tvoja hrabrost...tvoja vjera...do samog kraja...tvoje gledanje na sat...brojeći minute kad ću se pojaviti...tvoje pisanje...kad više nisi mogao govoriti....pisma koja si mi pisao dok si me čekao...
Naši zadnji mjeseci provedeni zajedno..vrijeme u kom smo disali...strepili..molili i vjerovali ...jednim srcem...bliži nego ikad...
I ...onda ipak ...tvoj odlazak....tvoj zadnji uzdah...stisak tvoje ruke..u mojoj...dok primaš Sveti Sakramenat...
...Znam tatice gdje si...znam da nas čekaš tamo.na Nebu...znam da si blizu Gospodina.i čuvaš mjesta za nas...
Još uvijek dišemo istim dahom ..i dotičemo se.....s obje strane života.
Odavno već pripadam ovom svijetu...virtualnom...
Odavno već traje moja čežnja za Božjom blizinom....i ona me dovela ovdje...
U trenucima života....kada sam bila u tami...tražeći Njega...lutala sam ovim prostorima...
tražeći....iskru koja bi u meni zapalila svjetlo da izađem iz beznađa....
Mirta, more nade, amaely....u samom početku...punili su moju dušu...i utirali put toj svjetlosti..
ni ne znajući...za moje postojanje...
Bili su to prvi koraci...koji su bili poticaj za sve što je slijedilo..
Sve što je slijedilo...bilo je čisto Božje milosrđe ...koje mi se smilovalo...koje me diglo...učinilo slobodnim djetetom Božjim, Božjom miljenicom...kako kaže moj dragi anđeo kog mi je Bog podario...da kroz njega učini nemoguće...
Hvala mu što je vjerovao u mene...onda kada ja nisam...hvala mu za ruku...koja me polako i strpljivo dizala...i koja nije odustajala od mene...hvala što ni danas ne odustaje...i što moj put obogaćuje Njegovom riječju...
što zajedno samnom korača u onim djelovima puta ...koji su puni prepreka...hvala što mi pokazuje Put...
hvala za svo strpljenje samnom..malom ovčicom....koja još tako često zaluta s puta...i koju on vraća...
...a onda...hvala mojoj predragoj sestri...koju ovdje također pronađoh...i koja je postala dio tog puta...i bez koje sigurno ovog ne bi bilo...koja me svakodnevno potiče...čije srce beskrajno volim...
...Leticia, hvala ti ...
evo, ...tu sam...
...i pružam ruku...onu istu koja je pružena meni...kad mi je toliko značila...
Klečim pred križem i gledam u Tebe
Ti si Bog moj i raspet gledaš pred sebe
klečim i molim sve nijeme molitve
klečim i plačem uvijek isto kajanje
PODIGNI GLAVU DOBRI MOJ ISUSE
PRUŽI MI RUKE EVO ME KRAJ TEBE
PODIGNI GLAVU POGLEDAJ U MENE
PRUŽI MI RUKU NEMOGU BEZ TEBE
Kad patim i plačem o dali čuješ me
kad lutam i padam o da li vidiš me
nošen tvojom šutnjom u strahu gubim se
nošen tvojim MIROM JA STOJIM UZA TE
DIGNUT TVOJOM RUKOM PADAM PRED TEBE
OJAČAN TVOJOM RIJEČI , JA EVO SLAVIM TE!!!
listopad, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
malim koracima...prema Vječnosti...
Pomozimo djeci Benina
Pomoć im je potrebna odmah sada!
Udruga za pomoć djeci Benina ˝Anđeosko srce˝, Zagreb
račun otvoren kod Splitske banke 2330003-1151245014
kontakt@djecabenina.org