UN dijeta i još svašta



Da sama sebi ne pljunem u usta, s obzirom da je ovaj blog otvoren zbog skidanja kila, a pretvorio se u čisti egzibicionizam, evo ideja što jesti i kuhati dok ste na UN dijeti.
Mesni dan; štruca od faširanog sa kuhanim jajima, zelena salata, šnita kruha, juhicaaaa. Pile s mlincima, ali bolje da nema puno masti u onom saftu. Dva- tri komada piletine, malo mlinaca, salate i vidite da ti mlinci zamjenjuju šnitu kruha. Pripaziti na količinu.
drugi dan; police krumpira. Prerezati desetak krumpira, može i više, dobro zagrijati pećnicu, poslagati u pleh, posoliti, na vrh prsta malo ulja i posuti po policama.Peče se oko, otprilike, čirka, cirka, oko pola sata. Zašto sam napisala "desetak krumpira, i više" ? Jer imam muža koji je porijeklom Ličan, ustvari njegova stara, pa me pili da je to njihovo "nacionalno jelo" (nisam znala da postoji ta nacionalnost, ali nema veze). Ja mu onda narežem suhog, skuham jaja, usolim luka, i on se osjeća kao da sjedi u drvenoj kolibi, na sred prostorije vatra, puno dima, vani ovce bleje, snijeg do pazuha, i sve tako redom. Jest da on to nikad nije vidio u živo, ni u Slavoniji, a kamoli u Lici, ni kolibu, ni vatru na sred kuće, mislim da nikad nije ni bio tamo, ali nema veze. Ovo nije uputno spominjati njegovom tati, koji je porijeklom Šokac, njegovi došli iz Bosne prije par stotina godina, baba je mađarsko-njemačko-podravski mix, svi svojataju ovaj krumpir, pa bi moglo doći do krvoprolića u familiji i rekonstrukcije u "Istrazi", sve zbog toga čije su zapravo police, tj. čije je to "nacionalno jelo". Tako. Ja jedem samo krumpir i salatu, on sve ostalo.
Dobro je i dan prije skuhati lonac graha. Tako da taj dan ne moram kuhati ništa, a muž jede grah dva dana zaredom. Kako u tom grahu uvijek ima slanine, suhih rebara, kobasice ili šunke, on se opet osjeća kao da sjedi pored nekog ognjišta. Jako bitno za priču. Jako je bitno da on ne sazna da ja pišem neki kvazi-blog, jer je dovoljno informatički pismen, pa bi bili mi u rekonstrukciji "Istrage" uz komentar Branke Romac. Branka bi rekla zašto je zapravo došlo do nemilih događaja, što je to blog, i čije je nacionalno jelo "grah sa suhim rebrima". U menijima srpskih restorana je nekad pisalo "pasulj sa suvo meso". To je onda to. Samo što je naš grah sigurno bolji od njihovog pasulja, kao što je sve naše najbolje na svijetu, a najbolje od svega su rekonstrukcije stvarnih događaja u emisiji "Istraga".
Treći dan, znam za večeru ispeći palačinke. Pojedem tri. Čije je to nacionalno jelo zapravo, ne znam. Pokušala sam rasvijetliti misterij, ali taj podvig nije polučio uspjehom. Naime, tamo preko di sam živjela, peku ljudi palačinke. Ovdje peku palačinke. Učila francuski u školi, tamo se vele "le creppes" ili tako nekako. Imaju i one debele američke palačinke sa praškom za pecivo, a ove normalne, naše,oni nazivaju "francuske". Kao što i pomfri, pohani kruh i mnoge druge stvari za jesti, kod njih imaju prefiks "french". Valjda im je to fancy. Nemam pojma. Bili kod nas prije par godina Mađari ugraditi rotet(n)e. I ja slučajno imala palačinke na stolu. Jedan je bio Mađar vulgaris, a drugi pripadnik naše manjine tamo, radi kao profa u školi, a u fušu je prevoditelj ovima što po Slavoniji postavljaju rolet(n)e. I sjeli ljudi, ja skuhala kavu i ponudim ih kolačima. A ovaj Mađar stao vikati "palačinte, palačinte". Ja htjedoh ispasti jako pametna i obrazovana, pa rekoh ovom našem, Hrvatu, kako je to austrijsko nacionalno jelo, jer oni vele "palačinken" ili "fan kuhen", fan je tava, a kuhen je kolač. Sva sam blistala od ponosa, opet je bljesnula moja ponicljivost, načitanost, obrazovanost i logično razmišljanje. Radnici nisu pokazali neko oduševljenje kad su čuli što sam rekla. Nisam ih nešto impresionirala ni kao intelektualac. Obojica su bili jako povrijeđeni. Palačinte su naše jelo, reče tada mađarski Krokan. Mađar je kimao glavom, govorio "palačinte mađarorsag, mađarorsag palačinte" i brisao fleku na majici, jer je iscurio pekmez od višanja. Savjet; bolje koristi neki gušći pekmez, i da palačinke nisu jako vruće. A moja šogorica je u Austriji, i rekla sam joj da su palačinke mađarsko nacionalno jelo, i onda je njena prijateljica Austrijanka, po imenu Anemari, rekla da Mađari seru kvake, jer kako "fan kuhen" mogu biti mađarski kolači, kad je "fan" njemačka riječ i znači tava, a palačinke se peku u tavi. Ne znam da li kod njih postoji neka emisija kao kod nas "Istraga", možda i ima, možda imaju i rekonstrukcije stvarnih događaja (meni najjača ona o "zagorskom krvoloku" Vinku Pitanriću, a ni ova sinoć nije bila loša, pogotovo kad Živko Korać viče "ustaše, ustaše, jebam vam majku ustašku, dobra vam ova hrvatska piva"). Mada si ja nešto mislim, i dođem tako do zaključka da Austrijanci nisu u stanju napraviti jednu tako dobru i kvalitetnu emisiju, ni oni a ni itko drugi, a takvu dramaturgiju, glumce naturščike, bespotrebnu golotinju, autentični govor pojedinog područja, babu jataka koja sjedi pored prozora i šije (na mašini), Jovana koji pije dobru hrvatsku pivu, .... oni, i svi drugi, mogu samo sanjati. A sigurno nemaju ni Branku Romer. Toliko o palačinkama.

Za taj treći dan se može kupiti i jedna "Snjeguljica" u trgovini. I naravno, poslije štanga čokolade.

Voćni dan; voće razno. Banane za ručak mogu, ali ne više od dvije. Najbolje je ljeti, kad su jeftine lubenice, bilo od ovih mojih zemljaka, bilo da su iz Makedonije. Tema za "Istragu"; kako zelena mafija uništava poštenog hrvatskog seljaka po imenu Vlada, koji je došao od preko, tamo imao dva maksima zemlje, dva kera i dve mačke, a sad jedva uspije skupiti za polovnu Vectru jer vodi rat protiv nepoštenog makedonskog seljaka po imenu Blagoje. Taj rat gubi jer su njegove lubenice za kilu - pet kuna, a vo Makedonija - kunu. Ustvari, najbolje je držati ovu dijetu u kolovozu.Onda su lubenice po kunu, i pored ceste, i u Billi (vo Makedonija). Nije loš ni rujan. Pored ceste, pogotovo pred kraj mjeseca, platiš jednu, dobiješ dvije. Ovi pored ceste vele "dve". U Billi ne vele nikako, jer kod njih više nema lubenica.

Znam napraviti cedevitu lajt, ne da kupim takvu, nego u bocu od litre i pol, stavim cedevite, ali ne puno, taman da malo oboji vodu, i tim se natakam. Kava sa mlijekom se može piti samo onaj prvi dan kad se jedu bjelančevine. To je onaj prvi, takozvani Mesni dan.

Sad kad sve ovo pročitam, ispada da mi uopće nemamo svoju kuhinju. Onu nacionalnu. I sarma, i juha, i palačinke, i fiš, i gulaš, i paprikaš, i škampi na buzaru, i dagnje na buzaru, i brodet, i pašticada, i štrukle, i knedle, i grah sa suhim mesom, i ćevapi, i sitni kolači, .... se mogu naći u susjednim zemljama, a i šire. Kaže mi baba Jana da su naše nacionalno jelo žganci. Ajd, dobro, a to prave i u Brazilu, i u Italiji, i preko, i zovu ih kačamak. Koje bi na kraju bilo naše nacionalno jelo ? To se mogu pitati oni koji nisu na UN dijeti. Mi ćemo probati izdurati Voćni, a nakon toga, i Vodeni dan. Najbolje je naštelati da nakon Vodenog, Mesni dan spadne u petak, kad možemo bez rušenja po kući i titranja pred očima, uživati u "Istrazi" i novim rekonstrukcijama stvarnih događaja.

Svi ostali, dobar tek!















13.05.2006. u 20:13 | 18 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ja sam friška mama. Rodila sam svoje drugo dijete prije nepunih četiri mjeseca. Dojim. Želim smršaviti. Ne želim ići na neke resriktivne dijete, jer se ne radi samo o mom zdravlju, već tu imamo i jednu predivnu, naprednu bebicu. Imam kila.. puno. Na porodu sam je bila trocifrena brojka. No comment! Želim opet biti komad kao nekada. Za sada mi je cilj 80 kg. Moram se disciplinirati, jer se doslovce prežderavam. Eto, blagdani su prošli, a ja opet preko devedeset kila

Linkovi

blog.hr
Monitor.hr

erich2.
wannabethin
dubai2
zarjamama
slobs
annne
cadez
zrinskopismo
906090

volim sve što vole mladi

...i oni malo stariji.

Omiljena knjiga - Lovac u žitu
Omiljeni film- American Beautty

Obožavam čitati kad imam vremena, a to je u zadnje vrijeme rijetko. Kad klinci porastu, i kad budem imala puno puno love, voljela bih vidjeti Aziju. Europa mi nije nešto, sve je na isti kalup. Ako kužite što želim reći.

Blog sam pokrenula da sama sebe motiviram na mršavljenje, ali što zdravije, jer imam i bebicu. kiss

U zadnje vrijeme pišem. Uglavnom kratke priče. Kad skinem nešto kila, a to mi je sad jedna velika briga, onda ću nešto ovdje objaviti. Još nešto o meni. Živim sa suprugom i dvoje djece. U braku sam 7 godina. Kupili smo kuću koju adaptiramo, i planiramo u narednih nekoliko mjeseci preseliti. Živim u jednom slavonskom gradiću. Trenutno sam debela, i nadam se da ću uskoro mijenjati podatke na ovom blogu, tj. da više neću ni misliti niti spominjati svoju kilažu, odn. tonažu



idu mi na živce: Branka Šeparović, ne moram objašnjavati zašto
Branko Uvodić (u srcu prkosne, ponosne Slavonije, Podravine, Bilogore ili čega već), Boris Mirković, ma čovjek je jednostavno fe-noo-mee-naaa-laaan, pogotovo kad vodi "Žutu minutu" a ja to moram gledati jer imam sina od 3,5 godine, kad je Izbor za miss, mada to ne gledam, ali uvijek naletim na TV-u na neku raspravu o tome, a svi se ufuraju u to, samo zbog neke frajle koja će se ionako udati za nogometaša i bolit će ju đon za nas sve skupa dok bude obilazila butike u Milanu i kupovala sa popustom jer je žena od toga i toga. Matko iz BB, jer je obična seljačina i sirovina, i kao predstavlja Dalmaciju, a ja znam odande masu dobrih ljudi. To se gledalo jer imam sina od 3,5 godine. Danijela Martinović, najbolja mi je bila kod Zuhre, kad je onim namješteno-bebastim glasom, složene slatke face, treptala okicama (da mi je znati tko samo pada na ovo) na svaku riječ odgovarala "A Gospe moja blaaaženaa...", fuj. Neka si samo pogleda tekstove i koje gluposti pjeva. Magazin i sve vezano uz njih. Ne moram objašnjavati zašto. Mijenjam ženu. To mrzim iz dna duše. I još neke stvari na RTL-u. Ima toga još, kad se sjetim, napunim box....

Da li ja išta volim? Pa volim, već sam rekla da volim sve što vole mladi, skupljam salvete i želim se dopisivati sa mladima iz cijeloga svijeta. Volim EKV, i The Pixies, volim Ali G in d havs, bez obzira na seksističke komentare, pogotovo onog reportera iz Kazahstana. On mi je idol.... Volim i G.Klimta, kad gledam one njegove tete, zapitam se da li se meni zbilja sviđaju samo muškarci. Volim baroknu glazbu, pogotovo Bachove "Brandenburške koncerte". Satan Panonski reče "Kao što pank srce veseli...". Debelamama reče "Kao što Brandenburški koncerti srce vesele...". Nije rima, ali meni štima. Sad će neki ozbiljno-glazbeno-obrazovani frik reći da su ti koncerti već kliše, i da to svi vele. Ali ja sam bosansko-poljski miks, odrastao u Vojvodini, moj tata je svake nedjelje slušao Radio Sarajevo i "Selo veselo" koje je počinjalo sa "U mom selu dvije žene plaču, limuzina zgazila krmaču..." (živa istina), pa se može reći, u vezi glazbe, da sam dobro i ispala. Volim i film "Magnolija", ponekad me strah da ću ispasti kao onaj što je hodao po kvizovima, volim Klajv Ovena, jedno vrijeme sam čak bila zaljubljena u lik iz knjige; Dostojevski "Bjesovi", a tip je Stavrogin. Kažu da sam kao dijete voljela jesti šampitu.
Kad se sjetim ostalog, napunim box......

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se