Image and video hosting by TinyPic

nebuloze@nemampojma.hr

petak, 04.01.2008.

Kazamat, 18.11.2007., 19h - u potrazi za izgubljenim smislom

Image Hosted by ImageShack.us


Nakon tmurnog dana, još tmurnija noć dočekaše već snijegom prekriven grad. Gledajući kroz prozor, vidim samo mrak, i naravno, jedno stalnog promatrača - svoj odraz u prozorskom staklu. Tiha glazba tjera zvukove noći, zvukove stare Tvrđe i teškog snijega na njoj. Dugački prazni hodnici protežu se unedogled, koraci dugo odzvanjaju u ustajalom zraku. I kraj sveg straha od mraka i tihih zvukova noći, mislim samo na jedno: kako sam tek samo odsjećena od svega, u kompleksu dugih hodnika, milijun vrata i mraka. Posvuda je mrak, sve dok ne nađem okidač i zasja desetak umjetnih svjetala. Osjećaj samoće me polako sve više i više obuzima, no ne treba čovjek biti u ogromnoj Tvrđavi praznih zidina da bi se osjećao sam. Pada mi na pamet mnogo misli.
(...............................)
Kao da u ova tri sata puca svaka moja veza s vanjskim svijetom. Ne dolaze ni oni koje zovem.
(..............................)
Katkad razmišljam, da li je uopće bitno sve to, tj ima li neku ulogu sve to što radim? Zašto da radim bilo što, kada će se naći ljudi koji to isto znaju napraviti mnogo bolje od mene? Kakvog li to uopće ima smila uvijek biti u nekakvoj sredini, ne isticati se ničime, te na kkoncu potonuti u sivilo svakidašnjice? Naravno da nema nikakvog smisla bezvezno tratiti vrijeme na snove i iluzije, kada točno znam da nemam talenta. Čovjek se mora, jednostavno se mora, roditi takav ili pak nikome ništa.
Dakle, na koncu, zašto da se uopće bavim bilo čime, od međuljudskih odnosa do umjetnosti, kada sve to skupa jednostavno nema nikakvog smisla i samo tratim vlastito vrijeme i živce?
No onda, na koncu konca se postavlja pitanje, za koji vrag da onda živim? Da besmisleno zgrčem novce, za nešto što ću možda željeti, ali na koncu me ni to neće uspjeti zadovoljiti. Zašto onda sve to, zašto život? Zašto ljudi? Zašto ovaj svijet? Zašto, kada na koncu ništa nema smilsla?

**dijelovi u zagradama su previše osobnog karaktera, te zato nisu objavljeni.
- 13:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.01.2008.

nebuloze za novu godinu

eto i tako već ulazim u treću godinu zaredom sa svojim blogom. nisam se proslavila, itekako sam ga zanemarivala prošle godine (dok je ona dvije i šesta očito bilo plodonosnija od sedmice). a štaš. nestala stara garda i naš voljeni blog.hr se pretvorio u još jedno novo horvatsko konzumentsko smeće, ovoga puta a'la naporna nova tv. mislim, prije je sve bilo cool, dok još nije bilo "modernizirano" - čitaj - nije bilo toliko reklama na sve strane i nije crkavao sistem zato što je bio preopterećen svakakvim gifovima, zvjezdicama, filmićima, fotkama i bogzna čime. glavno da je meni cijela arhiva pobrisana. ma divota. blogove sada pišu samo političari kojima je dosadno, novinari kojima je dosadno, sredovječne žene kojima je dosadno, tinejdžerke kojima je dosadno i općenito ljudi kojima je dosadno u životu pa žele svoju intimu podijeliti sa svijetom. ili jednostavno imaju dozu boleštine i perverzije koje ih tjera na pisanje. smatram da spadam u ove potonje, jer, ako je jedno sigurno, onda mi u životu dosadno nije. katkad ni ne znam što bi prvo, onda zatvorim oči i ne radim ništa. isprobana balkanska metoda. no, to je tek sada tako, kada je škola nemam vremena ni za svoje balkanske meditacije. no, 'ko ga šljivi. ionako, naši dragi političari su sretni ako ja makar završim srednju, iako bi fakultet bio još bolji, a mogu doktorirati i recimo iz povijesti šumarstva, tek toliko da imam neki doktorat, radi reda.
i tak, čekam kada će me izbaciti sa servera ili kada ću dobiti neku tužbu XD ali tko ga šljivi, radije da zborim "odma u facu", nego da pljujem po drugim serverima... ah, kad se sjetim vremena kada sam istovremeno vodila i po 15tak blogova. to su bila vremena XD kada čovjek ima 15 godina i puca od inspiracije, a ponajprije od hormona i želje da napiše nešto što će cijeli svijet čuti. a sada sam spala tek na gdjekoje javljanje, koje večinom ljudi ni ne pročitaju, već se čude količini postova i nebuloza o čemu sve to pišem. i tak. fale mi moji stari blogeri, ali hebiga, kada su svi pobjegli, pogasili blogove, pobrisali postove i ostala je još hrpa praznoglavih lovaca na komentare. što im to znači, ne znam, osobno mi ništa ne znače komentari, tipa "super blog i čitamo se". mislim, to je maltene copy-paste poruka. ali i to sam prošla već par puta XD daklem, o čemu da se piše u ovoj novoj godini? kada su sve teme već isfurane, o svemu se već pisalo, ne postoji ništa novo, ništa divlje što bi privuklo pažnju širih masa.
ne da mi se više pisati XD idem čitati kishona, a vi se frigajte sa svojim gifovima
dasvidanja XD
- 17:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>