Rad nedjeljom
Praznik. Danas je navodno praznik. Možda za one u državnim firmama ili privatnim koji se drže kalendara. Po ničemu oko mene ja ne mogu zaključiti da je danas praznik. Ustvari, muž je jutros ustao u šest, umjesto u pet, i otišao na posao. Nakon kave ja ću otići u trgovinu u susjedstvu. Kupit ću kruh, mlijeko i cigarete. Poslije podne, kao i svaki drugi dan ovog tjedna, spremit ću djecu i odvest ih kod moje mame. Sa mužem ću raditi na kući, odnosno u dvorištu, pojest će me komarci itd. Ako nam nestane mineralne, soka ili nečeg drugog, muž će otići u neku od trgovina i kupiti. Jer, mada skoro sve trgovine danas rade do 12, uvijek ima neka koja radi cijeli dan. I tom trgovcu, kao i većini trgovaca u našem malom gradu, danas je radni dan. Ako mi slučajno zatreba svježeg kruha, peciva ili poželim smazati burek (neću, nego samo hipotetski), radi neka od pekara. Ostale rade obavezno do 12, ali uvijek ima neka koja radi cijeli dan. I curi koja je u pekari, danas je radni dan. Platit ću, u većini slučaja, karticom ako nemam keša. Ako mi treba keš, otići ću na bankomat. Ako moj ne radi, a to se zna dogoditi, u krugu od 50-100 metara, imam pet drugih bankomata (Sonic, Slavonska banka, Poštanska, Reiffeisen, Erste) Ovako, sad sam navela da za skoro sve što mi danas zatreba, mogu u roku 15 minuta, ovisno da li sam pješke ili makinom, ... kupiti. Da li mi to odgovara? Da. Da li je to dobro, uzevši u obzir ljude koji rade u trgovinama ? Ne.
Kao što bi rekao netko "nema više ni petka, ni svetka" za te ljude. Odnosno, to su uglavnom žene. Veliki sam protivnik skoro svih stvari koje propagira Katolička crkva kod nas (miješanje u politiku, vjeronauk,kontracepcija), ali u vezi rada nedjeljom i blagdanima, e tu sam uz njih. Ne zbog svjetkovanja Dana Gospodnjeg, nego zbog tih ljudi koji rade. Evo, napr, u našoj trgovini rade dvije žene. Imaju samo dva slobodna dana u mjesecu. Jednu nedjelju radi jedna žena, drugu- druga. Na TV-u, u raznim kontakt emisijama koje govore o radu nedjeljom, uvijek se javi neki suprug od žene koja radi nedjeljom i čujem uvijek jednu rečenicu koja glasi ovako: " Zamislite kako je meni, ja rijetko imam nedjeljni ručak i jedem podgrijano". Prevedeno na moj jezik:" Zamislite kako je meni. Moja žena radi u trgovini, umjesto da radi doma i kuha mi juhu sa mrkvom i poha šnicle, guli krumpir, pere salatu i pravi princes krofne". Svatko tko zna kako je tapkati oko slavonskog tradicionalnog nedjeljnog ručka, pogotovo po ljeti, zna koliko se žena preznoji i naradi dok dokona familija leži pred televizorom. Odoh ja sa teme.
Nekad nije bilo svježeg kruha nedjeljom. Kupili bi dvije štruce subotom. I nije nam bilo ništa od tog starog kruha. Trgovine nisu radile. Pekare nisu radile. Evo mi napr. kupili smo sve za kuću nedjeljom u Baumaxu u Osijeku. I onda to pričam šogorici iz Austrije pa ona šokirano pita "U nedjelju?". Da, u nedjelju, jer je tu nedjelju moj suprug bio slobodan, i imali smo prijevoz, inače radi dva vikenda u mjesecu. Više bih voljela da mi suprug ima kakvo- takvo normalno radno vrijeme, pa da to odem uzeti u subotu ujutro ili neki drugi dan. Ili bih nešto iskemijala iz jednostavnog razloga jer bih bila prisiljena pošto trgovina ne radi.
U vezi novca, dizali smo ga u banci. Vikendom si mogao jedino čekati ponedeljak ako trebaš novac, a karticom nisi mogao uzimati novac na bankomatima i platiti račun u lokalu ili trgovini iz jednostavnog razloga jer nije bilo bankomata, mnogi lokali nisu primali kartice, a i da jesu, jako važno, jer kartice nismo ni imali. Koliki je danas broj kartica u Hrvatskoj po glavi stanovnika? Vjerujem velik, ne moram ni čekati neke statistike. Nije da se ja bunim i želim vratiti u Srednji vijek, ali imam lagani osjećaj, da sam prije lakše baratala sa novcem jer nisam mogla do njega. I kao da sam manje trošila i više imala. Ili je to tako jer sada imam dvoje djece, i kuću koju adaptiram, ili,.... odo ja sa teme
U toj obećanoj, priželjkivanoj, i bogomdanoj Europi, kojoj naša Vlada tako stremi (moj stav nije bitan), ne radi se nedjeljom. I većina trgovina subotom stavlja ključ u bravu u 17,00 odn. 18,00 sati. I nisu siromašniji od nas. Čak suprotno. Radnik je plaćen za svoje prekovremene, i ima pravo na tjedni odmor. I radnice u Billi ne rade za siću koju primaju naše žene, a da o čišćenju snijega, i ostalim stvarima ne govorim.
Ispitivali su trgovce kod nas što misle o radu nedjeljom. I mnogi su rekli da su se već navikli, i da nema problema ako i rade, ali neka im to i plate. U Hrvatskoj se skupi, navodno, 4.000.000 neplaćenih prekovremenih radnih sati. Ostajanje nakon radnog vremena, praznici i nedjelje. Broj velik, pozamašan čak, ali navodno istinit.
Da li smo postali razmaženi s tim nedjeljama? Mislim da jesmo. Evo opet jedan primjer. Svaki dan odlazim u trgovinu u susjedstvu. I kad je najveća gužva? Nedjeljom! To je jedini dan kad vidim ljude iz okolnih ulica koje ne vidim danima, pa dok čekamo da žena nareže salamu, zamota bombonjeru, izvaže banane, .... malo popričamo. Dok je drugim danima nekad laganini, pričala mi jednom trgovkinja, nedjeljom se baš ful umori.
Kad bi ukinuli rad nedjeljom, nama potrošačima ne bi to bilo pravo. Navikli smo se. Pa bi prošlo neko vrijeme, i onda bi se i na to, opet, navikli. Trgovci bi imali bar četiri dana mjesečno odmora, a da li će doma mijesiti domaće rezance, filovati torte ili spavati do dvanaest, njihova stvar. Ako mi imamo bar nekoliko dana mjesečno da se odmorimo, i to nam se garantira i Zakonom o radu (još kad bi ga se i pridržavali), neka onda imaju i oni. Neće se ništa strašno dogoditi ako ne možemo kupovati nedjeljom. Može se uključiti mozak dan ranije.
