< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Jedan na jedan, "ja" vs. ja


Counter

Website Counter


Quod me nutrit me destruit

Visina:168cm
Tezina:48-50kg
Mjere:86-59-89
Godine:22

DiT:
-nalazi se u zacaranom krugu anoreksije, s vrlo rijetkim fazama bulimije
-neuspjesno pokusava pronaci izlaz
-studira ekonomiju
-sminkerica i veliki ovisnik o shoppingu
-al zato vise nema decka metalca:-)
-perfekcionistica
-voli citati
-Hessea posebno
-vjeciti je filozof
-jednog ce dana napisati knjigu( o objavljivanju iste dobro ce razmisliti)



Trenutno najbolje opisuje ono sto osjecam:

Please die ana
For as long as you’re here we’re not
You make the sound of laughter
And sharpened nails seem softer

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

Imagine a pageant
In my head the flesh seems thicker
Sandpaper tears corrode the filth

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

And you’re my obsession
I love you to the bones
And ana wrecks your life
Like an anorexia life

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Open fire on the needs designed
Open fire on my knees desires
On my knees for you



Čitam:

Anna
Anne
Broken_Ariel
Ana*Angelique
Debela leptirica(Mateja)
Holy
Rexia
Lutka sa naslovne strane
Crvena
Ledolina/Nimfeta
Psihosavrsenstvo
Raven
Shizofrenia
Sweetana
Tender

Samo mali djelic onih koje volim:

"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... "
(Herman Hesse)


"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)


"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)


"Dobrota u riječima stvara povjerenje.
Dobrota u mislima stvara dubinu.
Dobrota u davanju stvara ljubav."
(Leo Tse)


"Carstvo može biti povjereno samo čovjeku koji voli svijet jednako kao i svoje tijelo."
(Leo Tse)


"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
(Mahatma Gandhi)


"Da, recite da sebi, svojoj izdvojenosti, svojim osjećajima, svojoj sudbini! nema drugog puta. ne znam kuda on vodi, ali vodi u život, u zbilju, u ono goruće i nužno. možete ga smatrati nepodnošljivim i oduzeti si život. svatko ima tu mogućnost i pomisao na nju često nam godi, meni također. ali vi ne možete uteći s tog puta nekom odlukom, izdajom vlastite sudbine i smisla, pridruživanjem "normalnima". to ne bi dugo potrajalo i bacilo bi vas u još veći očaj od sadašnjega."
(H.Hesse)


"Svi su ljudi rođeni originalni, kako to da umiru kao kopije?"
(Young)


"Prepreke su one zastrašujuće stvari koje vidimo kada odvratimo pažnju od naših ciljeva. "
(Henry Ford)


"Težite za uspjehom, a ne za perfekcionizmom. Nikada ne odustajte od svojega prava da budete u krivu, jer tada ćete izgubiti sposobnost da učite nove stvari i krećete naprijed u svom životu. Zapamtite da se iza perfekcionizma uvijek krije strah. Suočite li se sa vlastitim strahovima i dopustite si da budete ljudsko biće, to će vas, paradoksalno, učiniti sretnijom i produktivnijom osobom."
(Dr. David M. Burns )


"U svijetu bez iluzija covjek je stranac."
(A. Camus)


Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(A.G. Matos)


Sada,
kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.

Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.

Požurimo,
s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.

Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš.

Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene.

Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!

Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati... Osjećat ću tugu
jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.

Nestat će sjaja u travi.
Nestat će veličanstvenosti svijeta.
Ostat će samo blijeda slika
onoga što je prošlo.
(W.Wordsworth)

subota, 15.03.2008.

Stvari se mijenjaju...

...i nekako sve dolazi na svoje mjesto.

Sjedim u praznoj, mracnoj kuhinji, a svjetlo laptopa tako mi iritantno ide na zivce. Umorna sam, tako prokleto umorna.

Godina dana. Neki dan bila je godina dana da sam ga prvi put vidjela. Da sam se, po prvi put u zivotu, zaista zaljubila. Na prvi pogled, strastveno i nerazumno. Boze, tko mi krade vrijeme? Ovih 12 mjeseci proletjelo je brzinom svjetlosti, bez ijedne svadje. Ispunjeno podrskom, povjerenjem, prozeto ljubavlju i razumijevanjem. I opet se pitam, cime sam ga zasluzila?
Nikad ne bih javno priznala, ali promijenio me. Na bolje. Ne znam kako, ali pokazao mi je koliko je zivot ustvari predivan. Potaknuo je u meni neke nove osjecaje, osjecaje za koje nisam ni znala da postoje. Duboko u meni, dobro skriveni, isplivali su na povrsinu. Da mogu, vristala bih od srece! Jer, sretna sam! Usudila bih se reci da je moja bolest pala u neki drugi plan. Jos uvijek je tu, jos uvijek je dio mene, ali kao da je postala manje bitna. Nevazna i sitna naspram savrsenom zivotu koji imam s njim.

Please die Anna...

Koliko sam puta pozeljela? Ne usudim se brojati. Imam neku svojevrsnu samokontrolu. Ne debljam se, ali niti ne mrsavim. Vjezbam, cak sam i krenula u teretanu. Naizgled, na pravom sam putu da izadjem iz igre kao pobjednica. Naizgled, jer i dalje brojim svaku kaloriju. Jer se i dalje podsvjesno optuzujem kad pojedem kockicu cokolade vise. Ne zelim analizirati, ne mogu vise. Dio je mene i uvijek ce biti.

Sto se faxa tice, sve je ok. Osim sto sam pod uzasnim stresom. Unistit ce me moj perfekcionizam. Uvijek moze bolje, uvijek moze vise. Cemu se uopce truditi ako znam da nece biti savrseno? Fuckin psiha!

Rasplakala sam se danas, nakon dugo vremena. Vec duze vrijeme razmisljam o odnosu sa svojim roditeljima. Sve su mi pruzili, stavili moje zelje ispred svojih. Zivot me mazio, priznajem, ali karte se mjijenjaju, kolo srece se okrece. Pitam se, sto ako odu prerano, a ja im nisam rekla koliko ih ustvari volim? Koliko sam im zahvalna? Koliko mi znace i da ih ne bih mijenjala nizasto, ni da mi netko da sve ljepote ovog svijeta na dlanu.

Tata i mama, volim vas...

Evo ga, opet suze. Opet prokleta nostalgija i tuga.

A nas cetiri vise nismo nas cetiri. Samo sam s A. ostala u redovitom kontaktu. Ljudi se mijenjaju, putovi se razilaze, tako to valjda ide. Valjda...

Umorna sam za neki suvisli nastavak. Neki drugi put, mozda.

Idem mu se uvuci u zagrljaj. Prolazit mu prstima kroz kosu i promatrat ga dok bezbrizno spava. I po stoti put, pozeljeti zaustaviti vrijeme.

Neke stvari trebale bi biti vjecne...

Ljubim Vas kiss
wave



| komentari (12) | print | # |

<< Arhiva >>