< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Jedan na jedan, "ja" vs. ja


Counter

Website Counter


Quod me nutrit me destruit

Visina:168cm
Tezina:48-50kg
Mjere:86-59-89
Godine:22

DiT:
-nalazi se u zacaranom krugu anoreksije, s vrlo rijetkim fazama bulimije
-neuspjesno pokusava pronaci izlaz
-studira ekonomiju
-sminkerica i veliki ovisnik o shoppingu
-al zato vise nema decka metalca:-)
-perfekcionistica
-voli citati
-Hessea posebno
-vjeciti je filozof
-jednog ce dana napisati knjigu( o objavljivanju iste dobro ce razmisliti)



Trenutno najbolje opisuje ono sto osjecam:

Please die ana
For as long as you’re here we’re not
You make the sound of laughter
And sharpened nails seem softer

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

Imagine a pageant
In my head the flesh seems thicker
Sandpaper tears corrode the filth

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

And you’re my obsession
I love you to the bones
And ana wrecks your life
Like an anorexia life

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Open fire on the needs designed
Open fire on my knees desires
On my knees for you



Čitam:

Anna
Anne
Broken_Ariel
Ana*Angelique
Debela leptirica(Mateja)
Holy
Rexia
Lutka sa naslovne strane
Crvena
Ledolina/Nimfeta
Psihosavrsenstvo
Raven
Shizofrenia
Sweetana
Tender

Samo mali djelic onih koje volim:

"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... "
(Herman Hesse)


"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)


"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)


"Dobrota u riječima stvara povjerenje.
Dobrota u mislima stvara dubinu.
Dobrota u davanju stvara ljubav."
(Leo Tse)


"Carstvo može biti povjereno samo čovjeku koji voli svijet jednako kao i svoje tijelo."
(Leo Tse)


"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
(Mahatma Gandhi)


"Da, recite da sebi, svojoj izdvojenosti, svojim osjećajima, svojoj sudbini! nema drugog puta. ne znam kuda on vodi, ali vodi u život, u zbilju, u ono goruće i nužno. možete ga smatrati nepodnošljivim i oduzeti si život. svatko ima tu mogućnost i pomisao na nju često nam godi, meni također. ali vi ne možete uteći s tog puta nekom odlukom, izdajom vlastite sudbine i smisla, pridruživanjem "normalnima". to ne bi dugo potrajalo i bacilo bi vas u još veći očaj od sadašnjega."
(H.Hesse)


"Svi su ljudi rođeni originalni, kako to da umiru kao kopije?"
(Young)


"Prepreke su one zastrašujuće stvari koje vidimo kada odvratimo pažnju od naših ciljeva. "
(Henry Ford)


"Težite za uspjehom, a ne za perfekcionizmom. Nikada ne odustajte od svojega prava da budete u krivu, jer tada ćete izgubiti sposobnost da učite nove stvari i krećete naprijed u svom životu. Zapamtite da se iza perfekcionizma uvijek krije strah. Suočite li se sa vlastitim strahovima i dopustite si da budete ljudsko biće, to će vas, paradoksalno, učiniti sretnijom i produktivnijom osobom."
(Dr. David M. Burns )


"U svijetu bez iluzija covjek je stranac."
(A. Camus)


Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(A.G. Matos)


Sada,
kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.

Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.

Požurimo,
s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.

Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš.

Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene.

Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!

Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati... Osjećat ću tugu
jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.

Nestat će sjaja u travi.
Nestat će veličanstvenosti svijeta.
Ostat će samo blijeda slika
onoga što je prošlo.
(W.Wordsworth)

nedjelja, 13.01.2008.

Reci mi, tko si?

I kad se srusi sve, i kad se izlaz iz rusevina vlastitog zivota cini miljama daleko. Kad nestane laznog sjaja, kad se vise nemas cemu nadati, prepusti se, i...samo pisi.

Ni ove noci necu zaspati prije 6 ujutro.
Prstima prelazim preko nove tetovaze. S uzitkom se prisjecam boli koja me prozimala dok mi je igla s tintom ulazila u svaku poru. Covjek se lako navikne na sve, patnja vrlo brzo predje u delirij.
Jedna tetovaza, tri frendice. Jedno znacenje, a trajat ce zauvijek.

Opet sam mucila samu sebe. Slike savrsene nje prolazile su mi mislima, dolazile pred oci. Usuljala sam se u njezin zivot. Pomno proucavala svaku crtu lica. Njene duge, mrsave noge usporedjivala sa svojima. Valjda bezbroj puta, pitala sam se zasto? Zasto to radim? Zasto se svjesno i namjerno unistavam?

Prelijepa je. I ti si nekad bila. Kvragu! Nije prelijepa, fotogenicna je. Vidjela si je, glupaco. Bila si pijana, ali, zar je bitno? Ostala je ista ona djevojcica koju su tukli u osnovnjaku, zar ne vidis? A i ti si ostala ista. Prikrivenih kompleksa i samodopadnog drzanja, koga mislis zavarati? Imate nesto zajednicko, jesi li primjetila? Stvorile ste laznu sliku o sebi, sliku koja mu se svidja. I zato ju je volio. I zato te voli. Jer, podsjecas ga na nju. U stvari, ti si njena modificirana kopija.

Pitam se, jel bi volio pravu DiT? Mozda, ako bih je i ja voljela. Mozda, ako bih znala tko je uopce ona? Kakva je? Sto voli, sto je ispunjava? Sto je to sto je cini sretnom? Kvragu, putem sam izgubila sebe, izgubila sam vlastito ja. ..

Dobro ti stoji kozna jakna. I marte bi obukla, da nisi stvorila DiT koja "ne podnosi" marte. Hm, zasto onda stoje u tvom ormaru, izmedju dva para skupih stiklica? Sto je bilo prije, darkerica ili sminkerica?

Ne mogu se sjetiti sto je bilo prije. Kad je izbrisana granica izmedju poigravanja i lazi, izmedju stvarnosti i drame? Drame u kojoj igram glavnu ulogu. I jebeno mi dobro ide, morate priznati.

Reci mi, tko si? Dok motate joint i jedete milku noisette, jesi li sretna? Znam da jesi, znam da blistas, ali reci mi, jesi li to ti?

Jesam li? Kako znati, kako otkriti? Da sretna sam. Toliko da pozelim vristati od osjecaja koji u meni izaziva erupciju. I pozelim izvaditi marte iz ormara i obuci njegovu spitku. Pruziti mu ruku i, zajedno s njim, jednostavno pobjeci....

Zasto mu lazes? Zasto glumis filozofa i idiota u isto vrijeme? Predstavljas se u savrsenom svijetu, a znas da on to nije. Bojis se da vidi kako nisi savrsena, jer, gle cuda, i ti si samo covjek. Bojis se, a pitam se zasto?

Vidi li on moje mane? Moze li se osoba ikad upoznati do one krajnje granice? I preko nje, ako treba. Jer, vrijeme prolazi, a mi ga sve vise provodimo zajedno. Pitam se, je li moguce glumiti tako dugo? Postoji li mogucnost da on vidi onu pravu DiT, voli onu pravu DiT, pozna ju u dusu?

Mozda ispod te silne fasade vidi jasnu sliku. Onu pravu, koju ja ne mogu?
Mozda, ali samo mozda.
Voljela bih da je tako...

Ljubim Vaskiss

wave



| komentari (26) | print | # |

<< Arhiva >>