Imate novu poruku

ovo moram napisati

Nisam neki tip od mobitela. Većina poruka koje mi stižu su od banke. Viđam ljude koji po cijeli dan nekog vraga tipkaju, stižu im poruke, pa tipkaju opet, pa šalju i tako u krug. Ja sam totalna suprotnost. Da nema ove banke i Obavijesti o mom tekućem računu, rekla bih da imam svega nekoliko poruka u mobitelu. Ovaj koji sad imam je neki simens. Imala sam prije onaj pretpotopni preklopni erikson (uopće ne znam ni kako se pišu ti nazivi, niti me zanima), i za Božić prije dvije godine, ja sam dobila od muža novi sa kamerom i sto drugih funkcija koje uopće ne koristim, ne znam ih koristiti, i ne zanimaju me. Bila sam ljuta zbog tog dara. Ja sam htjela neku knjigu ili kakvu kozmetiku. Prodala sam stari erikson, uslikala djecu par puta, i to je to. Dok sam radila, služio mi je umjesto vekerice. Odmah prvi dan sam zaspala, nisam znala namjestiti budilicu, došla sam sa sat vremena zakašnjenja na posao, bila glavni predmet zajebancije cijeli dan, a kad radite sa puno ljudi, od kojih su mnogi muškarci, onda krenu razne dvosmislene pričice zašto sam zaspala, "tko je lego na gaće" i slično, dok ne dođe nova žrtva koja kasni na posao. Tako, to vam je moj odnos sa mobitelom. Jedna sam od rijetkih kojima je to muka koju uvijek traže po kući, pa ju nađu tek nakon poziva sa fiksnom telefona, ukoliko ne iscuri baterija. Da, i to punjenje mi ide na živce. Meni mobitel zbilja služi samo za hitne pozive kad sam negdje vani, ili na putu. Za čas prođe onih nekoliko mjeseci kad moram obnoviti bon. Tako.
I sad šta sam ja htjela? Prvo i prvo, vidjeli ste kakakv sam očajan mobitelac. Sad slijedi nastavak; prije godinu dana, žena od jednog mog dragog rođaka rodila. I ja i muž nakon 3 mjeseca odlučimo otići kod njih u babinje. Kako je ovdje jako bitno da se nekome odužiš i slično, a oni meni nisu bili "dužni", jako su se začudili kad smo se suprug i ja pojavili sa punim vrećicama, robicom i novcem koji smo stavili bebi pod jastuk. Nisu oni znali da sam većinu toga kupila u Austriji na nekom sniženju, mada je sve bilo jako lijepo. Možda se u tim rozim stvarčicama ogledala moja želja za curicom. Ne znam. U svakom slučaju, stric je navodno plakao kad smo mi otišli, dizao u nebesa mene i mog muža i tako. Ja sam rodila prije četiri mjeseca, i bili oni meni na babinjama da "se oduže". Žena od mog dragog bratića je bila opet trudna i trebala je roditi za par tjedana. Rodila ona dečka, vidjeli se slučajno kod doktora i pita ona mene kad ću doći. A čuj bejbe, doći ću, ali moj muž je upravo u gipsu, imam dvoje djece, čim se on oporavi idemo delati na kuću, moram se brinuti i o djeci i o njemu, u svakom slučaju ću doći, a kad, e ne znam. I tako to bi.

Nakon par dana su krenule njene poruke. Pitala me je kad ćemo doći. Rekla sam da ne znam, ali ću joj se javiti. Da vas sad ne tušim, poruke su dolazile svaki drugi dan, a nakon Uskrsa svaki dan, i to nekoliko puta. Čestitala mi je blagdan i pitala kad ću doći. Onda su krenule poruke tipa da kako sam ja, muž i klinci i hoćemo li doći danas, a ako budemo dolazili, kad točno, i slično. Meni ni na kraj pameti nije bilo da dolazim zbog silnih obaveza, ali sam mislila doći svakako, pa mi je to počelo lagano ići na živce. Onda bi došla poruka "Kako si ?". A ova ne zna koji sam ja zagriženi antimobitelac, pa joj ne bih odgovorila, a ako bih, onda bi slijedilo "Hoćete li doći danas ? ". Jednom sam popizdila i napisala joj da mi muž sad radi drugu smjenu, da radi i vikend, a u subotu poslije ide delati na kuću, slobodni smo u nedjelju. Ona je rekla da oni ne mogu u nedjelju jer su "zauzeti" što god to značilo. Ja sam joj onda napisala "Pa reci više onda kad želiš da dođemo?". Kao može bilo koji drugi dan, ali poslije pet, kad moj dragi bratić dolazi sa posla. Već sam počela sumnjati u zdravi razum mog bratića, i pitati se kojeg je to daveža dosadnog oženio. Dobro, prošao taj tjedan, muž došao s posla u nedjelju i kaže da bi mogli do ovih. Ja mu velim da su oni rekli kako su zauzeti. Ode on sa klincima vani, ja odmah usisavač i krpu u ruke da dovedem stan u red. Stiže poruka. Oni su sad slobodni POLA SATA, pa mi MOŽEMO doći. Ja popizdila. Ma tko si ti kozo jedna da meni sad pišeš raspored šta ću ja raditi, jel ti misliš da si mi ti numero uno stvar na svijetu ?!!! Ti ćeš meni izigravati Anu Karenjinu ili koga već, pa ono, danas nam je dan za primanje, i Naša Visost će odvojiti pola sata svog dragocjenog vremena za goste. Ma odjebi u skokovima! Bila sam ljuta ko ris. Nisam joj odgovorila ni tad, ni nakon pola sata. Sutradan opet ispočetka. Stiglo je nekoliko poruka, i kad sam joj ja rekla da radim u bašči (znači moram završiti posao, doći ovamo, istuširati se, spremiti djecu), muž frajka sa mojim tatom,..... pitala je kad ćemo doći! Onda je nazvala i pustila da jednom odzvoni i prekinula. A ja sam sisala veslo ! Nisam luda da ju zovem, zato je odmah i prekinula da bi bio zabilježen poziv, pa da moram nazvati. I uvijek je u tim porukama bilo "hitno mi javi", "odmah" i slične trice. kaže mi stara da koji joj je klinac jer "ja nisam njoj dužna" ja joj velim da mi to zbilja nije bitno, jer se ne radi o njoj nego o bratiću, pa kaže ona ajd otiđite da ju više skinite sa dnevnog reda. Pošaljem ja poruku, naglašavajući gužvu u kojoj sam cijeli dan, da mogu doći u osam. Može. Krenuli mi autom, kad smo ulazili u njihovu ulicu bilo je već 7:40, dok smo se vozili stigle su tri poruke i jedan prekinuti poziv. "Da li dolazimo ? ". Da dolazimo, antikriste jedan, davežu jedan glupi, kozo nad kozama ! Nisam joj poslala ništa nazad.Dobila sam želju da se vratim, nazovem ju i pitam zna li ona što je to lobotomija, i da li je možda imala sličan zahvat. Došli tamo, obavili to čudo i došli doma. Najzad imam svoj mir. Izbrisala sam svaku uspomenu na te poruke, mada sam i prije stalno brisala, sad ih je bilo ostalo najmanje 20 ! Bez komentara.
Ni muž, ni ja, ni mama, ni svekrva, nikom nije jasno koji je vrag bio ovoj ženi. Ubila me je u pojam. Ubila mi je svaku želju da opet odem tamo. A bratić mi je stvarno legenda od čovjeka, dobar kao kruh, a kojeg je gnjavatora oženio! E majko moja!

Tako, samo da nekom kažem


11.05.2006. u 14:36 | 12 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ja sam friška mama. Rodila sam svoje drugo dijete prije nepunih četiri mjeseca. Dojim. Želim smršaviti. Ne želim ići na neke resriktivne dijete, jer se ne radi samo o mom zdravlju, već tu imamo i jednu predivnu, naprednu bebicu. Imam kila.. puno. Na porodu sam je bila trocifrena brojka. No comment! Želim opet biti komad kao nekada. Za sada mi je cilj 80 kg. Moram se disciplinirati, jer se doslovce prežderavam. Eto, blagdani su prošli, a ja opet preko devedeset kila

Linkovi

blog.hr
Monitor.hr

erich2.
wannabethin
dubai2
zarjamama
slobs
annne
cadez
zrinskopismo
906090

volim sve što vole mladi

...i oni malo stariji.

Omiljena knjiga - Lovac u žitu
Omiljeni film- American Beautty

Obožavam čitati kad imam vremena, a to je u zadnje vrijeme rijetko. Kad klinci porastu, i kad budem imala puno puno love, voljela bih vidjeti Aziju. Europa mi nije nešto, sve je na isti kalup. Ako kužite što želim reći.

Blog sam pokrenula da sama sebe motiviram na mršavljenje, ali što zdravije, jer imam i bebicu. kiss

U zadnje vrijeme pišem. Uglavnom kratke priče. Kad skinem nešto kila, a to mi je sad jedna velika briga, onda ću nešto ovdje objaviti. Još nešto o meni. Živim sa suprugom i dvoje djece. U braku sam 7 godina. Kupili smo kuću koju adaptiramo, i planiramo u narednih nekoliko mjeseci preseliti. Živim u jednom slavonskom gradiću. Trenutno sam debela, i nadam se da ću uskoro mijenjati podatke na ovom blogu, tj. da više neću ni misliti niti spominjati svoju kilažu, odn. tonažu



idu mi na živce: Branka Šeparović, ne moram objašnjavati zašto
Branko Uvodić (u srcu prkosne, ponosne Slavonije, Podravine, Bilogore ili čega već), Boris Mirković, ma čovjek je jednostavno fe-noo-mee-naaa-laaan, pogotovo kad vodi "Žutu minutu" a ja to moram gledati jer imam sina od 3,5 godine, kad je Izbor za miss, mada to ne gledam, ali uvijek naletim na TV-u na neku raspravu o tome, a svi se ufuraju u to, samo zbog neke frajle koja će se ionako udati za nogometaša i bolit će ju đon za nas sve skupa dok bude obilazila butike u Milanu i kupovala sa popustom jer je žena od toga i toga. Matko iz BB, jer je obična seljačina i sirovina, i kao predstavlja Dalmaciju, a ja znam odande masu dobrih ljudi. To se gledalo jer imam sina od 3,5 godine. Danijela Martinović, najbolja mi je bila kod Zuhre, kad je onim namješteno-bebastim glasom, složene slatke face, treptala okicama (da mi je znati tko samo pada na ovo) na svaku riječ odgovarala "A Gospe moja blaaaženaa...", fuj. Neka si samo pogleda tekstove i koje gluposti pjeva. Magazin i sve vezano uz njih. Ne moram objašnjavati zašto. Mijenjam ženu. To mrzim iz dna duše. I još neke stvari na RTL-u. Ima toga još, kad se sjetim, napunim box....

Da li ja išta volim? Pa volim, već sam rekla da volim sve što vole mladi, skupljam salvete i želim se dopisivati sa mladima iz cijeloga svijeta. Volim EKV, i The Pixies, volim Ali G in d havs, bez obzira na seksističke komentare, pogotovo onog reportera iz Kazahstana. On mi je idol.... Volim i G.Klimta, kad gledam one njegove tete, zapitam se da li se meni zbilja sviđaju samo muškarci. Volim baroknu glazbu, pogotovo Bachove "Brandenburške koncerte". Satan Panonski reče "Kao što pank srce veseli...". Debelamama reče "Kao što Brandenburški koncerti srce vesele...". Nije rima, ali meni štima. Sad će neki ozbiljno-glazbeno-obrazovani frik reći da su ti koncerti već kliše, i da to svi vele. Ali ja sam bosansko-poljski miks, odrastao u Vojvodini, moj tata je svake nedjelje slušao Radio Sarajevo i "Selo veselo" koje je počinjalo sa "U mom selu dvije žene plaču, limuzina zgazila krmaču..." (živa istina), pa se može reći, u vezi glazbe, da sam dobro i ispala. Volim i film "Magnolija", ponekad me strah da ću ispasti kao onaj što je hodao po kvizovima, volim Klajv Ovena, jedno vrijeme sam čak bila zaljubljena u lik iz knjige; Dostojevski "Bjesovi", a tip je Stavrogin. Kažu da sam kao dijete voljela jesti šampitu.
Kad se sjetim ostalog, napunim box......

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se