< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Jedan na jedan, "ja" vs. ja


Counter

Website Counter


Quod me nutrit me destruit

Visina:168cm
Tezina:48-50kg
Mjere:86-59-89
Godine:22

DiT:
-nalazi se u zacaranom krugu anoreksije, s vrlo rijetkim fazama bulimije
-neuspjesno pokusava pronaci izlaz
-studira ekonomiju
-sminkerica i veliki ovisnik o shoppingu
-al zato vise nema decka metalca:-)
-perfekcionistica
-voli citati
-Hessea posebno
-vjeciti je filozof
-jednog ce dana napisati knjigu( o objavljivanju iste dobro ce razmisliti)



Trenutno najbolje opisuje ono sto osjecam:

Please die ana
For as long as you’re here we’re not
You make the sound of laughter
And sharpened nails seem softer

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

Imagine a pageant
In my head the flesh seems thicker
Sandpaper tears corrode the filth

And I need you now somehow
And I need you now somehow

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you

And you’re my obsession
I love you to the bones
And ana wrecks your life
Like an anorexia life

Open fire on the needs designed
On my knees for you
Open fire on my knees desires
What I need from you
Open fire on the needs designed
Open fire on my knees desires
On my knees for you



Čitam:

Anna
Anne
Broken_Ariel
Ana*Angelique
Debela leptirica(Mateja)
Holy
Rexia
Lutka sa naslovne strane
Crvena
Ledolina/Nimfeta
Psihosavrsenstvo
Raven
Shizofrenia
Sweetana
Tender

Samo mali djelic onih koje volim:

"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time... "
(Herman Hesse)


"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
(Sri Chinmoy)


"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)


"Dobrota u riječima stvara povjerenje.
Dobrota u mislima stvara dubinu.
Dobrota u davanju stvara ljubav."
(Leo Tse)


"Carstvo može biti povjereno samo čovjeku koji voli svijet jednako kao i svoje tijelo."
(Leo Tse)


"Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim."
(Mahatma Gandhi)


"Da, recite da sebi, svojoj izdvojenosti, svojim osjećajima, svojoj sudbini! nema drugog puta. ne znam kuda on vodi, ali vodi u život, u zbilju, u ono goruće i nužno. možete ga smatrati nepodnošljivim i oduzeti si život. svatko ima tu mogućnost i pomisao na nju često nam godi, meni također. ali vi ne možete uteći s tog puta nekom odlukom, izdajom vlastite sudbine i smisla, pridruživanjem "normalnima". to ne bi dugo potrajalo i bacilo bi vas u još veći očaj od sadašnjega."
(H.Hesse)


"Svi su ljudi rođeni originalni, kako to da umiru kao kopije?"
(Young)


"Prepreke su one zastrašujuće stvari koje vidimo kada odvratimo pažnju od naših ciljeva. "
(Henry Ford)


"Težite za uspjehom, a ne za perfekcionizmom. Nikada ne odustajte od svojega prava da budete u krivu, jer tada ćete izgubiti sposobnost da učite nove stvari i krećete naprijed u svom životu. Zapamtite da se iza perfekcionizma uvijek krije strah. Suočite li se sa vlastitim strahovima i dopustite si da budete ljudsko biće, to će vas, paradoksalno, učiniti sretnijom i produktivnijom osobom."
(Dr. David M. Burns )


"U svijetu bez iluzija covjek je stranac."
(A. Camus)


Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(A.G. Matos)


Sada,
kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,
ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti.

Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svađali i da smo bili krivi.

Požurimo,
s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,
sa svim što me odvaja od tebe.

Jednom,
ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit će prekratke,
a noge premorene da se vratiš.

Bit će kasno,
možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života
i neizrečene tajne htjeti jedno drugome da kažemo,
al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve
što ćemo jedno drugome moći dati...

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde
koje me na tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se,
jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi
podsjećati na mene.

Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!

Život je borba - nastoj pobijediti.
Ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve.
Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati... Osjećat ću tugu
jer sam tebe voljela.
Bit će to ironija tuge.

Nestat će sjaja u travi.
Nestat će veličanstvenosti svijeta.
Ostat će samo blijeda slika
onoga što je prošlo.
(W.Wordsworth)

subota, 29.12.2007.

I opet...

...po tko zna koji put, pogledom prelazim preko ovog bloga. Citam ispisane stranice svog zivota, s nelagodom u zeludcu prisjecam se nekih stvari. Citam vase komentare, a opet, nikako da smognem snage napisati novi post.

Ovog Bozica ulovila me neka depresija, melankonija koja se prosirila na svaki centimetar mojeg ja.

Prazna, hladna kuhinja. Pola 3 ujutro. Cigareta u drhtavim, hladnim rukama. Casa vodke, mozda me ugrije. Suza u oku, mozda me ocisti.
Od svih sranja koja sam napravila. Od svih tereta koje nosim.
Oko mene tisina. Svi su vec odavno zaspali. Miran Bozic. Da sam bila pametna, ostala bih doma. U svoja 4 zida. Ionako ne vidim razliku. Cemu forsirati neku laznu obiteljsku srecu, bozicnu idilu, kad je nema ni inace? Iluzija. Rasprsne se kao mjehur od sapunice, kao kristalna casa koju, u naletu bijesa, tresnes svom snagom o zid.

U jednom trenutku upalila sam laptop. Pogled mi je lijeno prelazio preko redaka vasih zivota, kapci su se pustali pod naletima umora. Ili je od vodke, tko ce ga znati. Jedan pogled na blog drage mi ovdje osobe, izazvao je bujicu suza. Shvatih tada koliko sam sretna, koliko bih trebala biti sretna. Jer, on je jos uvijek tu, nakon skoro 10 mjeseci. I voli me sve vise, bezgranicno i nesebicno. Jer moji roditelji gore spavaju mirnim snom. Da, i oni su tu.
I moje cure, koje vidjam i ne vidjam, su takodjer tu. U mome srcu, pogotovo ti, Nina.

Obrisala sam suze i zapiljila se u svoj odraz u obliznjem prozoru. Tako umorna, tako bezvoljna. Tako tuzna, a pitam se, zasto?
Rukom sam presla preko svojih, sve manje vidljivih, kostiju. Kosti kao dokaz, dokaz cega? Hrabrosti? Snage? Volje i upornosti? Nemojte me nasmijavati! Dokaz da mi zivot ide nizvodno, da iz straha od obaveza i odgovornosti bjezim u dobro mi poznatu rupu. Iluziju mira i savrsene samokontrole. Nesposobna da pogledam problemima u oci, tjesim se cinjenicom da sam jaka jer mi je zeludac prazan, lice upalo, a kosti opipljive.

Koliko mi je trebalo da shvatim sto radim? Koliko ce vama trebati?

Sreca, ona prava, istinska i potpuna, nije u trapericama broj 32. Ne mjeri se kolicinom rebara koje si mogu prebrojati. Ne moze se postici na silu, kupiti nikakvim parama.
Naucila sam na svojim pogreskama, nazalost. Budite dobre i nemojte ih ponavljati!
Danas znam, sreca je u svakom novom danu. U spavanju u njegovom zagrljaju. U njegovom mirisu na mome jastuku. U carobnom budjenju svaki put kada je on tu. I ne treba vam puno da zakljucite, sreca je kad volis i kad si voljen. Ljubav zaista rusi sve prepreke, koliko god zvucalo pateticno, koliko god bio klisej. Ljubav, ona prava, bezuvjetna, mijenja percepciju, mijenja ljude. Izvlaci najbolje iz covjeka, a ono ruzno pada u drugi plan, jednostavno nestaje...

S osmijehom na licu prisjecam se noci kad sam mislila kako sam trudna.
Zvjezdano nebo nad Zagrebom, njegovo lice obasjano svjetloscu svjece.
Drzao me u narucju i govorio kako cu biti najljepsa mama na svijetu. Obasipao me poljubcima, razmazio dodirima. Rekao je da sam okrenula njegov svijet naglavacke. Od dvije hladne, zatvorene osobe, pretvorili smo se u nesto sasvim drugo. I jedan i drugi otkrili smo osjecaje za koje i nismo znali da postoje, jedan novi dio sebe samih. U trenutku kad je spustio usne njezno na moj trbuh, dok je prstom njezno prelazio preko istog...totalna euforija! I nema te droge koja moze izazvati takvu erupciju, pouzdano znam!
Cjela ta noc protekla je kao u snu. Tako nestvarno, tako...carobno. Iz njegovih usta jedno iskreno "volim te", pa jos jednom. Slatka prepucavanja oko imena djeteta. Pateticni do kraja, ali sretniji no ikad.

S druge strane, tesko se boriti s onom starom DiT. Nesigurnom, razdrazljivom, cesto tako povrsnom. Opsjednutom brojanjem kalorija, mjerenjem opsega struga. Opterecenom svakim stajanjem na vagu.
I zelim je ubiti, zelim da nestane. I pitam se, moze li vec jednom otici?
Pognute glave, svjesna da je izgubila?
Pitam se, dok gulim koru od mandarine, svjesno i namjerno ulazeci u jos jedan vocni krug.

Ovog puta, obecajem da je zadnji.

...Please die ana
For as long as you’re here we’re not
You make the sound of laughter
And sharpened nails seem softer...


Ljubim Vaskiss

wave



| komentari (29) | print | # |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se