vrijeme je za duži post
iako ne pišem kao prije...
iako su skoro postovi obrisani zbog moje sigurnosti...ovaj blog već godinu i nešto manje od 3.mjeseca živi.
kroz godinu dana svašta se promijenilo.
bilo je uspona i padova.
sve u svemu,još uvijek bilo je više boljih dana.
noćas sam opet bila s njim.
napunila sam baterije.
iako i sama znam da nisam smjela bit s njim.
jer ovo je igra bez granica koja traje od 5.mjeseca.
od početkog 5. mjeseca.
i ne znam kud ovo ide.
igramo igru bez granica.
to znam.
no,kažu da je jutro pametnije od večeri.
i je.
sad sam spremna.
sad više ne mogu ništa izgubiti.
sad je sve na meni.
a ja ću otići na voćnu dijetu 3.tjedna.
mogu ja to.
znam da mogu.
sad su mi baterija napunjene.
sad sam spremna samo na pobjede.
sad znam da mogu.
tu su i one.
moje leptirice i naš kutak.
kutak koji javnosti nije dopušten.
tu su i one.
dvije su.
volim ih.
moje prijateljice.
s poremećajem,al...nikad neću pričat s njima o tome.
pravim se da ne vidim.
ti je i ona.
debela i tužna.
moja starija seka.
tu je i on.
koji mi je napunio baterije.
koji mi je dao jučer snage za dalje.
04.11.2007. | 12:36 | 3 K | P | # | ^
