< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Jedan na jedan, "ja" vs. ja


Counter

Website Counter


Quod me nutrit me destruit

Visina:168cm
Tezina:48-50kg
Mjere:86-59-89
Godine:22

DiT:
-nalazi se u zacaranom krugu anoreksije, s vrlo rijetkim fazama bulimije
-neuspjesno pokusava pronaci izlaz
-studira ekonomiju
-sminkerica i veliki ovisnik o shoppingu
-al zato vise nema decka metalca:-)
-perfekcionistica
-voli citati
-Hessea posebno
-vjeciti je filozof
-jednog ce dana napisati knjigu( o objavljivanju iste dobro ce razmisliti)



Trenutno najbolje opisuje ono sto osjecam:

Please die ana
For as long as you’re here we’re not
You make the sound of laughter
And sharpened nails seem softer

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

Imagine a pageant
In my head the flesh seems thicker
Sandpaper tears corrode the filth

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

And you’re my obsession
I love you to the bones
And ana wrecks your life
Like an anorexia life

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Open fire on the needs designed
Open fire on my knees desires
On my knees for you



Čitam:

Anna
Anne
Broken_Ariel
Ana*Angelique
Debela leptirica(Mateja)
Holy
Rexia
Lutka sa naslovne strane
Crvena
Ledolina/Nimfeta
Psihosavrsenstvo
Raven
Shizofrenia
Sweetana
Tender

Samo mali djelic onih koje volim:

"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... "
(Herman Hesse)


"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)


"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)


"Dobrota u riječima stvara povjerenje.
Dobrota u mislima stvara dubinu.
Dobrota u davanju stvara ljubav."
(Leo Tse)


"Carstvo može biti povjereno samo čovjeku koji voli svijet jednako kao i svoje tijelo."
(Leo Tse)


"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
(Mahatma Gandhi)


"Da, recite da sebi, svojoj izdvojenosti, svojim osjećajima, svojoj sudbini! nema drugog puta. ne znam kuda on vodi, ali vodi u život, u zbilju, u ono goruće i nužno. možete ga smatrati nepodnošljivim i oduzeti si život. svatko ima tu mogućnost i pomisao na nju često nam godi, meni također. ali vi ne možete uteći s tog puta nekom odlukom, izdajom vlastite sudbine i smisla, pridruživanjem "normalnima". to ne bi dugo potrajalo i bacilo bi vas u još veći očaj od sadašnjega."
(H.Hesse)


"Svi su ljudi rođeni originalni, kako to da umiru kao kopije?"
(Young)


"Prepreke su one zastrašujuće stvari koje vidimo kada odvratimo pažnju od naših ciljeva. "
(Henry Ford)


"Težite za uspjehom, a ne za perfekcionizmom. Nikada ne odustajte od svojega prava da budete u krivu, jer tada ćete izgubiti sposobnost da učite nove stvari i krećete naprijed u svom životu. Zapamtite da se iza perfekcionizma uvijek krije strah. Suočite li se sa vlastitim strahovima i dopustite si da budete ljudsko biće, to će vas, paradoksalno, učiniti sretnijom i produktivnijom osobom."
(Dr. David M. Burns )


"U svijetu bez iluzija covjek je stranac."
(A. Camus)


Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(A.G. Matos)


Sada,
kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.

Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.

Požurimo,
s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.

Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš.

Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene.

Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!

Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati... Osjećat ću tugu
jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.

Nestat će sjaja u travi.
Nestat će veličanstvenosti svijeta.
Ostat će samo blijeda slika
onoga što je prošlo.
(W.Wordsworth)

ponedjeljak, 30.06.2008.

Jos uvijek sam tu...

Nekako nemam inspiracije za pisanje. Imam osjecaj da stojim na mjestu i da je u mom zivotu bas sve uvijek isto.

Ponedjeljak je. Uvijek sam voljela ponedjeljke. I opet ispisujem redke svoje biljeznice novim planovima i cvrstim odlukama kojih cu se ovaj put drzati.

Iako nisam ni svjesna, ipak sam se promijenila. Ne prakticiram vise vodene dane. Iz razloga sto sam ozdravila ili iz razloga sto vise ne mogu, nije ni bitno. Ne jedem puno, ali tu i tamo mi se zalomi koji binge. I onda opet u krug, mislim da sam jadna, mislim da sam slaba. Mislim da sam debela i mrzim svaki dio svojeg ja. Oblacim njegovu najsiru majicu, kao da ce prekriti izdajnicke posljedice utjehe u hrani, kao da ce sakriti sram koji osjecam. I tada vjesto izbjegavam njegove dodire ispod majice, vec uvjezbanim osmijehom otklanjam sve njegove sumnje.
Srecom, takvi su dani sve rjedji i rjedji.
Voljela bih da nestanu, jednom zauvijek. Voljela bih iscupati svoju sjebanu psihu i previse kriticki nastrojeno oko.
Vjezbam, a od ovog tjedna nastojat cu redovito.

Uskoro cu napuniti 20 godina. Vrtim film godinu dana unatrag.
Bila sam nesto mrsavija nego sad, ili je opet u mojoj glavi, ne znam. Maturirala sam, upisala jedan faks i pripremala se za prijamni za drugi.
Obecala sam nekim ljudima da nas nista i nitko nece razdvojiti. Razdvojilo nas je. Nedostatak vremena, nestanak zajednickih interesa.
Ipak, oni najbitniji, oni sto cine najvazniji dio mog zivota, jos uvijek su tu.
Moje tri ljepotice. Jednu od njih vidjam poprilicno rijetko, ali to ne umanjuje velicinu i snagu naseg prijateljstva.
Prije tocno godinu dana, bile smo pune planova, zelja i nadanja. Okrutna stvarnost i neumjereni tempo zivota spustili su nas na zemlju, ali i dalje se drzimo zajedno. Skinule smo ruzicaste naocale, postale smo realnije, odgovornije i ozbiljnije, ali se i dalje drzimo za ruke.

On. Prije godinu dana rekla sam prijateljicama da, ako "prezivimo" ljeto, ostat cemo zajedno zauvijek. Prezivjeli jesmo i danas smo zajedno godinu i tri mjeseca.
I sto vrijeme dalje prolazi, volim ga sve vise. Sa svakim satom, sa svakim danom provedenim zajedno, moja ljubav prema njemu proporcionalno raste. Postali smo pateticni, postali smo romanticni na onaj ljigav nacin, ali nije me briga.
Nisam znala da je moguce ovako voljeti.
Onih rijetkih noci, kada spavam sama, nesto me steze oko srca. Ne mogu tocno definirati taj osjecaj. Nesto fali. Za mene jutra koja nisu provedena u njegovom zagrljaju nisu jutra. I nije me briga za sunce i novi dan kad je jastuk pokraj mene prazan.
I da, mislim da mogu definirati srecu! Osjecaj kad me propudi mjesavina suncevih zraka, njegovih dodira, zagrljaja i poljubaca. Njegov sneni pogled i pramen kose koji mu prekriva lice.
Nisam znala da ljubav moze biti tako snazna. Da ti promijeni cjeloukupan pogled na svijet, da te zavrti tako jako, tako snazno. Vrtuljak srece.

Tek sad vidim, definitivno vise nisam DiT. Nisam vise "debela" i nisam vise tuzna. Lazni osmijeh o kojem sam toliko govorila nestao je s mog lica. On ga je izbrisao.

I dalje hodam cestom puna samopouzdanja, i dalje se ogledam u svakom izlogu. S jednom razlikom-samopouzdanje vise nije lazno, a pogled vise nije kritican. U vecini slucajeva.

Rat jos uvijek nije dobiven, ali bitka jest.
I idem hrabro prema tom cilju!

Ljubim Vaskiss




| komentari (17) | print | # |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se